“Pomrčina pritisnula naše dane” – riječi su kojima je veliki srpski pjesnik, Vladislav Petković Dis davne 1910. godine oslikao tmurni život srpskog društva početkom dvadesetog vijeka.
Godine koje su dolazile i prolazile, mijenjale su imena, likove, mijenjale su gradove i granice, ali društvo ostade podjednako mračno, bez onog čuvenog “svjetla na kraju tunela”.enog “svjetla na kraju tunela”.
U našim danima, baš kao i Disovim, “podig’o se truli zadah propadanja”, a “svi podmukli i svi mali, postali su danas naši suvereni”. Izgleda da nam “istorija nije učiteljica života”, pa već godinama padamo na iste velike riječi velikih (malih) patriota. (P)ostali smo robovi individualnih i sebičnih interesa, priklanjajući im se dok u podsvijesti imamo misao da će “njima” biti bolje, a nama isto ili gore.
Čekamo izbornu godinu da molimo za 100 metara asfalta i za tri bandere rasvjete, jer ako tada ne uhvatimo priliku i pravu hemijsku u ruke, ostajemo u blatu i mraku – u dvadeset prvom vijeku.
U našim danima ulje i brašno su luksuz, jer prosječna plata zaostaje za poskupljenjima koja su u zavidnoj formi. O voću, povrću, a tek mesu… suvišno je govoriti.
Redovi ispred javnih kuhinja su nepregledno dugački, baš poput onih ispred slovenačke ambasade ili poput onih na autobuskim stanicama, gdje u jednoj ruci držimo kofer, a u drugoj kartu u jednom pravcu.
U našim danima njeguju se podjele po partijskoj podobnosti, a oni, koji su izvan tog kruga, bivaju proglašeni nepodobnima, bez prilike da pronađu bilo kakvo zaposlenje, a kamoli u struci. Podobni se, s druge strane, udobno smjeste u bar dvije fotelje.
U našim danima su doktori zaglibili u politiku, a ljudi izgubili povjerenje u zdravstvo. Dok se afere nižu kao na traci, udišemo neki sumnjiv vazduh.
Moral je doživio sunovrat, privatni život postao oružje u prljavoj političkoj borbi. Slabosti drugih glavna poslastica, sopstvene vrline nepoznanica.
U našim danima, obični ljudi doniraju po jednu konvertibilnu marku za liječenje bolesne djece, za koru hljeba desetočlane porodice, za bolesne majke i očeve. Za nečiji krov nad glavom. Za skupe limuzine, kojima se sklanjamo na putu, nikada nije zafalilo.
U našim danima nam pričaju o boljem sutra, dok se gušimo u lošem danas.
“Pomrčina pritisnula naše dane”, napisao je veliki Dis prije više od jednog vijeka, i do dana današnjeg, ne ugledasmo svjetlost!
Sanja Krasić/srpskinfo.com