Javna je tajna da je bivši predsjednik entiteta Republika Spska i predsjednik SNSD-a pod znakom pitanja, Milorad Dodik postigao nagodbu sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Njegovim saradnicima je počelo ukidanje sankcija, a u narednim danima bi sankcije, barem privremeno trebale biti ukinute i njemu. Pitanje je šta je Dodik njima obećao.
Posljednjih dana svjedočimo priličnom otopljavanju odnosa na relaciji vlast RS-a i SAD-a. Ključni čovjek američke administracije za provođenje nagodbe, uz odobrenje državnog sekretara Marca Rubija je pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Euroaziju Brendan Hanrahan. On je prethodnih mjeseci dolazio i u službenu posjetu Bosni i Hercegovini i izvjesno je da je tada utanačio put kojim se politička, ali i pravosudno-sigurnosna kriza treba iskontrolisati i usmjeriti.
Mir mir mir, niko nije kriv
Posljednjih dana vladajući SNSD, još uvijek s Dodikom na čelu pokazuje znakove kooperativnosti i ispružene ruke prema Amerikancima, ali s druge strane dobija i pozitivne signale iz SAD-a. To se prije svega odnosi na skidanje sa liste sankcija njegovih saradnika, ali i nove poteze u tom pravcu koji će neminovno uslijediti.
Iako u pravnom smislu ukidanje zakona i povlačenje odluka Narodne skupštine RS-a, koji su mjesecima ranije doneseni, a bili su usmjereni protiv države i državnih institucija (zbog čega je formiran i predmet, a Dodik osumnjičen i saslušan) nema suštinsku vrijednost, jer ih je Ustavni sud BiH dosta ranije poništio, pozdravljeni su od SAD-a. Pozdravljeni su jer su dio paketa nagodbe i predstave, kojom su Amerikanci željeli ostaviti prostora Dodiku da pokaže da li je spreman za saradnju.
Identična situacija je i sa izborom Ane Trišić-Babić za vršioca dužnosti predsjednice RS-a, iako je Dodik mjesecima ponavljao da je on predsjednik, kao što i dalje ponavlja, ali uz fusnotu da je to morao učiniti jer je sve dio “mudre politike i šireg konteksta”.
Šta dalje?
Ono što je u ovom trenutku maglovito jeste pitanje na šta je to Dodik sve pristao zarad skidanja s crne liste, zarad oslobađanja računa i omogućavanja sebi, svojoj porodici, porodičnim firmama i svojim saradnicima nastavak poslova koje je imao.
U političkim kuloarima se već dugo govori da bi dio dogovora mogla biti američka podrška u smjeni visokog predstavnika Christiana Schmidta, a u konačnici i gašenje Ureda visokog predstavnika (OHR). Mjesecima ranije upravo su Schmidt i OHR bili meta Dodikovih, ali i hrvatskih lobista u SAD-u, gdje su targetirani kao glavni generator krize u BiH.
Iako će se vjerovatno većina složiti da je gašenje OHR-a nužnost u nekom trenutku, njegovo gašenje u aktuelnom momentu ili u narednih nekoliko godina bi vjerovatno prijetilo paralizi države. Pitanje je samo kako nova američka administracija gleda na to. No, u svakom slučaju bi trebali imati na umu da bi takav scenarij još više usložnio političke prilike i vrlo izvjesno radikalizovao krizu.
S druge strane Dodik, iako se politički nalazi blizu klupe za rezervne igrače, jer u pravnom smislu je još samo predsjednik stranke, ali uz istu moć i uticaj na političke procese, tek treba pokazati šta je to obećao Amerikancima.
Priliku će imati već u narednim sedmicama kod teme usvajanja državnog budžeta, zatim evropskih zakona, imenovanja glavnog pregovarača i sličnih tema, kada će se vidjeti postupci SNSD-ovih kadrova i ocijeniti da li Dodik sada sluša Amerikance i otplaćuje dug za skidanje sa sankcija.
Takođe, Dodik će pakt s Amerikancima moći dokazati i kod priče o infrastrukturnim projektima. Američka strategija je odvajanje Evrope od ruske zavisnosti o plinu, a to je tema gdje će Dodik moći pokazati na šta je sve pristao i koliko je ruski čovjek, a koliko oportunista koji se zarad zaštite privatnih biznisa pružio ruku na američke uslove.
