Dučić je mnogo volio Trebinje, pa je kao mjesto vječnog počinka izabrao brdo Crkvinu, sa kojeg se kao na dlanu vidi cijeli grad i već 26 godina tu stoji na vječnoj straži u jednom od najljepših pravoslavnih manastira – Hercegovačkoj Gračanici.
Sunce, vino, platani, Trebišnjica, Jovan Dučić i nasmijani domaćini neki su od sinonima za Trebinje koje mnogi smatraju da je jedan od najljepših srpskih gradova.
Grad je ovih dana okupan proljećnim suncem, dok Trebišnjica tiho protiče dajući svježinu i živost ovom hercegovačkom dragulju.
Nije moguće ovdje doći a ne primijetiti spomenik najčuvenijem Trebinjcu, velikom srpskom pjesniku Jovanu Dučiću koji je “svom milom Trebinju” osim rima i stihova ostavio mnogo toga, najviše kulturu i njene tekovine.
Ovaj grad i danas vjerno i ponosno baštini i čuva uspomenu na njega i kulturne vrijednosti ostavljene u amanet.
Njegov spomenik stoji na ulazu u gradski park, još jednu oazu mira i odmora, stjecište svih prolaznika, koji u lijepo uređenom i čistom parku prave predah od svakodnevnih obaveza.
Koračajući parkom, dolazi se do Sabornog hrama Preobraženja Gospodnjeg, monumentalne građevine, arhitektonske mješavine više stilova čija je gradnja počela 1888. godine i trajala do 1908. godine.
Dučić je mnogo volio Trebinje, pa je kao mjesto vječnog počinka izabrao brdo Crkvinu, sa kojeg se kao na dlanu vidi cijeli grad i već 26 godina tu stoji na vječnoj straži u jednom od najljepših pravoslavnih manastira – Hercegovačkoj Gračanici.
Trebišnjica, bistra i hladna voda, ogledalo je planine Leotar, koja se gordo i zaštitnički izdiže iznad Trebinja, a pod stoljetnim platanima u centru grada, odmaraju se i prvu jutarnju kafu piju nasmijani domaćini i turisti iz svih krajeva svijeta.
U pozadini, nedaleko od njih, čuje se žamor na trebinjskoj pijaci gdje se, između ostalog, prodaju domaći med, sir, vino, ali i pršut i maslinovo ulje, autohtoni hercegovački proizvodi.
Tu svraćaju i domaći i gosti i odlaze zadovoljni, pa se ponovo vraćaju po još, jer ukus i kvalitet ponekad nemaju cijenu.
Dalje put vodi ka Starom gradu, još jednom simbolu Trebinja, koji svjedoči o bogatoj, vjekovnoj istoriji i kulturi grada, gdje se ušuškala čuvena Anđelkina kapija, uspomena na glavnu junakinju čuvene serije Ranjeni orao, kao i Osman-pašina džamija.
Trebinje je i grad mostova, simbola povezivanja, a to su Arslanagića most, Most Iva Andrića i Kameni most. Mostovi ne povezuju samo obale, gradove, nego i ljude i vremena.
