Prije tri godine, u jeku priprema za „Srpska Open“, lokacija uz Park „Mladen Stojanović“ bila je najprometnije gradilište u državi.
Danas, dok kapije stoje zaključane, građani se s pravom pitaju kako je moguće da objekat plaćen više od 50 miliona maraka većinu vremena ne služi ničemu.
Od obećanog sportskog hrama koji je trebao da „preporodi turizam i sport“, ostala je samo betonska površina koja, umjesto vrhunskih tenisera, danas privlači prašinu i poglede razočaranih prolaznika. Iako beton oko samog kompleksa povremeno posluži kao kulisa za poneku manifestaciju, sam centralni teren na kojem je 2023. igrao Novak Đoković, prepušten je propadanju.
Cijena tog kratkotrajnog spektakla bila je, blago rečeno, sporna. Prema dostupnim podacima, Republika Srpska je izdvojila oko 38 miliona KM, dok je Grad Banjaluka dodao još 15 miliona, ne računajući samu vrijednost zemljišta i milionska ulaganja u okolne ulice. Ipak, precizan izvještaj o tome gdje je završio svaki fening i koliko je tačno novca uloženo javnost nikada nije dobila.
Izgradnju su od prvog dana pratile ozbiljne optužbe za neregularnosti – od nedostatka dozvola i regulacionog plana, pa sve do potpunog zaobilaženja Zakona o javnim nabavkama.
Gradonačelnik Draško Stanivuković tada je uvjeravao javnost u „multifunkcionalnost“ arene, najavljujući koncerte, sajmove i dvoranu koja će vrviti od sportista i kulturno-umjetničkih društava. Spominjao se čak i famozni pokretni krov koji bi omogućio rad tokom cijele godine, ali su ta obećanja izblijedila brže od reklama na tribinama.
Na konkretna pitanja o sudbini ovog prostora, Gradska uprava lopticu uporno prebacuje na Teniski savez Republike Srpske, uz kratko obrazloženje da oni „upravljaju pomenutim kompleksom“. Skupština grada ranije usvojila odluku da kompleks pređe u gradsko vlasništvo, ali ova luksuzna investicija u praksi ostaje „ničija zemlja“ kojoj obični građani, rekreativci i škole sporta ne mogu ni prići.
Banjalučanima ostaje samo da sa distance posmatraju kako investicija od 50 miliona maraka lagano gubi sjaj. Slučaj terena u Parku „Mladen Stojanović“ postao je tako najbolji dokaz da je kod nas mnogo lakše izgraditi tribine u rekordnom roku, nego im kasnije udahnuti život i opravdati milione koje je narod zaradio, a vlasti olako potrošile.
