Najava izgradnje spomenika knezu Lazaru u Banjaluci, vrijednog nevjerovatnih 1,7 miliona maraka, podigla je pravu buru u javnosti.
Dok gradska administracija na čelu sa Draškom Stanivukovićem projekat predstavlja kao čin patriotizma, građani se sudeći prema komentarima ne slažu.
Svi smo se zapitali da li ovakvi i slični potezi mogu biti spriječeni ako neko od načelnika i gradonačelnika u Republici Srpskoj naumi da ih realizuje? Može li iko stati u kraj samovolji onih koje su birali građani, pitali smo i političku analitičarku Tanju Topić.
– Očito u „spomeničkom pohodu“ na Banjaluku, koja počinje neodoljivo ličiti na Skoplje, zaigranog gradonačelnika niko ne može zaustaviti. Problem je što se šteta ne može nadomjestiti nakon što se Grad pretvori u nešto što nikad nije bio i što nije imanentno ni njegovom duhu ni kulturi – izjavila je Tanja Topić.
Dodala je da je očito da ni sami građani nisu zaustavili Draška Stanivukovića na prošlim lokalnim izborima, već su mu ovjerili novi mandat u koji je ušao sa tulipanima, kraljem Tvrtkom, Kulinom banom, štipaljkom…
– Ne bi me iznenadilo da ga i nakon mosta u „mraku“ u Česmi i posječenih vrba izaberu za predsjednika entiteta. Teško je ovdje utvrditi do koga je – gradonačelnika, struke ili građana. Moćnike niko ne zaustavlja, često ni zakon, jer nam je odavno bitnija forma od suštine – istakla je ona.
Navela je da je u Republici Srpskoj bilo „čudnih primjera, nazovimo ih selektivnim“.
Podsjetila je na napade entitetske vlasti na Obrena Petrovića zbog njegove „samovolje“ zbog pristupanja Zajednici opština turskog svijeta, te u vrijeme poplava.
– Vidjeli smo da su na kraju bili svi sretni i zadovoljni – SNSD jer je čitav SDS postao SNSD, a Obren Petrović perjanica SNSD-a koja je učinila sve da spasi grad od velikih poplava. Vidimo da je SNSD sa skupštinskom većinom u Banjaluci gradonačelniku otvorio prostor da dokaže da je, poslije bana Milosavljevića i Dragoljuba Davidovića, treći čovjek koji je preporodio Banjaluku. Ovakav bonus se ne dopušta gradonačelniku Bijeljine, u kojem svaka njegova ideja bude dočekana na nož – dodala je Tanja Topić.
Sudeći po komentarima čitalaca Srpskainfo, kada je u pitanju izgradnja spomenika knezu Lazaru, Banjalučani u ovom potezu vide isključivo “pranje para”, nepotrebni luksuz i potvrdu političke “simbioze”.
Jedan od glavnih razloga za bijes je visoka cijena projekta. Građani su brzo izračunali koliko je socijalnih problema moglo biti riješeno ovim novcem.
– Bez tendera, bez ičega, 1,7 miliona za komad betona i bronze. Ako je kvadrat stana 4.000 KM, moglo se kupiti 10 novih stanova za socijalne kategorije. Eto koliko se ugrađuju, sad kradu 9 od 10 maraka – glasi jedan od komentara.
Drugi čitalac poručuje da je lakše dati pare u kipove nego borcima i za dodatak djeci.
“Narod gladan, a on forsira ikonografiju“.
Inače, model na osnovu kojeg će se raditi spomenik knezu Lazaru uveliko se izlijeva u bronzi u jednoj subotičkoj livnici iako je tender za ovaj spomenik Grad Banjaluka na čelu sa gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem tek raspisao. Vajar je spomenik uspio napraviti za samo 25 dana.
Banjalučani upozoravaju da se spomenik gradi “preko noći”, dok osnovne komunalne potrebe godinama ignorišu.
– Udarne rupe prokopate i ostavite sedmicama, a spomenik za 25 dana, e bagro! Pješački prelazi se više i ne vide jer nisu farbani ko zna kad, jel treba neko da izgubi glavu da bi “ban” dao saglasnost da se označe? Što ne obnovi fasade u centru? – pitaju se ogorčeni Banjalučani.
Pored finansija, građani problematizuju i sam estetski i istorijski aspekt spomenika, podsjećajući gradonačelnika na ličnosti koje su zaista zadužile Banjaluku.
Dok se prašina oko 1,7 miliona maraka ne stišava, jedno je sigurno – spomenik knezu Lazaru, umjesto simbola jedinstva, postao je simbol dubokog jaza između aktuelne vlasti i realnih potreba građana Banjaluke koji poručuju: „Možeš kako hoćeš, ali ne i do kad hoćeš“.
