Izborni poraz Aleksandra Vučića otvorio je i pitanje odnosa opozicije u Republici Srpskoj prema studentskom pokretu u Srbiji. Dok su pojedini opozicioni političari od početka pružali podršku studentima i kritikovali poteze vlasti, drugi su bili znatno uzdržaniji. Nakon izborne pobjede Studentske liste uslijedile su čestitke, ali i pitanje da li je opozicija u Srpskoj propustila priliku da se jasnije pozicionira.
Promjena političkih odnosa u Srbiji odjeknula je i u Republici Srpskoj, gdje se godinama pažljivo prate potezi Aleksandra Vučića i njegov odnos sa Miloradom Dodikom. Međutim, izborna noć nije otvorila samo pitanje budućih odnosa Beograda i Banje Luke, već i pitanje koliko je opozicija u Republici Srpskoj bila spremna da prepozna značaj studentskog pokreta prije nego što je postao izborni pobjednik.
Reakcije političara pokazuju da među opozicionim strankama nije postojao jedinstven pristup. Neki su otvoreno podržavali studente, drugi su birali uzdržaniji ton, dok su se nakon objavljivanja rezultata pojavile čestitke i poruke o novom poglavlju u odnosima sa Srbijom.
Vukanović najglasniji u podršci studentima
Među opozicionim političarima koji su najotvorenije stali uz studente iz Srbije bio je Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red.
Vukanović je u više navrata kritikovao vlast Republike Srpske zbog odnosa prema studentskom pokretu. Posebno je reagovao nakon što je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske zabranilo skup podrške studentima u Banjoj Luci, ocjenjujući da se time ograničavaju sloboda okupljanja i pravo na izražavanje mišljenja.
Njegov stav nije se odnosio samo na zabranu okupljanja. Vukanović je tvrdio da su se i pojedini opozicioni političari u Republici Srpskoj nedovoljno jasno odredili prema studentskom pokretu. Posebno je kritikovao Draška Stanivukovića i Jelenu Trivić, smatrajući da su mogli pružiti snažniju podršku studentima.
Nakon pobjede Studentske liste, Vukanović je čestitao njenim predstavnicima i poručio da rezultat otvara novo poglavlje u političkom životu Srbije. Istovremeno je uputio oštru poruku Miloradu Dodiku i Nenadu Stevandiću, tražeći da se izvine građanima Srbije zbog svojih ranijih izjava o studentima.
Za Vukanovića je tako odnos prema studentima postao i pitanje političke dosljednosti: da li se podrška promjenama iskazuje dok je njihov ishod neizvjestan ili tek kada postane jasno da imaju široku podršku birača?
SDS i Blanuša: čestitka nakon rezultata
Predsjednik Srpske demokratske stranke Branko Blanuša čestitao je studentima i građanima Srbije na izbornom rezultatu.
U poruci je naveo da vjera u promjene, istrajnost i želja za pravednijim društvom zaslužuju poštovanje, uz želju da Srbija bude zemlja u kojoj će mladi imati više razloga da ostanu, rade i grade svoju budućnost.
Ipak, Blanušin pristup tokom predizbornog perioda bio je uzdržaniji. Ranije je poručivao da ne želi da se miješa u izbore u Srbiji. To otvara pitanje da li je SDS mogao ranije i jasnije da se odredi prema studentskim zahtjevima ili je procijenio da je za stranku bolje da se ne uključuje direktno u političku borbu u susjednoj državi.
Sama čestitka nakon izbora ne znači da SDS nije podržavao pravo građana Srbije da odlučuju o svojoj budućnosti. Ipak, postoji razlika između podrške demokratskom procesu i otvorenog političkog svrstavanja uz pokret dok se on još bori protiv vlasti.
Upravo će na tom pitanju opozicija u Republici Srpskoj morati da razjasni vlastitu strategiju: želi li da bude samo posmatrač političkih promjena u Srbiji ili smatra da iskustva studentskog pokreta imaju značaj i za domaće prilike?
Stanivuković i Trivićeva pod lupom
Draško Stanivuković, lider PDP-a i gradonačelnik Banje Luke, i Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, našli su se u središtu kritika zbog toga što, prema ocjenama Vukanovića i drugih kritičara, nisu pokazali dovoljno jasnu podršku studentima.
Vukanović je javno postavljao pitanje gdje su Stanivuković i Trivićeva u trenutku kada su studentima iz Srbije zabranjeni pojedini skupovi u Republici Srpskoj.
Međutim, odsustvo javne podrške na pojedinim događajima ne treba automatski tumačiti kao dokaz protivljenja studentskom pokretu. Za takav zaključak potrebne su jasne izjave ili konkretni postupci koji potvrđuju takav stav.
Ono što se može zaključiti jeste da među opozicionim akterima nije bilo jedinstvenog i jednako vidljivog odgovora na studentske proteste i zabrane okupljanja. Vukanović je izabrao direktnu konfrontaciju sa vlastima, dok su drugi političari nastupali opreznije ili nisu imali jednako zapaženu javnu ulogu u podršci studentima.
Takva razlika može postati važna u budućim političkim odnosima, posebno ako se u Republici Srpskoj otvori ozbiljnija rasprava o građanskim protestima, političkoj odgovornosti i odnosu prema mladima.
Dodik, Minić i Cvijanovićeva čestitali pobjednicima
Zanimljiva je i reakcija predstavnika vlasti Republike Srpske nakon što je postalo jasno da je lista koju je podržavao Vučić izgubila izbore.
Milorad Dodik čestitao je Studentskoj listi, ali je u svojoj objavi posebno zahvalio Vučiću na saradnji i podršci koju je godinama pružao Republici Srpskoj. Poručio je da će odnosi Srbije i Republike Srpske ostati bliski i da će saradnja biti nastavljena.
Ta poruka uslijedila je nakon predizbornih izjava u kojima je Dodik pobjedu studentskog pokreta predstavljao kao moguću prijetnju interesima Republike Srpske. Nakon rezultata, međutim, naglasio je da se volja građana mora poštovati i da saradnja dvije strane treba da se nastavi.
Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić takođe je čestitao građanima Srbije i Studentskoj listi, poželjevši pobjednicima uspjeh u preuzimanju odgovornosti za budućnost zemlje. Željka Cvijanović uputila je čestitke političkim akterima i građanima Srbije, uz poruku da Republika Srpska želi da odnosi i saradnja sa Srbijom ostanu na visokom nivou.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić poručio je da izbor građana treba poštovati, ali je istovremeno istakao da Vučić ostaje važna politička figura.
Ove reakcije pokazuju da su predstavnici vlasti, uprkos ranijim političkim porukama, nakon izbora prihvatili rezultat i pokušali da naglase kontinuitet odnosa sa Srbijom.
Ko je podržavao studente prije pobjede, a ko se oglasio poslije?
Dosadašnje javne reakcije omogućavaju da se napravi razlika između nekoliko pristupa.
Nebojša Vukanović i Lista za pravdu i red javno su podržavali studentski pokret i kritikovali zabrane okupljanja prije izbora. Vukanović je nakon rezultata nastavio sa političkim kritikama vlasti Republike Srpske.
Branko Blanuša i SDS uputili su čestitku nakon objavljivanja izbornog rezultata, uz poruke o promjenama i budućnosti mladih u Srbiji. Njegov raniji pristup bio je uzdržaniji prema direktnom uključivanju u izbore.
Draško Stanivuković i Jelena Trivić bili su predmet kritika zbog nedovoljno vidljive podrške studentima, ali se bez dodatnih potvrđenih izjava ne može tvrditi da su se protivili njihovim zahtjevima.
Milorad Dodik je tokom kampanje podržavao Vučića i kritikovao studentski pokret, a nakon poraza Vučićeve liste čestitao je pobjednicima. Savo Minić, Željka Cvijanović i Nenad Stevandić takođe su se oglasili nakon izbora, naglašavajući poštovanje izborne volje i nastavak odnosa sa Srbijom.
Važno je naglasiti da se ne može pouzdano zaključiti da su svi ostali opozicioni političari potpuno ćutali. Može se, međutim, konstatovati da podrška nije bila jednako javna, glasna i kontinuirana.
Šta sada čeka opoziciju u Republici Srpskoj?
Izborni rezultat u Srbiji neće automatski promijeniti odnos snaga u Republici Srpskoj. Domaća opozicija moraće sama da izgradi povjerenje birača, predstavi jasan program i pokaže da može ponuditi odgovore na pitanja koja najviše utiču na svakodnevni život građana.
Ipak, događaji u Srbiji otvaraju nekoliko važnih pitanja.
Prvo, može li opozicija u Republici Srpskoj pronaći zajednički minimum saradnje? Različiti pristupi studentskom pokretu pokazali su da među opozicionim strankama postoje razlike u načinu djelovanja i političkom pozicioniranju. Ako žele ozbiljnije da se nadmeću sa SNSD-om, moraće da pronađu način da te razlike prevaziđu bez odricanja od sopstvenih stavova.
Drugo, može li se energija građanskih inicijativa pretočiti u političku organizaciju? Studentski pokret u Srbiji pokazao je da nezadovoljstvo može postati politički faktor kada se poveže sa jasnim zahtjevima i širokom mobilizacijom. Međutim, prenošenje takvog modela u Republiku Srpsku zavisiće od domaćih okolnosti, organizacije i podrške birača.
Treće, da li će opozicija uspjeti da izbjegne političko djelovanje koje se svodi isključivo na kritiku Dodika? Birači će od nje očekivati konkretne odgovore o ekonomiji, zapošljavanju, javnim finansijama, zdravstvu, obrazovanju i odlasku mladih.
Najzad, opozicija će morati da pokaže da dosljednost nije samo pitanje izjava nakon velikih događaja. Povjerenje birača gradi se i kada je politički teško zauzeti stav, a ne samo kada se već zna ko je pobijedio.
Srbija je promijenila političku računicu, ali ne i domaće odnose snaga
Pobjeda Studentske liste otvorila je novo poglavlje u Srbiji, ali politička budućnost Republike Srpske i dalje će zavisiti od odluka njenih građana i odnosa domaćih političkih snaga.
Za opoziciju je to prilika da preispita vlastitu strategiju, način komunikacije sa građanima i spremnost da podrži građanske inicijative čak i kada one ne donose neposrednu političku korist.
Za vlast je to podsjetnik da se politička podrška može promijeniti i da dugogodišnji odnosi sa pojedinim liderima ne garantuju da će isti politički model trajati zauvijek.
Pitanje za opoziciju u Republici Srpskoj zato nije samo ko je čestitao studentima, a ko je ćutao. Mnogo važnije je da li će iz događaja u Srbiji izvući pouke i ponuditi građanima uvjerljiv odgovor na pitanje kako bi promjene izgledale kod kuće.
