Javna preduzeća su potonula, građani osiromašili, a mladost Srpske se razbježala po inostranstvu. Pojedini sagovrnici Srpskainfo ističu baš ova “dostignuća” Radovana Viškovića, dok drugi tvrde da je on bio “korektan premijer”.
Oskoro 7 godina vladavine dojučerašnjeg predsjednika Vlade RS, od 2018. godine do danas, razgovarali smo sa predstavnicima sindikata i poslodavaca i sa zaštitnicima potrošača.
Dok su se drugi sagovornici uglavnom držali “diplomatskog” riječnika, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske, Božo Marić, bio je krajnje konkretan.
“Nazdravio sam kad je dao ostavku”
Ne krije da je “nazdravio” kad je čuo da je Radovan Višković dao ostavku.
– Nek smo mu samo vidjeli leđa. On je najgori premijer u istoriji Srpske – kaže Marić.
Tvrdi da je Višković apsolutno odgovoran za krah socijalnog dijaloga u Srpskoj, što je itekako ugrozilo prava radnika.
– Od kada je on premijer, nijednom socijalni partneri u Srpskoj nisu utvrdili cijenu rada. Nemamo opšti kolektivni ugor, nemamo posebne kolektivne ugore po granama. Taj je čovjek uništio socijalni dijalog i to iz čiste sujete – kaže Marić.
Dodaje da se od 2018. godine, od kada su na vlasti Višković i njegovi ministri, rapidno pogoršava stanje u Elektroprivredi RS, Šumama RS, Poštama RS, Željeznicama RS, gdje se gomilaju radnici i gubici.
– Imamo sve veće probleme u javnim preduzećima, koji su zapravo trebali biti generator razvoja Republike Srpske, a postali su najveći gubitaši, u kojima likvidnost zavisi od kredita, što je apsurd, jer bi ta preduzeća trebalo ds danose milionske dobiti i pune budžet – tvrdi Marić.
Favorit iz Laktaša
To što se Višković hvali da rastu plate i da se penzije redovno isplaćuju, nije njegova zasluga, smatra Marić.
– Nije Vlada obezbijedila novac za penzije i plate, taj su novac obezbjedili radnici, plaćajući poreze i doprinose, kojima pune fondove budžet Srpske – kaže Marić.
Ističe da će vladavina Radovana Viškovića ostati upamćena samo po “alafordovskim izjavama”, kojima su se građani podsmijevali.
– Eto, sada ima priliku da provjeri može li se mjesec i po živjeti bez hrane i vode i da li će stvarno ovo što se danas dešava jednog dana biti sutra – kaže Božo Marić.
Što se tiče Viškovićevog nasljednika, Marić smatra da bi bilo najbolje da na tu poziciju dođe mlađi čovjek, koji ima energije, i za kojeg se ne vezuju nikakve afere, niti crne liste.
– Najbolje rješenje bi bio gradonačelnik Laktaša Miroslav Bojić, čije ime se spominje među kandidatima. On je otvorio stotine novih radnih mjesta u Laktašima, unaprijedio tu lokalnu zajednicu i pokazao šta zna i umije – kaže Marić.
Tvrdi da bi Bojića sigurno podržali i poljoprivrednici, i omladina i borci i poslovna zajednica.
Spas u doba korone
Što se tiče boraca i penzionera ne znamo, ali jedan od vodećih predstavnika poslovne zajednice, Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS, krajnje je suzdržan, kada su u pitanju favoriti za Viškovićevog nasljednika.
– Ne bismo mi da licitiramo sa imenom budućeg premijera. Ko god da dođe na tu funkciiju, čeka ga puno posla. Moraće se više posvetiti ekonomskim temama, rješavanju krize koja pogađa prerađivačku industriju i tehnološkom razvoju privrede – kaže Škrebić.
Što se Viškovićevih dostignuća tiče, Škrebić tvrdi da je on bio “korektan premijer” iako je radio “u specifična vremena, i u političkom i u ekonomskom smislu”.
– Za vrijeme Viškovićeve Vlade bilo je rasterećenja privrede, a to je išlo u korist radnika. Vlada nam je pomogla da sačuvamo radna mjesta za vrijeme korona pandemiji i da amortizujemo posljedice ekonomske krize u EU, koja utiče na našu privredu – tvrdi Škrevbić.
I dok sindikalac Marić tvrdi da je Višković uništio socijalni dijalog, poslodavac Škrebić navodi da je “bilo razgovora među socijalnim partnerima”.
Minimalac raste, radnici bježe
A šta o tim razgovorima i o položaju radnika u Srpskoj misli Goran Stanković, novi predsjednik Saveza sindikata RS?
– Savez sindikata RS, kao reprezentativna sindiklana centrala, uvijek će imati institucionalnu saradnju sa Vladom RS, kao socijalnim partnerom, bez obzira na to ko je na čelu Vlade – kaže Stanković.
Što se Viškovićevog mandata tiče, kao uspjeh ističe povećanje minimalca i uvođenje ovog diferenciranog iznosa najnižih plata, odnosno različitih minimalaca za različite stepene stručnosti.
– Upravo u periodu dok je Višković bio na vlasti, platne liste su po zakonu postale obavezne i dobile su karatker izvšne sudske isprave, što znači da radnik može direktno na sudu tražiti mu poslodavac, pod priejtnjom izvršenja, isplati zaostalu platu – kaže Stanković.
Ono što nije dobro, priznaje Stanković, jeste što su taj period obilježile male plate, od kojih se ne može dostojantveno živjeti i koje su hiljade radnika otjerale u inostranstvo.
– Od buduće Vlade RS, ko god da je vodi, očekujemo da rješava upravo te probleme: da stvori ambijent u kojem će radnici moći da pristojno zarađuju i da od svog rada pristojno i normalno žive – zaključuje Goran Stanković.
“Sve nas je manje i sve teže živimo”
Kako izgleda život na minimalcu uz mnaksimalnu inflaciju dobro zna Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja “Don” Prijedor, koje se godinama bavi zaštitom prava potrošača.
– Sa stanovišta potršača, 7 godina Viškovićeve vladavine bilo je vrlo turbulentno vrijeme, vrijeme kada je bila najveća inflacija u našoj zemlji, kada su cijene divljale, a potezi Vlade nisu bili takvi da bi građanima omogućili bilo kakvu zaštu – kaže Murisa Marić.
Vlada je, kako kaže, morala mnogo više da zaštiti građene i da zaštiti domaću proizvodnju od prekomjernog i nelojalnog uvoza.
– Trebalo je više razumijevanja za ove životne teme, i trebalo je da se manemo politikantstva, koje je obilježilo taj period. Mnogo je ovdje gubitaka, mnogo je izgubjenog vremena, mnogo je tenzija koje se svakodnevno dižu. To nije potrebno nikome. Sve nas je manje i sve teže živimo, zato što ni plate, ni penzije nisu dovoljne ni za osnovne potrebe – kaže Murisa Marić.
Protekli period je bio pun promašaja, ali za onim što je prošlo, smatra Murisa Marić, ne vrijedi žaliti.
– Budućoj Vladi i budućem premijeru neće biti nimalo lako, ali nadam se da ćemo konačno stati u kraj ovoj negativnoj priči, da ćemo to krenuti razvoj. Naša zemlja je bogata i postoje mnoge mogućnosti koje bi trebalo da nas ujedine, ali nam je neophodno jedno veliko spremanje, jedna temeljita reorganizacija – zaključuje Murisa Marić.
