Već trideset godina učiteljice Branka Pepić iz Ljubinja i Mara Šaran iz Nevesinja svojim znanjem, predanošću i bezuslovnom ljubavlju prema djeci oblikuju živote generacija učenika. Njihova učionica nije samo mjesto učenja, već prostor u kome se djeca osjećaju viđeno, podržano i inspirisano. Zahvaljujući neiscrpnoj energiji, posvećenosti i vjeri u svako dijete ove učiteljice su zaslužno ponijele priznanje za najboljeg nastavnika regiona. Za njih, učiteljski poziv je mnogo više od posla, to je poziv srca, svakodnevna radost i privilegija zbog koje im ništa nije teško.
Branka Pepić je učitelj razredne nastave u osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Ljubinju, a ovo zanimanje je sasvim slučajno odabrala. I, naglašava, nikad nije zažalila. Iako je, tokom svoje učiteljske karijere nailazila na brojne izazove i prepreke, uvijek je pronalazila put kojim će ponosno koračati sa svojom djecom. Jer, kaže, za učenike joj ništa nije teško i uvijek se bori da im pruži priliku da što više nauče i vide.
„Kada sam birala svoje zanimanje, razmišljala sam kako da što prije dođem do zaposlenja. S obzirom da je tada postojala potreba za prosvjetnim radnicima, upisala sam Pedagošku akademiju, a kasnije sam nastavila školovanje na Učiteljskom fakultetu. Oduvijek sam voljela djecu, a ubrzo sam zavoljela i svoj poziv, već nakon prvog ulaska u učionicu. Vjerujem da, ako želiš iskreno i sa žarom da radiš ovaj posao, moraš se potpuno posvetiti. Za mene su djeca uvijek na prvom mjestu, a upravo rad sa njima i ljubav prema pozivu predstavljaju moju najveću inspiraciju“, započinje svoju priču učiteljica Branka.
Kako nam pojašnjava, radi sa učenicima od prvog do petog razreda i na tom nivou obrazovanja ne postoje takmičenja koja organizuju Ministarstvo i Pedagoški zavod Republike Srpske pa se prije više od petnaest godina angažovala da sa djecom učestvuje na međunarodnim festivalima u Srbiji. Tako su dva puta godišnje bili dio tih manifestacija, od „Kreativne čarolije“ u Banji Vrujci do „Markovdanskih susreta“ u Panonskom dječijem gradu kod Bačke Topole, a redovno učestvuju i na pjesničkom konkursu „Djeca među narcisima“ u Čajetini.
„Naš rad obuhvata poeziju, literarne i likovne aktivnosti, kao i glumu. Sadržaji su nam raznovrsni, a rezultati zaista zadovoljavajući s obzirom da smo mi malo mjesto i mala škola. Sa svakog festivala se vratimo sa nagradom i to mi daje snagu, povećava interesovanje i upornost, bez obzira na godine provedene u radu. Međunarodni festivali okupljaju veliki broj učesnika, djeca se druže sa pjesnicima i glumcima, upoznaju nove kulture i drugare iz različitih krajeva. Iako posjećujemo ista mjesta više godina, uvijek nas dočekaju nove teme i novi ljudi, kao da idemo prvi put, a djeca pokazuju veliko interesovanje i želju za radom“, priča nam ova učiteljica i ističe da dječiji osmijeh svemu daje smisao.
Prisjeća se, na početku svoje karijere je radila u jednoj područnoj školi, u kombinovanom odjeljenju, a nakon šest mjeseci je prešla u gradsku školu. Tada je, evocira uspomene, bila jedina učiteljica u toj školi i, kao početnik, morala je sama da se snalazi. Danas je, kako kaže, mnogo lakše, jer mlade kolege koje tek počinju imaju podršku starijih nastavnika, koji im prenose svoje iskustvo i znanje, pa tako provode dosta vremena u nastavi uz pomoć i savjete iskusnijih.
„Naša škola je mala i nalazi se u malom mestu pa nemamo nastavnih sredstava onoliko koliko bi bilo potrebno. Na raspolaganju su nam tabla, kreda, televizor i poneki kompjuter, a u nastavi nam zapravo najviše pomažu mašta, kreativnost i snalažljivost. Nakon trideset godina rada čovek stekne rutinu i iskustvo pa danas mogu bez pripreme ući u učionicu i održati čas iz bilo kog predmeta. Ipak, svakodnevno se pripremam za nastavu jer je sa svakom generacijom djece potrebno primijeniti posebne metode i zadatke, zavisno od sastava odjeljenja. Ne možete uvijek raditi isto, neophodne su promjene kako bi bilo zanimljivije i djeci i vama“, priča nam Branka koja u učionicu, i nakon 30 godina rada, ulazi sa istim žarom i entuzijazmom.
PORUKA ZA MLADE KOLEGE
„Voljela bih da se mlade kolege više uključe, da rade na sebi i svojoj profesiji kako bi sutra mogli ostvariti nešto u životu u oblasti obrazovanja. Treba da prate seminare i festivale, da malo izađu iz kruga učionice i vide kako drugi rade. Mene i danas to zanima i svaki put sam oduševljena kada vidim novo mjesto, novu školu i njihov način rada i naučim nešto novo. Iako su danas svi seminari u samostalnoj režiji i zahtijevaju i finansijska sredstva i odsustvo sa posla, smatram da su neophodni ako želimo dobro da radimo svoj posao“, riječi su učiteljice Branke Pepić.
Požrtvovanost, posvećenost i ljubav učiteljice Branke fasciniraju, a za svoje zalaganje često dobija najljepše nagrade – dječiji osmijeh i zagrljaj. Ističe, da nije bilo njene djece, ne bi bilo ni nagrada. Branka je, u Baru, dobila nagradu „Najbolji nastavnik regiona“, priznanje za višedecenijsko davanje sebe učenicima. Kako nam priča, nije bilo lako prikazati trideset godina rada te je predstavila samo dio svog profesionalnog puta. Uvijek su joj, kaže, djeca bila u prvom planu, ali je željela da, nakon tri decenije, ostavi svoj pečat i pokaže šta je postigla.
„U Ljubinju sam, 2023. godine, dobila glavnu nagradu Zadužbine Nićiforović za obrazovanje, što je bilo priznanje za moj trud, kreativnost i upornost. Ove godine sam se odvažila da konkurišem za regionalnu nagradu, gdje je učestvovalo šest zemalja. Konkurencija nije bila laka, nisam puno ni očekivala, ali sam ipak dobila nagradu i još veću volju za rad. Nagrada za najboljeg nastavnika regiona mi je velika satisfakcija jer osjećam da sam sve ove godine bila na pravom putu, da sam postigla prave rezultate i da sam izabrala pravi poziv. Kada sam postala svjesna da sam osvojila nagradu, emocije su proradile, srce je počelo jače da kuca i tek tada sam osjetila uzbuđenje i sreću. Međutim, najveća radost je došla sa povratkom u učionicu. Kada sam svojim učenicima saopštila da sam dobila nagradu, pritrčali su mi u zagrljaj, izljubili me i tada sam shvatila da bez njih ne bih ni došla do nagrade. Sve generacije moje djece, sadašnje i prethodne, bile su moji najveći pomagači. Čovjek teško može sam doći do cilja, uvijek mu je potrebna neka podrška, a meni su tu podršku pružali moji učenici“, priča nam učiteljica Branka sa puno emocija.
Centralni dio konferencije bio je posvećen primjeni vještačke inteligencije u obrazovanju, a prosvjetni radnici, izričita je Branka, moraju pratiti promjene u društvu i napredovati u obrazovanju. Stava je da ništa ne može da zamijeni živu riječ učitelja u učionici te vještačku inteligenciju koristi površno. Svoju djecu motiviše razvijajući im takmičarski duh jer djeca žele da uče i trude se pa ako jedan dobije peticu, i ostali nastoje da postignu isto. Uvijek im naglašava da su dobra i zdrava djeca koja mogu da uspiju ako rade i paze.
Pored Branke Pepić, nagradu „Najbolji nastavnik regiona“ je dobila i Mara Šaran, učiteljica u osnovnoj školi „Risto Proroković“ iz Nevesinja. Ova priznanja su pokazatelj da i dalje postoje učitelji koji su spremni da daju svoj maksimum, da se potpuno posvete djeci i pripreme ih za nastavak školovanja. Učiteljice Mara i Branka zrače optimizmom i harizmom, dok njihova ljubav prema djeci i učiteljskom pozivu oduševljava. Za svoje učenike spremne su učiniti sve, jer kada su oni u pitanju ništa im nije teško.
Mara Šaran nam priča da je oduvijek voljela djecu i znanje, što ju je i navelo da izabere učiteljski poziv kao svoje životno zanimanje. Pored toga, njen uzor i najveća motivacija da uđe u učionicu sa druge strane katedre bila je njena učiteljica Nevenka Mikulić. Često kažu da, kada volite svoj posao, zapravo nikada ne radite – a Mara to potvrđuje svojim primjerom.
„Biti učitelj je nešto najljepše! Djeca nas oplemenjuju, ispunjavaju radošću, sa njima je uvijek dinamično. Učeći ih, svakodnevno od njih naučim nešto novo o životu ali i o sebi, i tako izgrađujemo jedni druge u svakom pogledu. Moji učenici su moja motivacija i inspiracija – njihova radost, osmjesi, neiskvarene duše, ljubav koju dobijam od njih… Oni me podstiču da radim na sebi i trudim se da budem bolja u svakom pogledu. Mislim da ni jednom učitelju ništa nije teško uraditi za svoje učenike, za njih možemo i Zemlju pomjeriti ako treba“, započinje svoju priču Mara ističući da svoj posao radi sa mnogo ljubavi i da je sigurna da u našem okruženju ima dosta nastavnika koji svoj posao obavljaju kvalitetno i predano.
Učiteljica Mara se prisjeća 1993. godine i svojih prvih iskustava u školi kao učitelj. Priča nam, nisu imali udžbenike, nikakva nastavna sredstva, niti dovoljno svesaka i olovaka. Snalazili su se sa onim što su imali, ali sa mnogo ljubavi, radosti i želje za znanjem.
„Moj prvi susret sa učenicima bio je u kombinovanom odjeljenju u improvizovanoj učionici sa velikom peći napravljenom od bačve u divnom selu Bijenja. I sada se živo sjećam moje brige da li ću biti na visini zadatka i uspjeti da pružim djeci sve što im je potrebno. Ta briga je i danas prisutna i stalno se preispitujem da li sve radim kako treba i šta još mogu uraditi bolje. Pješačila sam više kilometara kroz nenaseljeno područje, po svim vremenskim uslovima. Dešavalo se da u snijegu sretnem vuka ili lisicu u prtini. Tada plate skoro da i nije bilo, i ništa od toga mi nije bilo važno. Radila sam i radim svoj posao iz ljubavi bez obzira na poteškoće kojih je bilo i uvijek će biti. Vjerujem da većina mojih kolega tako radi i razmišlja. Materijalni uslovi u kojima radimo sada su uveliko bolji nego ranije, mada bi trebalo da su značajno bolji. Danas su izazovi drugačiji u smislu promijenjenog, odnosno izvrnutog, sistema vrijednosti, negativnog uticaja medija i društvenih mreža i pokušaja da se uruši autoritet prosvjetnog radnika i vaspitno-obrazovnih ustanova. Svako vrijeme je sa sobom nosilo različite izazove koji su nas izgrađivali i tjerali da se mijenjamo i prilagođavamo. Ono što je ostalo i traje je ljubav prema djeci i pozivu i želja da radimo svoj posao najbolje što znamo uprkos poteškoćama na koje nailazimo“, priča nam Mara Šaran koja je radila i u drugim područnim školama, zatim u centralnoj školi, pa i na mjestu pomoćnika direktora, te na mjestu direktora škole i vjeruje da su je ta radna mjesta izgrađivala na različite načine i dala joj mogućnost da sagleda obrazovni sistem iz različitih uglova.
IZAZOVI PRED KOJIM SE UČITELJI NALAZE
„Svako vrijeme nosi svoje izazove, ali današnje je posebno teško za vaspitavanje djece zbog snažnih vanjskih uticaja, razvoja i dostupnosti tehnologije, ali i zbog zaposlenosti roditelja koji imaju sve manje vremena da provedu sa djecom. Sve to utiče da je u ovom vremenu veliki rizik da uticaj okoline na djecu bude snažniji od uticaja porodice i škole i na učiteljima je da pronađu način da se izbore sa negativnim uticajima. Dodatne teškoće predstavljaju preopterećeni nastavni planovi, nedovoljna stručna usavršavanja i potreba za većom motivacijom učenika, od kojih mnogi imaju probleme sa pažnjom, koncentracijom, govorom i motorikom. U vremenu dinamičnih promjena učitelj mora stalno raditi na sebi, usavršavati se i tražiti rješenja za svakodnevne izazove“, riječi su učiteljice Mare Šaran.
Na konferenciji Asocijacije je, kaže nam, učestvovala prvi put i nije očekivala nagradu. Ipak, kada je čula svoje ime, obuzele su je snažne emocije, a trenutak osvajanja nagrade najbolje opisuju riječi sreća i zahvalnost. Svjesna je, priča nam, da ovo priznanje donosi i odgovornost i obavezu da se još više trudi i radi.
„Biti prepoznat od strane Asocijacije koja okuplja lidere i pokretače promjena u obrazovanju je velika čast, ali i velika obaveza za dalji rad na sebi i stalno stručno usavršavanje. Zahvalna sam svojim učenicima, koji su moja stalna inspiracija i pokretačka snaga, roditeljima mojih učenika koji su uvijek puni razumijevanja i podrške u svim našim učioničkim aktivnostima, svojim kolegama sa kojima razmjenjujem iskustva i od kojih učim, kao i svojoj porodici koja mi je stalna podrška i oslonac“, priča nam Mara.
Inovacije u nastavi su, prema riječima učiteljice Mare, izuzetno važne jer omogućavaju da se proces učenja prilagodi savremenim potrebama učenika. Prema njenim riječima, kreativni pristupi, nove metode i tehnologije povećavaju angažovanost, podstiču radoznalost i razvijaju kritičko mišljenje, a kada učenici vide da se nastavni sadržaj predstavlja na zanimljiv i interaktivan način, njihova motivacija raste.
„Trenutno ne koristim alate zasnovane na vještačkoj inteligenciji, ali pratim razvoj tehnologije, učim i planiram njihovu primjenu u nastavi jer vjerujem da mogu značajno unaprijediti nastavni proces. U želji da naučim više o primjeni vještačke inteligencije u nastavi, te da u direktnom kontaktu sa kolegama razmijenimo iskustva, uključila sam se u Asocijaciju i prisustvovala Devetoj nastavničkoj konferenciji, a namjeravam nastaviti aktivno učešće u radu Asocijacije i učiti od najboljih“, zaključuje učiteljica Mara Šaran.
„Asocijaciju Najboljih nastavnika regiona su osnovale finalistkinje prestižne nagrade Global Teacher Prize, Željana Radojičić Lukić i Vesela Bogdanović, sa ciljem da ujedine prosvjetne profesionalce sa Balkana i stvore mrežu koja promoviše vrijednosti izvrsnosti, inovativnosti i poštenja u obrazovanju. Priznanja se dodjeljuju na osnovu 27 jasno definisanih kriterijuma, uz rigoroznu selekciju i procjenu rada nastavnika. Kriterijumi koji procjenjuju nastavnike odnose se na sve segmente rada nastavnika – kreativnost u radu; stvaranje podsticajnog okruženja za učenje; ostvarenih stručnih zvanja, nagrada i priznanja u ranijem periodu; doprinos razvoju obrazovanja na lokalnom, nacionalnom ili međunarodnom nivou; učešće u projektima, seminarima, stručnim usavršavanjima; organizaciji radionica, seminara; objavljene stručne radove; promocija obrazovanja i pozitivnih primjera prakse… Ove godine priznanje „Najbolji nastavnik“ dobilo je devet nastavnika iz četiri države bivše Jugoslavije, od čega pet iz BiH. Osim nagrada „Najbolji nastavnik“ dodjeljene su i druga priznanja. Naše kolegince iz Hercegovine dostojno su predstavile našu regiju i svoje škole učešćem u različitim aktivnostima pa je Ljudmila Milošević iz Bileće bila učesnik panel diskusije, Žanela Pažin iz Trebinja je održala besjedu, a koleginice Maja Čečur i Bogdanka Janković iz Trebinja su održale radionicu. Ovo je pokazatelj da u našem okruženju ima dosta entuzijasta koji se ne štede da bi promovisali pozitvne vrijednosti i prakse, koji rade na osavremenjavanju nastavnog procesa i daju svoj doprinos kvalitetnijem obrazovanju“, predstavlja nam Mara Šaran Asocijaciju.
Učiteljice Branka i Mara su svojim radom, predanošću i ljubavlju prema djeci pokazale da učiteljski poziv nije samo zanimanje, već životna misija. Njihov optimizam, harizma i spremnost da se potpuno posvete učenicima najbolji su dokaz da u našem okruženju postoje prosvjetni radnici koji inspirišu, motivišu i grade bolje obrazovanje. Nagrada „Najbolji nastavnik regiona“ nije samo priznanje za njihovo višedecenijsko zalaganje u učionici, nego i poruka da se trud, kreativnost i iskrena ljubav prema djeci uvijek prepoznaju i cijene.
