Dobro se rađalo, propovijedalo sa svih strana narodnih i vjerskih granica i kao takvo došlo i ostalo među nama do danas, govori Rajković. Emocije nas vežu za zemlju, želje za nebo, a praznik koji danas proslavljaju vjernici pravoslavne vjere upravo je nebozemni događaj, koji ukazuje na nešto drugo od nestalne atmosfere oko nas.
Ovo je u blagdanskom razgovoru za “Avaz” izjavio đakon Branislav Rajković, sveštenik Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske SPC.
Putevi i podjele
Uprkos teškom bremenu prošlosti, političkim krizama i svim izazovima sadašnjosti, praznici se u ovoj zemlji i dalje zajednički dočekuju i proslavljaju.
Rajković je saglasan s ocjenom da nam zajednička radost, ipak, može biti putokaz ka stabilnijoj i boljoj budućnosti.
– Blagosloveni dani i mubarek noći naša su sadašnjost, uz bolna sjećanja, ti dani i noći ipak su i naša prošlost, a uprkos neizvjesnosti naša su i budućnost. Jer, bez obzira, ne samo na putokaze, nego i prepreke na putevima, pa i podjele ili čak želje, možda smo se razmakli, ali mi se čini da niko nije mnogo i daleko odmakao od svog komšije, čovjeka druge nacije i vjere. Kada se praznici i ne bi zajednički dočekivali, vjerujem da bi želje i molitve bile zajedničke – za mir cijelog svijeta, kako se molimo na pravoslavnim bogosluženjima. Kličući na Božić naročito: Slava Bogu na visini, na zemlji mir, među ljudima dobra volja! – naglašava đakon Rajković.
Dok se svijet ubrzano mijenja, sadašnjost čovječanstva oblikuju zlo i do jučer nezamislivi, surovi ratovi u kojima stradaju nedužni. Idemo li u pogrešnom pravcu i koliko je opasno toliko se udaljiti od osnovne Božije zapovijedi – Ne ubij?
Rođenje Isusa
– Nažalost, i zlo, i ratovi, i stradanja opšta su ljudska sadašnjost, prošlost, pa će ih biti i u budućnosti svijeta i njegovih promjena. I pri samom inicijalnom događaju rođenja Isusa Hrista tadašnjom Palestinom razlijegao se plač najmlađih i najnedužnijih, surovo su vladali domaći, a još surovije okupirali strani carevi. Iste Božije zapovijesti, isto kao danas, češće su bile samo na usnama, a manje na djelima. Međutim, dobro se rađalo i van sigurnih kolijevki, raslo i u izgnanstvu, propovijedalo sa svih strana narodnih i vjerskih granica i kao takvo došlo i ostalo među nama do danas. Neka tako i bude. Amin – poručuje đakon Branislav Rajković.
Dok se svijet ubrzano mijenja, sadašnjost čovječanstva oblikuju zlo i do jučer nezamislivi, surovi ratovi u kojima stradaju nedužni. Idemo li u pogrešnom pravcu i koliko je opasno toliko se udaljiti od osnovne Božije zapovijedi – Ne ubij?
Rođenje Isusa
– Nažalost, i zlo, i ratovi, i stradanja opšta su ljudska sadašnjost, prošlost, pa će ih biti i u budućnosti svijeta i njegovih promjena. I pri samom inicijalnom događaju rođenja Isusa Hrista tadašnjom Palestinom razlijegao se plač najmlađih i najnedužnijih, surovo su vladali domaći, a još surovije okupirali strani carevi. Iste Božije zapovijesti, isto kao danas, češće su bile samo na usnama, a manje na djelima. Međutim, dobro se rađalo i van sigurnih kolijevki, raslo i u izgnanstvu, propovijedalo sa svih strana narodnih i vjerskih granica i kao takvo došlo i ostalo među nama do danas. Neka tako i bude. Amin – poručuje đakon Branislav Rajković.
