Godinama stranke, koje stoje nasuprot politike vladajućeg SNSD-a u entitetu Republika Srpska i Milorada Dodika pokušavaju napraviti iskorak i stvoriti kritičnu masu koja će donijeti promjene na političkom horizontu RS-a. I kada se učini da su blizu, a da je režim Milorada Dodika na ivici ambisa, desi se određeni lom unutar opozicije koji sve obesmisli.
SDS i PDP su dvije najveće i najutjecajnije stranke iz opozicije u RS-u. Uz njih opozicione glasove prolamaju i Narodni front Jelene Trivić, kao i vjerovatno najagilniji opozicionar u Bosni i Hercegovini Nebojša Vukanović sa svojom Listom za pravdu i red. Riječ je o strankama koje su u priličnoj nemilosti javnog televizijskog servisa u RS-u i koje godinama pokušavaju zaustaviti politiku vladajućih, oličenu u skoro apsolutističkom maniru potpune kontrole svih procesa.
Dešavanja posljednjih mjeseci koja su započela prvostepenom presudom Miloradu Dodiku, zatim istraga zbog predmeta napadana ustavni poredak BiH, dugačka lista sankcionisanih kadrova i kompanija povezanih s porodicom Dodik, davali su tračak nade da bi opozicija u RS-u mogla napraviti iskorak. SDS, PDP i Lista za pravdu i red su bile u pregovorima za ulazak u državnu vlast umjesto kadrova SNSD-a, no sve je urušeno u kratkom periodu.
Opozicija iz RS-a je ispala naivna i nemoćna, a danas puca po unutarnjim šavovima. Iako im je HDZ davao signale da je spreman koalirati s njima, umjesto SNSD-om, naprasno je sve zaustavljeno i kroz kršenje procedura u Domu naroda i Vijeća ministara obesmišljeno. Dodikova politička nomenklatura je uspjela preživjeti i još se narugati i državi i opoziciji iz RS-a, ali i strankama iz entiteta Federacija BiH.
Jedini konkretan iskorak opozicije je imenovanje Darka Babalja iz SDS-a u rukovodstvo Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Sve ostalo je propalo.
U RS-u vladajući SNSD sa svojim satelitskim strankama radi što poželi. Donosi zakone, krši ih, donosi odluke, krši ih, obesmišljava Narodnu skupštinu i šta sve ne. No, ključni udarac koji vlast u RS-u zadaje opoziciji je stvaranje unutarnjih procjepa u opoziciji.
Iako je PDP opoziciona stranka, na njenom čelu je gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, koji sanja da jednog dana preuzme vlast u RS-u i zamijeni Dodika. Makar tako djeluje deklarativno. No, kada se zagrebe ispod površine njegovi potezi u velikoj mjeri u potpunosti odgovaraju Dodiku, jer Stanivuković olako “nasjeda” na sve nacionalne zamke u koje SNSD uvlači sve ostale. Sa Stanivukovićem na čelu SNSD je miran i siguran u vlasti. Deklarativno su na suprotnim stranama, ali praksa pokazuje drugačiji put.
Jedini pravi opozicioni tračak nade iz PDP-a otkriva Igor Crnadak uz još nekoliko kolega, koji principijelno stoje na istim pozicijama.
Vodeća opoziciona stranka SDS je u samo nekoliko mjeseci međusobno zavađena. Predvođeni Milanom Miličevićem SDS je nakon nekoliko godina na nekoliko primjera pokazao da može predstavljati prijetnju SNSD-u, no lokalno kreirana afera u Tesliću, gdje je Miličević gradonačelnik, zatim njegovo hapšenje dovelo je to kraha unutar stranke.
Miličević je podnio ostavku, a stranci predstoje izbori za novog čelnika, no ambicije i potezi pojedinaca unutar SDS-a ne slute da će ta politička opcija uskoro pronaći snage da se nametne i ozbiljnije ugrozi SNSD.
I PDP i SDS iako opozicija su stranke koje je Dodik prethodnih godina efikasno gušio stvarajući međusobne, unutarstranačke podjele. Dokaz je i odlazak nezadovoljne Jelene Trivić, koja je zamalo pobijedila Dodika u utrci za predsjednika entiteta. No, sada je formirala vlastitu stranku sa skoro nikakvom snagom da ugrozi bilo koga. I Jelena Trivić i SDS i PDP usput jako moraju voditi računa da ne stanu na žulj režimu Aleksandra Vučića u Srbiji, koji itekako pomaže Dodiku i kontrolisanju opozicije u RS-u.
Tako na opozicionom polju u RS-u jedina principijelna snaga, kakva takva ostaje Nebojša Vukanović. Iako skromnih stranačkih kapaciteta, a vjerovatno i političkog dometa, Vukanović je posljednji politički Mohikanac, koji prkosi režimu Milorada Dodika. Vukanović ne mari šta će reći Aleksandar Vučić, ne ustručava se podržati studentske proteste niti upada u zamke o nacionalnim interesima.
Vukanović je politički surovo iskren i to ga vjerovatno košta pa i kada je riječ o međunarodnoj zajednici, koju neumoljivo kritikuje na svako opažanje da je posrijedi politička trgovina s Dodikom.
U takvom ozračju opozicija u RS-u teško će i na narednim izborima napraviti bilo kakav ozbiljan iskorak i politički načeti SNSD. A naročito neće ako u oktobru 2026. na izborima ne budu uvedene savremene tehnologije za brojanje glasova, kamere, skeneri i ostali sadržaj.
