Republika Srpska ubrzano ostaje bez stanovnika. Nezvanične procjene govore da je u posljednjih 20 godina ovaj prostor napustilo oko 400.000 građana, uglavnom mladih, obrazovanih i radno sposobnih. Dok radnici odlaze trbuhom za kruhom, političari ostaju čvrsto vezani za svoje fotelje.
Odlaze medicinari, inženjeri, vozači, konobari – najproduktivniji dio stanovništva, vrhunski radnici i skupo odškolovani kadar. Dok oni traže normalan život preko granice, paradoks je jednostavan – političari ostaju. Šta o svemu misle oni koji najviše osjećaju posljedice, pitali smo građane.
„Nema posla, slaba primanja i moraju ići omladina šta očekivati u ovakvom društvu“ – poručuju iz Prijedora.
„Evo nedavno sam bio u Hamburgu kod ženinog brata koji je otišao u inostranstvo u potrazi za nekim boljim životom“, kaže jedan Bijeljinac.
Drugi dodaje: „dok naši političari ne odlaze njima je baš lijepo ruke su im sve dublje u džepovima para imaju“, a treći poručuje: „treba promijeniti vlast i onda će biti dobro“.
Politička kasta je, ocjenjuje Tanja Topić, sistem skrojila po svojoj meri, pretvarajući mlade i obrazovane u tehnološki višak. Imati sve desetke u indeksu ovdje ne vrijedi ništa, ako nemate ono najvažnije.
„Ako nemate člansku kartu partije onda su vam sva vrata zatvorena i otvoreni su vam jedino granični prelazi da možete otići iz zemlje. Na drugoj strani političari neće otići iz BiH jer su van granica BiH zapravo anonimni ljudi, beznačajni, koji se ni na koji način u tom novom okruženju ne bi mogli etablirati po znanju, kompetencijama, stručnosti, već mogu biti gospodari života i smrti jedino u Bosni i Hercegovini“, kaže Topićeva.
Da je politika postala najprofitabilniji posao za najlošije kadrove, dodaje i Ivana Marić.
„Degradirana profesija političara i tu kada uporedimo sa nekih 20, 30, a da ne spominjemo 50 godina kada su to bili vrhunski kadrovi najbolji u školama, najbolji u sposobnosti i u biznisu, sada su to ljudi sa lažnim diplomama, sa diplomamam sa nekih sumnjivih fakulteta, ljudi koji su apsolutno nepsosobni za tržište rada, nekonkurentni i onda zato imamo situaciju da iz politike kada već ispadnu iz kombinacija završe na birou za zapošljavanje, jer niko ne želi da ih zaposli“, upozorava Marićeva.
Takvi ostaju u foteljama, dok oni sposobni pakuju kofere. Sociolog Vladimir Vasić upozorava na posljedicu takve politike – odlazak čitavih generacija.
„Upravo zbog takvih političara i politika mladi odlaze. Niko odavde ne odlazi što je željan putovanja i krstarenja po svijetu, već zato što nema očito uslove za egzistenciju“, kaže Vasić.
„I evo po nekim istraživanjima dosta mladih ljudi zaista čeka priliku da ode iz ove države i zaista šalje se poruka da ćemo dovesti društvo u stanje depopulacije i da će nam nedostajti stanvništvo, ionako smo stara zajednica, ionako imamo visok stepen mortaliteta, ionako se osipamo kao narod“, upozorava on.
Ko zna i radi odlazi tamo gdje vrijedi znanje, politička elita ostaje ovdje gdje vrijedi samo članska karta. Iz BiH odlaze ljudi koji je nose na leđima, a ostaju oni koji joj sjede na vratu. Ako se ovako nastavi, pitanje je – ko će sutra raditi, a ko će političare koji ostanu uopšte birati.
