Dok u opoziciji traju teški pregovori oko toga koja će stranka dati svog kandidata za najvažnije inokosne funkcije na predstojećim opštim izborima u oktobru, u vladajućoj koaliciji u Republici Srpskoj nemaju tih problema.
Iako je do održavanja izbora ostalo skoro osam mjeseci, već sada se s apsolutnom sigurnošću može reći da će kandidata za predsjednika Republike Srpske, kao i srpskog člana Predsjedništva BiH dati SNSD, kao najveća stranka u toj političkoj strukturi.
Osim toga, izvjesno je da će u slučaju izborne pobjede SNSD i njegovih koalicionih partnera predsjednik Vlade Republike Srpske takođe doći iz redova SNSD, a ta stranka dobiće i „najatraktivnije“ ministarske pozicije u novoj Vladi RS, kao i Savjetu ministara BiH.
Zbog čega partnerske stranke SNSD u „najdugovječnijoj koaliciji na Balkanu“, kako je Milorad Dodik ranije često nazivao savez SNSD sa DNS i SP, a nešto kasnije ta koalicija proširena je s DEMOS, Ujedinjenom Srpskom, SPS, NPS, pristaju na „mrvice s političkog stola“?
Zašto u vladajućoj koaliciji ne postoji čak ni naznaka ambicija lidera neke druge političke stranke, osim SNSD, da postane predsjednik Srpske, srpski član Predsjedništva BiH ili premijer, kao što već godinama unazad lideri opozicionih stranaka otvoreno iznose svoje planove i ambicije? Da li se radi o strahu od odmazde „prvog među jednakima“ u vladajućoj koaliciji, koji je u prošlosti na djelu pokazao kako prolaze oni koji se previše „podignu“ i usude da dovedu u pitanje njegov autoritet?
U sjećanju je, svakako, najsvježiji primjer bivšeg lidera DNS, Marka Pavića, koji je „ponesen“ odličnim izbornim rezultatom DNS na opštim izborima 2018. otvoreno tražio mjesto premijera Republike Srpske. Epilog je poznat: Za manje od pola godine DNS se pocijepao, Pavić je (ne)dobrovoljno otišao u političku penziju, a stranka koja je do tada bila treća po snazi politička opcija u Srpskoj svedena je na nivo grčevite borbe za ulazak u Narodnu skupštinu RS.
Zbog čega partneri SNSD pristaju na potpuno podređeni položaj u „najdugovječnijoj koaliciji na Balkanu“, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.
Politički analitičar Tanja Topić za Srpskainfo kaže da se tu može otvoreno govoriti o „strateškom planu“ lidera SNSD, Milorada Dodika, koji je, prema njenim riječima, izveden tako što je prvo „desetkovao“ opoziciju.
– Vrijedi podsjetiti da je ranije čitav SDS u Doboju promijenio stranački dres, pa su od nacionalista prešli u socijaldemokrate. Dalji pravci udara išli su prema koalicionim partnerima SNSD koji su se „pomamili“, jačali, a samim tim i zahtijevali važnije funkcije u raspodjeli vlasti. Sjetimo se Marka Pavića, koji se drznuo da zatraži premijersku fotelju – kaže Topićeva.
Bitno je, dodaje ona, istaći da su navedeni udari išli kako od najjače političke stranke u vladajućoj koaliciji, tako i iznutra, od „spavača“ u redovima političkih partnera SNSD koji su se, kako ističe, klanjali liku i djelu prvog među partnerima.
– Često smo slušali glasove nezadovoljstva pojedinaca iz SNSD, koji su se ljutili na koalicione partnere jer su smatrali da su dobijali puno više nego što im pripada. Za njih to nisu bile mrvice sa stola, već “krađa“ nečeg što je njihovo. Na drugoj strani, koalicioni partneri SNSD imaju ogroman ucjenjivački potencijal, pa je ta veza uzročno-posljedična. Istina je da su neki debelo omastili političke brkove, kao što je istina da neki nisu došli ni do mrvica sa poda. Javno se nastoji stvoriti slika zajedništva, saradnje i stranačke ljubavi, što je glupost. Ovdje su interesi u prvom planu, i to stranačkih vrhova, ne članstva, bez kojih ne bi postojala ni vladavina SNSD, kao ni njegovih malih privjesaka – tvrdi Topićeva.
Komunikolog Mladen Bubonjić smatra da su politički partneri SNSD, prije svega, „trabantske stranke“ koje, kako ističe, generišu dovoljan broj glasova da bi mogle da ostvare određenu korist za sebe, i to uglavnom za svoje stranačke lidere.
– Eventualno, to se odnosi na još nekolicinu ljudi iz vrha tih stranaka kako bi dobili na upravljanje neku firmu, inspektorat ili ministarstvo. U izvjesnoj mjeri te stranke imaju ucjenjivački kapacitet, ali on je minimalan. Dodik je više puta pokazao da zna da nagrađuje, ali i kažnjava te male stranke. Svjedoci smo da je pojedine razbijao i stvarao neke nove – ističe Bubonjić za Srpskainfo.
Lider SNSD, prema njegovim riječima, vješto manipuliše s koalicionim partnerima, svjestan da oni mogu da donesu određeni broj glasova, ali im ne daje previše.
– Daje im onoliko koliko je potrebno da zadovolje svoje potrebe i individualne aspiracije. Vidimo kako se Dodik odnosi prema Nedeljku Čubriloviću i Demos, a ranije prema Marku Paviću i DNS. Dodik vješto koristi svoju poziciju, moć i mrežu uticaja koju je gradio svih ovih godina kako bi manipulisao s koalicionim partnerima. Nije neuobičajeno da neki pređu u SNSD, kao što se dešavalo, i da sa sobom povuku svoju glasačku bazu – podsjeća Bubonjić.
On, između ostalog, tvrdi da ne treba gajiti lažne nade i idealizovati politiku.
– To je sve polje interesa, koje apsolutno ne poznaje bilo kakav stepen odgovornosti kako prema svojim glasačima, tako prema društvu uopšte. U zemljama s razvijenijom demokratijom takođe postoji udruživanje zbog interesa, ali ne u tolikoj mjeri i na taj način kao što je kod nas slučaj – zaključuje Bubonjić.
