Da li je ovaj projekat još jedno predizborno obećanje, stvarni plan za budućnost ili bijeg od turobne sadašnjosti?!
Izgradnja takozvanog Novog Trebinja predstavljena je kao razvojni projekat koji bi, kroz tri faze do 2050. godine, trebalo da donese nova naselja, infrastrukturu i šansu za mlade porodice.
I dok vlast govori o gradu budućnosti, iz opozicije upozoravaju da se istovremeno zanemaruje sadašnje Trebinje, koje je već ozbiljno narušeno neplanskom gradnjom i betonizacijom.
Da li je ovaj projekat još jedno predizborno obećanje, stvarni plan za budućnost ili bijeg od turobne sadašnjosti?!
Izgradnja Novog Trebinja najavljena je kao kapitalni projekat u tri faze, čiji je završetak planiran za 2050. godinu.
Novo urbano područje trebalo bi da se prostire na oko 380 hektara i obuhvati stambene zone, poslovne i uslužne objekte, kongresne i turističke kapacitete te modernu infrastrukturu.
Vlast ovaj projekat predstavlja kao istorijsku šansu za mlade da ostanu u Trebinju i ovdje zasnuju porodice.
Međutim, iz opozicije poručuju da razvoj grada nije sporan, ali da je sporna logika pokojoj se budućnost gradi na ruševinama sadašnjosti.
Upozoravaju da je postojeće Trebinje već urbanistički osakaćeno neplanskom gradnjom, betonizacijom i zapostavljanjem javnih površina, te da se prije novih maketa mora sanirati stvarno stanje na terenu.
“Mnogo je gorućih problema još uvijek u samom centru Trebinja da bi mi uopšte razgovarali o nekom novom Trebinju i da riješimo probleme koji su gorući i kojih je još uvijek jako puno počevši od pretjerane izgradnje u samom centru, moramo se posvetiti većoj sadnji zelenila, zatim odvodnim kanalima i situaciju da svaki put kad padne malo veća kiša mi imamo malu Veneciju pa recimo do deponije čiji je rok trajanja istekao prije 10 godina, a koja nikako da se sredi”, kaže Milica Radovanović, Srpska demokratska stranka.
“Kada se uzme u obzir ko je na čelu tih projekata ja zaista nisam optimistična, dakle, prije svega se mora napraviti razlika između plana tj ideje koja je predstavljena građanima i realizacije. Mi imamo prvu fazu koja je planirana do 2030. druga faza do 2040. i završetak radova do 2050. godine, dakle imamo 25 godina rok nei i sada kada vi pogledate razne faktore koji bi mogli uticati da se to još produžili ili eventualno ne završi taj projekat, zaista predugačko”, smatra Dajana Milišić, Za pravdu i red.
Građani saglasno poručuju da grad treba da se širi, ali ne po cijenu gubitka identiteta. Kažu da je Trebinje već pretrpjelo ozbiljne posljedice stihijske gradnje i da danas više liči na grad betona nego na grad platana.
Smatraju da Novo Trebinje nema smisla ako staro Trebinje nastavi da propada pod pritiskom investitora i kratkoročnih političkih interesa.
Novo Trebinje se gradi u animacijama i promotivnim spotovima, dok se sadašnje Trebinje guši u betonu i improvizaciji. Budućnost se planira za 2050. godinu, ali se sadašnjost uporno preskače. Kada vlast govori o šansi za mlade, ostaje nejasno o kojim mladima je riječ – jer će današnji mladi tada već biti u srednjim pa i u poznim godinama, ako uopšte budu ovdje.
Zato muzika iz serije „Selo gori, a baba se češlja“ korišćena u promotivnom spotu Novog Trebinja ne djeluje kao slučajan izbor, već kao simbol politike koja radije crta gradove budućnosti kakve smo gledali u naučnofantastičnim filmovima nego što rješava probleme stvarnog Trebinja pa ostaje pitanje da li je Novo Trebinje plan za budućnost ili bijeg od sadašnjosti?!
