Denis Pavela iz Udruge Sigurnost u prometu na Facebook stranici objavio je priču o Brzom, konobaru Bojanu.
“U sklopu Opšte bolnice Dubrovnik, skriven između recepcije i ulaza, među bolničkim odjelima, nalazi se jedan mali kafić. Naizgled običan, nekoliko stolova na terasi pod tendom, miris svježe kave i friški kolači, ali za mnoge to je puno više od običnog mjesta za piće. Tu se svakodnevno odvijaju priče koje nisu zapisane u medicinskim kartonima pacijenata.
Tamo, među ljudima koji prolaze kroz najteže i najljepše trenutke života, “vlada” jedan čovjek. Njegovo ime je Bojan, ali svi ga zovu jednostavno „Brzi“.
Već više od sedam godina, „Brzi“ je stalni dio tog „bolničko kafanskog“ međusvijeta. Konobar, a možda i nešto više od toga. Možda bolnički psiholog bez diplome. Možda tihi terapeut s osmijehom umjesto liječničkih dijagnoza. Njegovo radno mjesto nije ordinacija s bijelim mantilom, nego šank iza kojeg sprema odličnu kafu….
Njegovo ime, odnosno nadimak koji je dobio od gostiju, nije slučajan. Brzi je sposoban sam poslužiti cijelu terasu, s lakoćom donosi naručeno i nikad ne zaboravlja tko pije bijelu kafu, a ko voli svoj cappuccino sa kroasanom. Kad ga posmatrate, izgleda kao da pleše između stolova, s tacnom u ruci i vječitim osmijehom na licu. I baš kad vam se čini da ste potpuno nevidljivi, on će vam dobaciti šalu koja će vam izmamiti osmijeh čak i kad vam je srce slomljeno od saznanja da ste teško bolesni.
U njegovoj smjeni dolaze svi, pa tu ima i ljekara na kratkoj pauzi, medicinske sestre pa sve do pacijenata između života i smrti, neki još u neznanju, neki već u šoku. Obitelji koje sjede u tišini, držeći se za ruke, zamišljeno pijući kafu… I svi oni, prije ili poslije, upoznaju Bojana.
U bolnici gdje se svakodnevno gubi i dobija nada, gdje se vode bitke i proživljavaju čuda, „Brzi“ je vedra strana, jer ponekad, jedna šoljica kafe i jedna dobra riječ vrijede više od svega.
I zato svi vole Brzoga”, napisao je Denis Pavela.
