Tanka je linija između političkog sukoba i pažljivo režiranog performansa. Upravo takav utisak, prema procjeni onih koji prate ovdašnje političke (ne)prilike, ostavila je scena ispred zgrade Vlade Republike Srpske, gdje su se, gotovo filmski, susreli gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i premijer Srpske Savo Minić.
Stanivuković je, podsjetimo, kao i mnogo puta ranije, organizovao konferenciju za novinare, uz prateći performans, ovaj put govoreći o “životnim temama”.
Jer, opšti izbori su sve bliže, a ambicije prilično jasne.
Elem, kritikovao je Stanivuković Vladu da reaguje sporo i neefikasno, što je na ulicu „izvuklo“ i premijera Srpske i ministre. I tada je počeo svojevrsni politički duel na otvorenom.
Razmjena poruka pred kamerama ubrzo se proširila na društvene mreže, a svi su izgledi da će Minić i Stanivuković uskoro zajedno na male ekrane.
“Lider opozicije”
Predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, tvrdi da je cijeli događaj bio unaprijed dogovoren politički performans. Prema njegovim riječima, Stanivuković je i ranije govorio o akcizama i cijenama goriva, ali je ponovo izašao pred novinare sa „korpicama“, kako bi zajedno sa predstavnicima vlasti inscenirao politički sukob.
On kaže da je režimu cilj da Stanivukovića izguraju kao lidera opozicije, jer ih, kako smatra, ne ugrožava, već ispunjava sve njihove želje.
Da li u tim tvrdnjama ima istine, za sada je teško procijeniti. Ipak, jedno pitanje se sve glasnije nameće u političkoj javnosti – da li povratak Stanivukovića performansima predstavlja pokušaj da ponovo izgradi imidž borbenog opozicionara, posebno u trenutku kada od njegovih dojučerašnjih saboraca stižu sve glasnije optužbe da je on danas sve – samo ne opozicija!?
“Ko je u pravu”
Politički analitičar Velizar Antić, kaže da je čitava konferencija gradonačelnika Banjaluke i predsjednika Vlade, ličila na jedan veliki performans i da možemo da kažemo da je ovim zvanično počela kampanja za opšte izbore.
-Stanivuković pokušava da pronađe sve slabe tačke vlasti i da im uputi kritiku na taj račun i da ih građanima predstavi kao nesposobne i pošalje poruku da je vrijeme da odu u penziju, dok to isto pokušava vlast da uradi za gradonačelnika navodeći sve probleme sa lokalnog nivoa za koje ga optužuju. Mislim da ćemo u sljedećem periodu sve više gledati ovakvih ili sličnih scena i performansa sa obje strane – smatra Antić.
Antić kaže da ne može da tvrdi da su se direktno dogovorili Stanivuković i Minić da izvedu ovu predstavu.
-Ali je jasno da su poslali poruku da su spremni da se za glasove naroda bore i na ovaj način. U najvećoj mjeri odgovornost za ovu situaciju snose i mediji, i to prije svega RTRS, koji bi morao da organizuje političke emisije gdje bi se argumentima dve strane suprotstavljale jedna drugoj, a ne da gledamo ovakve predstave na ulici. Mislim da je za ovu situaciju glavni krivac vlast koja je do sada izbjegavala da organizuje političke emisije u kojima bi argumente predstavljale i jedna i druga strana, a građanima ostavljali da presude ko je više u pravu i čiji su argumenti bolji – kaže Antić.
Stanivuković, naglašava Antić, definitivno nema podršku svih u opoziciji i nemoguće je da on bude prvi čovjek i lider opozicije.
-Mjesto jednog od prvih ljudi mu sasvim sigurno pripada, ali mislim da je daleko od pozicije da on bude taj prvi čovjek opozicije – smatra on.
“Loši glumci”
Novinar Goran Dakić, kaže da je pretjerana briga uvijek je prvi simptom kampanje.
-Nije problem u tome što se mladi gradonačelnik Banjaluke vratio onome što najbolje radi, nego što to i dalje radi nevješto i neuvjerljivo. Ako ovako vodi Banjaluku, možemo samo da zamislimo kako će voditi Republiku Srpsku. Predstavu ispred zgrade Vlade Srpske pisao je loš dramaturg, a režirao ju je još gori reditelj. Ni glumci nisu nešto. I jedan i drugi, i Stanivuković i Minić, zapravo su manekeni političke praznine. Ni jedan, ni drugi nisu spremni, a bogami nisu ni kadri da urade ono što treba – smatra Dakić.
A pošto, nastavlja on, ne mogu da urade ono što treba, radiće ono što moraju i što jedino znaju.
–Uvjeravaće nas iz dana u dan da živimo u trećerazrednoj tragikomediji – kaže Dakić.
