„U Beograd sam otišla 2011. godine kad sam upisala Građevinski fakultet. Odmah po završetku studija sam se zaposlila i trenutno radim kao projektant u jednoj građevinskoj firmi. Zaista volim svoj posao, uživam dok radim, a kolege su mi divne. Volim i Beograd kao i mnoštvo prilika koje on pruža. Međutim, Trebinje je moj rodni grad i nikad ne mogu da isključim mogućnost povratka iako su trenutno jako male šanse za to. U Trebinje često dolazim i rado dovodim svoje prijatelje kako bi i oni vidjeli ljepote kojima zrači naš grad“, započinje svoju priču Nikolina Ratković.
Nikolina je djevojka koja je spojila naizgled nespojivo. Nakon što završi radni dan u građevinskoj firmi, računar zamjenjuje šivaćom mašinom. Tada, kaže, pušta svoju kreativnu stranu da ispliva i u tome uživa koliko i u poslu inženjera. Njen izduvni ventil nakon napornog radnog dana je pravljenje rajfova za kosu, a inspiracija se nalazi svuda oko nje. Ideja ima, kaže u šali, i previše, toliko da ne može da postigne sve da realizuje. Međutim, svestranost joj ne dopušta da se njen život svede na posao i hobi. Pored toga, ona voli da ide na jahanje, na kurs slikanja na svili, ali i na kurs ronjenja.
Inspiracija je svuda oko nje
„Oduvijek volim modu i stvari koji su jedinstveni, volim da dam svoj lični pečat odjeći koju nosim. Uživam da osmišljam razne odjevne komade, a u Beogradu imam svoju šnajdericu koja mi sašije sve što smislim. Godinama unazad sam birala materijale, znala sam da odem sama u radnje metraže i pozamanterije i kupim sve što je potrebno. Tako sam došla na ideju da upišem osnovni kurs šivenja i počela sam da šijem samo za sebe. Međutim, kada sam počela da razmišljam šta je to što niko ne radi, nešto što bi bilo unikatno, došla sam na ideju rajfova za kosu koje oduvijek volim i rado ih nosim“, priča nam Nikolina kako je sve počelo, a okrugli model crnog rajfa kao kruna se ističe u njenoj kosi.
Nikolina podvlači kako je svaki ručni rad drugačiji, ma koliko na prvi pogled djelovao isto. Nemoguće je, kaže, da ponovi istu radnju i to je taj pečat jedinstvenosti koji obožava.
„Pravim dva tipa rajfova, okrugli model i model sa mašnom, i oni se potpuno drugačije izrađuju. Kada je u pitanju okrugli, na plastičnu osnovu moram da zalijepim sunđer koji poslije ručno oblikujem. Znači, taj sunđer bude kockast, a treba da dobijem polukružni oblik i to je najzahtjevniji korak. U tom koraku moram da budem izuzetno precizna jer se na rajfu odmah uoče nepravilnosti i neravnine. U početku sam, kako bih olakšala sebi, na papiru iscrtavala tačne dimenzije, a zatim bih ga prikačila na materijal i po tom reperu sjekla. Potrebno je da imate neke svoje smjernice“, kaže Nikolina, a kroz blagi osmijeh odaje da često samo sjedne za mašinu i počne da radi, improvizuje tokom rada i od toga ispadne nešto lijepo i zanimljivo.
Nikolina priča kako joj je nedavno drugarica rekla da mora biti otvorena za sve jer se tada energija vraća i ukazuju se nove prilike. Rado ju je, kaže, dok joj se usna lagano izvija u osmijeh, poslušala.
Rajfovi kao nezaobilazni aksesoar
„Otvorena sam za sve izazove i prilike koje život stavlja pred mene. Ne isključujem nijednu ideju niti mogućnost, naročito ako je ispoljavanje kreativnosti u osnovi tog posla. Na primjer, jako volim dizajn, zaista me privlači stilski namještaj i, nekad u budućnosti, mogu da zamislim sebe u tom poslu. Na kraju krajeva, zašto da ne, građevinski sam inženjer, sve je to povezano. Međutim, sada sam bazirana na rajfove i na ovo što sam započela, ali nikad ne znamo šta nosi dan. Trenutno želim da proširim svoju ponudu na trake za kosu, kako za odrasle tako i za djecu. Već sam napravila dosta modela koje poklanjam i slušam komentare i sugestije ljudi. Zapravo, najbitnije mi je da uživam u ovome što radim, planiram da se ozbiljno posvetim tome i ubjeđena sam da ću biti veoma uspješna“, riječi su Nikoline Ratković, djevojke za koju, čini se, neuspijeh nije opcija, a ideje samo naviru.
Stranicu na instagramu pod nazivom herz_hear.t napravila je dva mjeseca prije nego što je pristupila realizaciji svoje ideje. Prijatelji su joj, kaže, bili velika podrška. Toliko su se posvetili promociji rajfova, priča neskrivajući koliko voli prijatelje, da su je doveli pred izazov koji nije mogla da odbije.
„Poruke samo pristižu, svi me pitaju koja je cijena rajfova, kada mogu da im pošaljem, a ja u tom trenutku imam napravljeno svega tri rajfa. Uopšte nisam bila spremna na to, sve se spontano desilo i mislim da je tako najbolje. Najbitnije je da uživate u tome što radite i proizvod tada mora biti dobar. Kada je sve već krenulo, shvatila sam to veoma ozbiljno i posvetila se tome“, priča nam ova kreativna djevojka koja uživa da vrijeme provodi u radnjama metraže i pozamanterije, a sam pogled na neki zanimljiv dezen u njenoj glavi stvara mnoštvo ideja i vizija.
POKLON KOJI NEMA CIJENU
„Kada sam završila kurs šivenja bila mi je potrebna šivaća mašina. S obzirom da ni bake ni majka nisu umjele da šiju, nisam imala od koga da je nasljedim. Kada je prijatelj sa posla čuo da nemam mašinu, poklonio mi je staru mašinu svoje bake. To je Bagat mašina na kojoj mi je najzanimljivija njena upadljivo narandžasta boja. Iako stara, mašina mi je veoma drag poklon i zaista obožavam da radim na njoj“, kaže Nikolina i dodaje kako je istu takvu mašinu, prije nekoliko dana, dobila i od komšinice u Trebinju, pa je sad na njoj da pusti mašti na volju, bilo da je u Trebinju ili u Beogradu.
Nikolina kaže da ima dosta prijatelja koji joj rado pomognu i čiju pomoć uvijek traži kad joj je potrebna.
„Jedan vikend sam slučajno srela neko društvo i kroz priču su spomenuli kako postoji Bazar na Vračaru. U šali pitam da li bih ja mogla da izlažem svoje rajfove tamo, a u tom trenutku ih imam svega sedam. Bazar je trajao tri dana, gdje su ljudi, na malim tezgama, prodavali razne stvari koje su pravili. Morala sam da pozovem sve prijatelje i sestru kako bi mi pomogli da se pripremim za to. Pomoć mi zaista znači jer mi za jedan rajf treba otprilike sat vremena, a lijepljenje sunđera za osnovu je radnja u kojoj može da mi se pomogne“.
Ova svestrana djevojka kaže da zaista uživa u svom hobiju i da joj nikad nije teško palo da pravi rajfove, čak ni kad dođe premorena sa posla. Kaže, toliko uživa u tome da ne može da prođe dan, a da ne sjedne za šivaću mašinu i sve dok je tako, izričita je, baviće se time. Međutim, Nikolina se nije zadržala samo na pravljenju rajfova, otišla je i korak dalje i počela da dizajnira i šije odjevne komade. Doduše, samo za sebe i prijatelje koje želi da iznenadi, ali, rekli bismo, ovu djevojku velike stvari tek čekaju.
„Šivenje odjeće je mnogo kompleksnija radnja od pravljenja rajfova, ali sam se pronašla i u tome bez obzira što ono zahtjeva mnogo više vremena. Zasad znam da izvadim kroj iz Burde i tako napravim neki element, ali sam još u tom stadijumu kada često pribjegavam improvizaciji. Tako da, i kad nešto nije dobro, improvizacijom učinim da izgleda lijepo“, kaže Nikolina, a svaka njena riječ odaje koliko uživa što je pronašla hobi koji je u potpunosti ispunjava.
CRTANJE NA SVILI – NOVA VIZIJA
„Nastavnica Vera Kekić, koja mi je predavala likovnu umjetnost, uključila me je u likovnu sekciju. Iako nikad nisam bila neki tip koji voli da crta, odlazila sam na tu sekciju, a u meni se odjednom probudila ljubav prema tome. Sada sam krenula na kurs crtanja na svili. Sve je počelo tako što sam sjedela u jednom lokalu u kom je bila okačena prelijepa slika, nisam mogla da prestanem da gledam u nju. Kada sam pitala šta je to, rekli su mi da to čovjek slika na svili. Tada sam prvi put vidjela takvu sliku, prvi put čula za tu tehniku i odnedavno sam krenula na taj kurs. I ta slika me je inspirisala, rodila se nova ideja. Moja vizija je da spojim tehniku crtanja na svili i ovo čime se već bavim. Znači, plan mi je da po osnovi rajfa nešto slikam i tako dobijem jedan zaista autentičan proizvod“, dijeli Nikolina svoju ideju sa nama.
Nikolina je djevojka koja je oduvijek voljela modu i modne detalje, koja je oduvijek željela da se oproba u dizajniranju i šivenju i svoju želju je napokon riješila da ispuni. S obzirom da se u njenoj porodici niko nije bavio šivenjem i nije imao ko da joj prenese to znanje, upisala je kurs šivenja u Beogradu koji je trajao mjesec i po dana, dva puta sedmično po četiri sata. Priznaje, bilo je izuzetno naporno, ali odustajanje nije bilo opcija jer je to zaista željela, a kad nešto jako želite ništa nije teško. Kako je završila samo osnovni kurs šivenja, nastavlja dalje i jedva čeka trenutak kada će upisati srednji, a zatim i napredni nivo.
„Trud, rad i posvećenost se uvijek isplate. Iako ovo zvuči kao uobičajena fraza, to ne umanjuje činjenicu da je tačna. Uvijek treba slijediti svoje snove i vjerovati u njih. Ja sam veliki sanjar, mnogo maštam i radim to sa puno strasti. Smatram da mašta igra veliku ulogu u dostizanju ciljeva. Međutim, potrebno je posvetiti se svojim željama i vrijedno raditi na realizaciji istih. Ukoliko smo fokusirani i posvećeni ostvarenju svojih snova i ciljeva, onda smo i otvoreni da prepoznamo te male stvari koje nam život donosi, nove prilike na koje nam ukazuje, znakove kraj puta koje nam ostavlja i možemo ih iskoristiti na pravi način. Čovjek treba da bude otvoren, jer i čokoladu da bismo pojeli prvo je moramo otvoriti“, zaključuje ova djevojka vještih ruku, a nama ostaje da sa nestrpljenjem čekamo njena buduća kreativna ostvarenja.
Jovana Salata/Glas Trebinja
