Nedavno javno obraćanje koleginice Jovane Suslovski, koja kao student generacije nije mogla da dobije posao na fakultetu na kojem završila studije jer je iz Republike Srpske, novi je je najviši vrh ledenog brijega u ovoj zemlji po imenu Bosna i Hercegovina.
Ne ulazeći u proceduru samog konkursa za posao, odavno je već poznato, a i predsjednik Dodik nam svojevremeno reče da biti najbolji student i imati najbolje ocjene ne znači ništa ako nemate političku partiju da stane iza vas. Pa ipak, postoje i svijetli primjeri gdje partijska pripadnost ne igra ulogu ali, takvi pojedinci spadaju u domen ststističke greške.
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se trud i rad ne isplate i to je već odavno jasno. Pokaza nam to i Andrea Dorić – opisujući način na koji je došla do ”pozicija” a poslije svakih izbora ponavljaju fraze ”izbori su neregularni”, ”pokradeni smo”, ”sledeće izbore sigurno dolaze promjene”. Tako godine prolaze a mladi žive u nadi da će bolja vremena doći za četiri godine, pa opet za četiri, pa opet…
Neobrazovani i neuki završavaju fantomske privatne fakultete, postavljaju se na direktorska, ministarska i ambasadorska mjesta. Takvi pojedinci koje je stvorio sistem, šalju poruku mladim perspektivnim ljudima da diploma i znanje ovoj zemlji u suštini ne vrijede ni pet prebijenih para.
Mladi stručnjaci pred naletom travničkih, širokobriježanskih i drugih fantonskih diplomaca i instant stručnjaka, gube svaku želju da budu bolji nego što jesu jer, samo u Bosni i Hercegovini, biti mlad, inteligentan, ambiciozan i imati samopouzdanje je svetogrđe i gubljenje vremena. Svi mi zajedno smo, ponajviše zahvaljujući političarima koji su nam davali negativne primjere a mi ih svjesno ili ne usvajali, postali senzacionalističko društvo u kojem su knjiga, obrazovani, kulturni i vaspitani ljudi izvrgnuti ruglu a galamdžije, rijaliti zvijezde, nevaspitani, kriminalci i prostitutke primjeri ”kako treba”.
Deveti januar, Srebrenica, Oluja, Visoki predstavnik, naši heroji i vaši zločinci samo su neke od tema koje, u zavisnosti od godišnjeg doba, dominiraju javnom scenom. Za mlade i perspektivne ljude koji žele da se bave realnim problemima, tumaranje u pomrčini zdravog razuma nije opcija i upravo to i jeste razlog zašto oni odavde doslovno bježe.
Svijetli primjeri mladih, inteligentnih, uspješnih i nada sve obrazovanih i pristojnih ljudi na izbornim listama koju razumiju politiku poput Tanje Vukomanović u Banjaluci ili Miloša Stanišića i u Bijeljini, svedeni su na nivo statističke greške i to ne treba da bilo koga čudi.
Političkim partijama, njihovom okoštalom i mahom kompromitovanom vodstvu, mladi ljudi sa novim idejama nikako ne odgovaraju budući da tu onda dolazi do potiskivanja staromodnog načina vođenja politike i pogleda na svijet a postoji i realna opasnost od izmicanja uljuljkanih fotelja i funkcija. Smišljeno i strateški, godinama se radilo na tupljenju kritičke oštrice mladih.
Rijetki su izuzeci mladih vanpartijskih intelektualaca poput pomenute koleginice Suslovski, banjalučke advokatice Jovane Kisin, profesorice Irene Radić ili direktira banjalučkog Centra za ljudska prava – Dejana Lučke, koji inovativno i progresivno gledaju u budućnost.
Takvih mladih je sve manje jer samo kod nas, biti mladi intelektualac i misliti svojom glavom danas, u Republici Srpskoj ne samo da je postalo nepoželjno, nego i opasno.
Nažalost, nije to nije samo slučaj sa politikom i mladima već sa, mnaje-više svim sferama ovog oronulog društva. Ne može se u Republici Srpskoj pronaći niti jedna sfera ili oblast za koju se može reći da situacija nije loša jer je u svakoj – katastrofalna.
Odavno je već poznato da ljudi na ovim prostorima jako teško mijenjaju navike i da radije biraju tumaranje hladnim hodnicima mračne prošlosti nego odvažan korak naprijed – u svjetliju budućnosti. Argument o fantomskoj ugroženosti koji političari koriste decenijama, prenosi se i na niže nivoe pa svi zajedno postajemo sluđeni, toliko da više ne vjerujemo ni sami sebi.
U takvoj situaciji, perspektivni i inteligentni mladi ljudi se pre ili kasnije opravdano povlače jer ne žele da budu dio političkog blata u kojem se zbog različitog i razumnog razmišljenja koje se ne uklapa u mišljenje mase, vrši njihova demonizacija i diskreditovanje a sve to s ciljem zaštite vlastitih pozicija i ličnih želja za neograničenim sticanjem privatne koristi – medijske, materijalne, finansijske(…). Upravo zbog toga, Bosna i Hercegovina, zajedno sa svojim entitetima je zemlja koja ubija i proždire svoju djecu – onu najbolju.
Sve dok nam sudbinu budu krojili oni koji, uz dužno poštovanje, u uređenim zemljama ne bi mogli dogurati dalje od pozicije člana Savjeta mjesne zajednice, dok galama i bahaćenje budu dobijali prednost u odnosu na pristojnost i odmjernost i sve dok fizički rad bude imao prednost nad umnim, iz ovog tamnog vilajeta izlaz sigurno nećemo naći.
