Izdvojeno Trebinje

Čuvari pravoslavne tradicije u Hercegovini: Vaskrs u zavičaju Svetog Vasilija (FOTO)

  • 4
  •  
  •  
  •  
  •   

U istočnoj Hercegovini Vaskrs je, kao i drugim pravoslavnim krajevima, praznik nad praznicima, simbol pobjede života nad smrću.

Radost Vaskrsa počinje liturgijama i kucanjem obojenim jajima. U svim pravoslavnim hramovima nakon jutarnjeg bogosluženja vjernicima se dijele vaskršnja jaja, sa kojima oni počinju slavlje u svojim domovima.

Danu kada je vaskrsnuo Isus Hristos raduju se svi, a posebno najmlađi. Hercegovci priznaju da nema toliko običaja kao za Božić i rođenje Bogomladenca, ali da je vaskrsenje poseban dan kada se proslavlja život,  bez obzira na sve nedaće, pa i pandemiju virusa korona, u kojoj je protekao prošli, a dočekuje se i ovaj Vaskrs.

Posebno svečano u svetiteljevom rodnom selu

Svečano će drugog dana maja biti u Mrkonjićima, rodnom mjestu Svetog Vasilija Ostroškog u Popovom polju, na tridesetom kilometru od Trebinja. To je praznik kad u rijetko naseljeno selo, na stara ognjišta, dolaze svi oni koji su se raselili: u susjedno Trebinje, Ljubinje ili mnogo dalje od Hercegovine, da se prisjete običaja i tradicije.

Vaskršnja jaja, u ovom selu, kao i u većini drugih mjesta u Hercegovini, fabaju se na Veliki petak, a po tradiciji, jaja su crvene boje, ofarbana u lukovini ili kako to u Hercegovini kažu „lučini“.

– Na Vaskrs ujutro, kad se vratimo iz crkve okupi se porodica, trpeza je puna, a na stolu su ofarbana jaja. Nakon višesedmičnog posta omrsimo se kuvanim jajima, a onaj čije je jaje najtvrđe dobija sva jaja koja je polomio. Prvo ofarbano jaje ostavlja se do sljedećeg Vaskrsa kao čuvarkuća. Nakon što se običaj obavi u svojoj kući, ide se od kuće do kuće u selu i slavlje najvećeg hrišćanskog praznika potraje do večeri – priča o običajima Rade Bošković, predsjednik Crkvenog odobra Mrkonjića.

Duhovni centar

Dodaje da se Mrkonjićani, ali i cijela Hercegovina, ove godine posebno raduju 12. maju, prazniku Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, ili kako kažu u svečevom rodnom mestu – Vasiljevdanu.

Završeni su građevinski radovi na kompleksu Duhovnog centra Mrkonjići, koji je nikao oko Crkve Svetog Vasilija donacijom Vlade Srbije i RS, a privode se kraju i radovi na uređenju prostora ispod crkvenog kompleksa.

FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA

– Ako Bog da, do 12. maja, kada se proslavlja Vasiljevdan ovdje u Mrkonjićima biće završeno i uređenje okolnog prostora, a nedavno je postavljeno i osveštano zvono – kaže Bošković.

Crkva izgrađena na rodnoj kući, ispod košćele stare više od četiri vijeka, koju je, po predanju, posadio svetiteljev otac da obilježi rođenje sina jedinca, od ovog 12. maja trebala bi biti stalno otvorena.

Vaskršnja jaja iz „lučine“

Na drugoj obali rijeke Trebišnjice, na desetak kilometara od grada, smjestio se drevni manastir Duži, ženski manastir, koji ni u vreme komunizma nikada nije zatvorio svoja vrata. Ova svetinja nekada je bila sjedište hercegovačkog mitropolita.

U dvorištu svetinje, na praznik Cvijeti, zatekli smo staricu Milicu Simović iz Bogojević sela na Zubcima kod Trebinja.

FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA

– Kod nas je od starina običaj da se domaća jaja, koja se skupljaju ranije, boje u vodi u kojoj su potpljene ljuske od luka ili trava broć. Ljuske od crvenog luka, koje kupimo mjesecima, ili broć se potope noć ranije, da puste boju. Na Veliki Petak u toj vodi se kuvaju jaja. Boja bude crvena, a nikad nismo jaja bojili drugim bojama niti šarali ničim osim voskom. Sad ovi mlađi boje jaja različitim, onim industrijskim bojama, lijepe sličice, crtaju po jajima, a naša tradicija je samo lukovina ili broć – priča baka Milica za Srpskainfo.

Dodaje da je Vaskrs poseban praznik kada se okuplja porodica za trpezom, a prvo se poslije pričešća kuca obojenim jajima.

– Nekom se odmah jaje slomi, a onaj ko ima najtvrđe jaje čuva ga do narednog praznika – kaže ova starica.

Milica navodi da se sada dosta toga radi drugačije nego kada je ona bila mlada i da joj je žao što se sve manje drži do starih običaja.

Trpeza

Vjeroučiteljica Neda Gudelj kaže da se u manastiru Duži cijelu godinu pripremaju za najveći hrišćanski praznik Vaskrs, a ne samo posljednju, strasnu, sedmicu pred praznik, kada uz post i molitve dočekuju praznik nad praznicima.

FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA

– Jaja u domaćinstvima u ovom kraju se farbaju na Veliki petak, ali mi u manastiru svake godine ofarbamo od 800 do hiljadu vaskršnjih jaja, pa bojenje počinjemo ranije, u utorak ili srijedu, pred praznik vaskrsenja- objašnjava ona.

Neda dodaje da se jaja u manastiru farbaju samo crvenom bojom, pošto je to boja Hristove krvi, a bez stradanja nema ni vaskrsenja.

I u ovoj svetinji jaja se boje u ljuskama od luka i broću, a zbog velike količine dodaje se i crvena boja.

– Jaja ukrašavamo listovima trave, koji se stavljaju na koru jajeta prije nego što se počne kuvati u boji, a manastirska tradicija je da se šaraju voskom – objašnjava ona.

FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA

Navodi da je u manastiru Duži običaj da se na Vaskrs ujutro uz jaja služi i mladi kravlji sir, koji je usiren noć ranije u manastirskom domaćinstvu.

– On se osveštava zajedno s jajima koja se dijele vjernicima nakon vaskršnje liturgije. Zatim se za manastirskom trpezom iznosi mladi sir. Nakon što se vjernici omrse jajima i sirom postavljaju se kolači i drugo posluženje. Nijedan Vaskrs ni Božić u ovom manastiru nisu prošli bez pjesme vernika okupljenih oko praznične trpeze – kaže ona.

Vjernici

 Neda ističe da svi vjernici u manastir na Vaskrs donose obojena jaja.

– To je običaj koji je ostao iz perioda od prije devedestih godina prošlog vijeka, kada se nije išlo puno u crkvu, a narod je uvijek dolazio u manastir Duži, koji je i u tom vremenu stalno bio otovoren. Triedest godina je bio jedini „živi“ manastir u trebinjskom kraju – prisjeća se ona.

Selo Mrkonjići, rodno mjesto Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog, i do sada je privlačilo vjernike iz svih krajeva i putnike namjernike koji su prolazili magistralnim putem prema Mostaru. Mali broj mještana ovog popovopoljskog sela očekuje da će kraj dodatno oživjeti izgradnja Duhovnog centra, čija je prva faza završena.

Radovi u prvoj fazi podrazumijevali su izgradnju kompleksa religijskih objekata oko crkve Svetog Vasilija s nizom sadržaja, kelija, radionica, kuhinje, gostione, palionice za sveće. Ostalo je da se uradi unutrašnje uređenje objekata, a u drugoj fazi planirano je i uređenje vidikovca s pratećim sadržajima.

TRADICIJA MANASTIRSKOG SIRA

Manastir Duži je svetinja gdje se decenijama obrađuje manastirsko imanje i proizvodi nadaleko poznat manastirski sir, „gruda“, od kravljeg mlijeka, sa kojim se vjernici mrse za Vaskrs.

Sve je počelo od dolaska mati Teodore, krajem pedesetih godina prošlog vijeka, koja je nabavila kravu i napravila prve sireve. Od prodaje sira se živjelo, a manastir se održavao i gradio zahvaljujući mladim i suvim grudama manastirskog sira, koje je igumanija Teodora nosila i prodavala na pijacama u Trebinju i Dubrovniku.

Tradicija je nastavljena i danas, a po receptu mati Teodore, koji je naslijedila monahinja Mihaila, prave ga dvije Mile, koje se brinu od manastirskom domaćinstvu.

Dubravka Čolović/srpskainfo.com


  • 4
  •  
  •  
  •  
  •   

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više