Imati osjećaj za estetiku, kreativnost, posjedovati dar i strast, samo su neke od osobina koje krase vrhunskog frizera, šminkera i manikera. Obrazovati se i težiti višim ciljevima, reći će vam, nikada nije odricanje, već čitav spektar mogućnosti koje diploma ili sertifikat pružaju, ne samo u vidu papira kao garancije mušterijama da su u sigurnim rukama, nego mnogo više u vječitoj želji za radom na sebi.
Sva tri zanata duboko su ukorijenjena kroz istoriju, još od starog Egipta, odakle su se vijekovima postepeno mijenjali, do novog milenijuma i današnjih dana. Toliko da su postali profesije modernog doba i, odavno nadmašivši puko zanatstvo, prerasli u samu umjetnost.
Evidentno je to kod frizerke Snežane Čihorić, manikerke Isidore Jeremić i šminkerke Maje Deretić, Trebinjki koje svoj posao rade sa izuzetnom posvećenošću. Svaka je priča za sebe, a ujedinjuje ih ljubav prema poslu i činjenica da su i pored odličnih ocjena i fakulteta odabrale zanat kao primarni životni izbor.
RAD NA SEBI JE NAJBOLJI RECEPT
Snežana Čihorić je frizer, stilista, edukator i već deceniju uspješno gradi svoj put. Ima 29 godina, iza sebe frizersku Akademiju „Šobota“ u Beogradu te veliki broj seminara i edukacija, među kojima i evropsku za edukatora firme „Revlon“, a njen salon „Beauty studio Sneža“ jedini je u Istočnoj Hercegovini brendiran od strane ove kompanije. Nekadašnja gimnazijalka želju da postane ljekar promijenila je, kako sama kaže, odlukom koja joj je životu dala puni smisao.
„Interesovanje za uređivanje kose kod mene je počelo jako rano. Bila sam odličan đak, a pored ljubavi prema frizerskom poslu, u gimnaziji me privlačila medicina. Tata mi je rekao da bi bila šteta da talenat koji imam ne iskoristim. Poslušala sam ga. Bila je to najispravnija odluka i najbolji savjet“, prisjeća se Snežana 2013. godine kada je krenula put Beograda, ali i putem vlastitih snova.
Snežanina strast – igranje bojama i njega kose
Želeći da se maksimalno usavrši, odabrala je, kaže, u to vrijeme najbolju akademiju i učila od samih majstora svog zanata. Prva značajna iskustva stekla je kod Ratka Šobote, frizera nadaleko priznatog u bivšoj Jugoslaviji, a potom i kod njegove djece od kojih je, dodaje, naučila najbolje tehnike kolorisanja i šišanja kose.
Odlučila je da se vrati u Trebinje i pokuša da u svom gradu zaživi jednu drugačiju frizersku priču, u čemu je, u našoj sredini poprilično pomjerila granice. Nije joj često bilo lako ni jednostavno, a posebno otkada je postala majka te uz posao bez radnog vremena mnogo puta balansirala kako da svoje dvoje djece uvijek stavi na prvo mjesto.
„I sada pamtim najljepši trenutak kada mi je otac pomogao da otvorim svoj salončić, ni blizu ovome što danas imam, ali meni zauvijek najdraže mjesto u kojem sam radila, puno emocija i uspomena. Nakon nekog vremena otvorila sam nešto veći, a sada imam čitavih 120 kvadrata u koje sam, osim za kosu, uvrstila i kozmetičke tretmane – solarijum i sprej za ten, prostor za kozmetičara, trajnu šminku i epilaciju, a uskoro bi trebalo da dobijem i aparat za oblikovanje tijela. Sve to radiće najbolji u svom domenu jer moja zamisao je kvalitet i sve dostupno na jednom mjestu“.
Ono što primarno odlikuje Snežanin rad su ogromna ljubav, posvećenost poslu i njega kose, za čiju vitalnost mnogo ulaže u tretmane i proizvode. Sa druge strane, biti frizer danas, stičemo utisak ne može biti svako. S obzirom da žene sve više traže nove tehnike kolorisanja kose, nije dovoljno voditi računa samo o farbama, već i o teksturi i zaštiti dlake, do toga da je neophodno vladati matematikom i hemijom.
„Ovo je ozbiljan posao i moramo biti veoma pažljivi. Mnogo insistiram na proizvodima za njegu i hidrataciju kose i u te svrhe u salonu koristimo najbolje tretmane, kao što je „Olaplex“, koji se provodi u devet koraka, a pored salonske njege, kod nas se mogu i kupiti proizvodi za kućnu upotrebu. Odličan je i „Qiqi“ tretman koji smo uveli, nešto novo što je tek stiglo i u Srbiju. To je potpuno veganski proizvod namijenjen za trajno ispravljanje kose, za oblikovanje prirodnih kovrdža i za njegu i sjaj kose sa efektom ogledala, a nakon tretiranja, štiti kosu šest mjeseci. „Olaplex“ jedini ima tu moć da dlaku oporavi iznutra, da prodre dublje u slojeve dlake, spoji pokidane veze i oporavi suvu i oštećenu kosu u potpunosti, dok „Revlon Professional“ proizvode koristimo za svakodnevnu njegu i hidrataciju kose“, pojašnjava nam Snežana, u čijem salonu se rade ekstenzije, ali i jedinstvena metoda nadogradnje kose u Trebinju, prirodnom ruskom kosom, odnosno nizanje nano granulica gram po gram do 70 cm dužine.
Snežana Čihorić sa djecom, Anastasija i Andrija mamin vjetar u leđa
Razgovarajući sa ovom stilistkinjom za kosu jer, nemoguće ju je samo nazvati frizerkom, uviđamo čitavu kompleksnost posla. Ako je to nekada bilo šišanje, feniranje i farbanje, danas se otišlo mnogo naprijed, skoro pa u čitavu filozofiju umijeća kreiranja kose.
„Naš posao danas pruža bezbroj mogućnosti da se igramo sa kosom. Dostupno je toliko toga i privilegovani smo da uživamo u onome što radimo. Nakon niza godina i obrazovanja sada sam u mogućnosti da radim isključivo ono što volim, a to je kolorisanje kose i eksperimentisanje sa bojama koje su me uvijek privlačile“.
Snežana je talenat odlično iskoristila. Opijenost bojama i vještinu u rukama na najljepši način daruje svojim klijentima, čije vraćanje njoj je dokaz da pri odabiru profesije nije pogriješila. Dajući svoj maksimum uvijek i iznova, a noseći u sebi umjetnost, doživjela je da se ove godine nađe u Španiji, na Majorci, gdje je prisustvovala smotri Svjetske organizacije frizera, među 700 najboljih frizera svijeta. Priliku da iz prve ruke sazna koji nam to novi trendovi dolaze, kao i da razmijeni iskustva sa vrsnim poznavaocima ovog posla, naziva posebnom čašću.
Uprkos svemu što je ostvarila i što bi sa svojim znanjem mogla parirati bilo gdje u svijetu, odlučna je da ostane u Trebinju. Posla ima mnogo i zadovoljna je. Zaposlila je troje frizera, Tamaru, Mariju i Mitra, za koje kaže da su joj veliki oslonac i podrška. U njenom salonu nerijetko joj čak pomažu i njeni mališani, Anastasija i Andrija, a uz radni dan i po više od 10 sati, to je prilika da budu zajedno i onda kada ne mogu kod kuće.
Svjesna mnogih odricanja, kada je sa 19 godina već radila, bez slobodnog vremena za predah, kada danas nastoji da bude najbolja majka i primjer svojoj djeci, i dalje vjeruje da izabravši posao frizera, nije pogriješila.
„Imam priliku da izrazim kreativnost i slobodu, da putujem preko posla zahvaljujući edukacijama i seminarima i mogu lijepo da zaradim i živim. Dok nisam djecu dobila radila sam bez prestanka i prve moje zarade su išle isključivo na edukacije od Mostara, Sarajeva, Podgorice, Beograda. Obišla sam Evropu i Ameriku. Učila nove stvari. Danas, srećom, sebi mogu da priuštim više slobodnog vremena i da budem sa djecom, koji su mi, ma koliko voljela posao, najvažniji. Rad na sebi je jedini recept, a ovaj posao traži maksimalan rad ako želite iste takve rezultate“, jasna je Snežana Čihorić, čiji su talenat i zalaganje nadaleko prepoznati pa nije iznenađenje da je uskoro očekuju nove edukacije čak i u Dubaiju.
SLOBODA IZRAZA KAO SATISFAKCIJA POSLA
Da su rad i trud presudni slaže se i dvadesetogodišnja Isidora Jeremić, student Fakulteta za preduzetništvo i finansije u Istočnom Sarajevu, ali na prvom mjestu djevojka koja uživa u svom poslu – manikiru. Kao dijete je znala čime želi da se bavi i veoma rano imala viziju onoga što danas živi.
„Obožavala sam sve što se tiče kozmetike i sjećam se da mama bez mene nije mogla otići da sredi nokte. Vikende sam jedva čekala da sebi nalakiram nokte i uvijek sam govorila da ću kada završim fakultet imati svoj salon. Poslije prvog razreda srednje škole željela sam da odem na edukaciju. Nisam ni slutila koliko će sve daleko da ode“, započinje sa nama svoj put Isidora.
Isidora Jeremić
Kako nam priča, prvobitne želje je bilo lako ostvariti uz nemjerljivu podršku roditelja, posebno mame, koja je uložila sve napore da joj pronađe najbolju priliku za edukaciju. Odabrale su Mostar, a nakon položenog ispita i kupile osnovni materijal za rad.
„U početku sam nokte sređivala porodici, drugaricama, vježbala na njima, a onda sam napravila profil na Instagramu „Isidora_nails“ i sve je krenulo odjednom, neočekivano. Mnogima sam radila besplatno. Tek sam učila i htjela sam da vidim rezultate, da li će mi se klijenti vratiti ili ne. Nije mi bilo stalo da zaradim već da naučim i da žene koje kod mene dođu odu zadovoljne“.
Ovakav, plemenit pristup poslu naprosto razoružava. Čuti jedno mlado biće kako ozbiljno i svjesno pristupa radu, navodi na misao da je u poslu morala uspjeti. A iako je vremenom usavršavanje nastavila, osposobila salon i svrstala se među bolje manikere u Trebinju, ostala je pri stavu da joj je pristupačna cijena usluga najbolja cijena.
U Trebinju još uvijek ne postoji nijedan edukator za ovaj posao pa je zbog obrazovanja neophodno odlaziti u druge gradove. Sve to iziskuje vremena, novca i organizacije, ali uz veliku želju ništa nije teško.
„Fakultet sam upisala da se obrazujem i u tom smjeru, mada mi je prvobitna želja bila grafički dizajn. Odlazak u Banjaluku nije mi odgovarao jer posao ne želim da zapostavim, dok trenutne studije pohađam onlajn. Od grafičkog dizajna nisam odustala i planiram da upišem kurs. I prilikom sređivanja noktiju najprivlačnija mi je kreativnost, a najviše me inspiriše kada mi klijenti daju slobodu da radim po svom osjećaju. U tome su draž i satisfakcija ovog posla“.
Odlučiti se na samostalan rad, pritom sa svega 15 godina uz sve školske obaveze, nije bio mali korak. Tražio je dosta hrabrosti i odlučnosti.
„Nesvjesno sam ušla u sve i otud možda i hrabrost. Dosta djevojaka se plaši da li će uspjeti, ali meni to uopšte nije bilo u glavi. Mnogo sam željela da naučim i nisam razmišljala o ishodu, vuklo me samo da radim ono što volim. Mislim da je to ključna stvar“.
Sofisticiranost koja krasi Isidorin manikir
Isidorina posvećenost, koja sa godinama samo raste, tolika je da i kada završi fakultet, kaže nam, sebe jedino vidi u kozmetičkim uslugama. Ni dani bez radnog vremena, ni sati u kojima posao traje od ranog jutra do kasne večeri ne umanjuju osjećaj zadovoljstva.
„Lijepo mi je kada radim i zapravo ne osjećam da radim. Nikada još nisam imala prezasićenje, da mi je dosadilo, da nemam ideja, naprotiv. Ovo je za mene uživanje. I sav umor koji se ponekada nakupi, lakše preprodim kada znam da me sutra opet čeka posao koji volim. Taj osjećaj je neprocjenjiv!“
Zahvaljujući edukacijama, kontaktima, ali i društvenim mrežama, sve ono što Trebinje nema Isidora pronađe širom BiH i Srbije. Uspijeva pratiti trendove i radi kompletno sređivanje noktiju – trajni lak, gel, izlivanje i nadogradnju, kao i raber bazu. Iako veoma mlada, petogodišnje iskustvo i napredak najbolje prezentuju koliko se radom postiže. Zadovoljstvo na kraju dana ne umanjuju ni predrasude da je njen posao lagan i da bi svako tek tako mogao da ga radi.
„Svugdje u svijetu ovaj posao je mnogo više cijenjen nego kod nas. Ma šta neko mislio, potrebno je sebe uložiti 100 posto, i više od toga. Traži dosta odricanja, ali svako se isplatilo i danas sam tu gdje sam uvijek željela biti. Radim ono što me ispunjava, smišljanje novih ideja za ukrašavanje noktiju moja je relaksacija, a stalne nove edukacije, poput nedavne za potamnjivanje tijela koju sam priželjkivala i konačno sebi priuštila, ništa ne može zamijeniti. Mnogo znače obuke, usavršavanja, trud i rad. Zato mnogo volim svoje prve radove. Podsjećaju me da nema stagnacije. Čovjek cijelog života nadograđuje sebe i sertifikati ne znače ništa bez rada i poznanstava sa ljudima od kojih sam učila, sa kojima sam u kontaktu i koji me podržavaju“, kaže nam Isidora Jeremić, čija je želja da prenosi znanje i da se u dogledno vrijeme obrazuje i za edukatora.
SVAKO ŠMINKANJE JE NOVI IZAZOV
Šminkanje već vijekovima čini dio redovne rutine pripadnica ljepšeg pola. Ono kakvom danas svjedočimo započelo je sa pojavom filmske industrije i stvaranjem izgleda holivudskih glumica. Od ikone sedme umjetnosti do žene u svakodnevnom životu, postalo je jedan vid higijene te ne čudi da se profesija šminkera odavno izborila za svoje mjesto.
Koliko je ženama važno da budu dotjerane, toliko je majstorima svog zanata bitno da im u tome pomognu, ali i omoguće dugotrajan svjež i lijep izgled. Za takvo umijeće potreban je dar, kao i usavršavanje jer dobar šminker zna kako ukomponovati nijanse sa tenom, oblikom lica, odjećom i u konačnici, prilikom uz koju određena šminka ide. Zato vizažiste često upoređuju sa umjetnicima koji crtaju na koži.
Maja Deretić
Dvadeset četvorogodišnja Maja Deretić profesionalni je šminker i studentkinja koja privodi kraju Fakultet političkih nauka u Beogradu. Uporedo je u Trebinju zaposlena u porodičnoj firmi te se odlično snalazi između brojnih obaveza, kako bi onome što voli i što joj je nekada bio hobi i zanimacija dala prefiks ozbiljnog zanimanja.
„Pohađala sam par jednodnevnih edukacija kod poznate crnogorske šminkerke Mine Burić u Podgorici i Olje Dupor. Moja želja je bila da odem na baznu i temeljniju edukaciju i završila sam školu šminkanja kod, za mene najbolje šminkarke na Balkanu, Ane Minić u Beogradu. Tu sam stekla zvanje profesionalog šminkera. Po mom mišljenju znanja je uvijek malo. Kada uporedim sebe prije prve edukacije i sada, razlika je velika. Međutim, kao u svakom poslu, najviše učite tokom samostalnog rada. Svaki od edukatora prenosi znanja i iskustva i sa svake edukacije otišla sam bogatija za mnoštvo novih informacija“, kaže nam Maja.
Vlastiti rad naučio ju je da je u svemu presudna praksa, kao i da bez truda nema rezultata. Kao što čujemo od svih koji se za svoje ambicije bore, talenat je samo mali dio velike priče zvane uspjeh.
„Presudni su rad, trud i konstantno usavršavanje. Nije neophodno ići na svaku edukaciju koja postoji, ali trendovi se mijenjaju u svemu pa tako i u šminkanju. Sve edukacije su priča za sebe, pogotovo tematske, na koje dolazimo sa određenim predznanjem koje na časovima dopunjavamo učeći razne nove i drugačije tehnike šminkanja“.
Ma koliko nekome djelovalo jednostavno, ovdje postoje osnove koje se moraju znati i poštovati. Da bi šminka izgledala lijepo, potrebno je procijeniti sa kakvim tipom kože se radi i u skladu sa tim pripremiti lice za šminkanje. Mnogo toga, naravno, zavisi od samog klijenta, ali dobar šminker ne može imati izgovor već mora dati sve od sebe da lice koje uređuje dovede do savršenstva.
Decentnost kao odlika Majinog rada
„Svako novo šminkanje je novi izazov za mene. Pogotovo kada klijentkinje dođu sa nekim, specifičnim i ne tako čestim zahtjevima koje mi pokažu na fotografijama. Uvijek pitam šta one žele, a ako nemaju ideju onda im dam neki prijedlog. Bitno je da se dobro razumijemo. Uvijek kažem da su šminkeri tu da uljepšaju, ali da bi šminka izgledala lijepo prva stvar je njegovano lice, a druga dobra priprema. Procjena tipa kože važna je za pripremu lica za šminkanje. Kada je lice čisto, kada mu je vraćena PH vrijednost i kada je dobro hidrirano, svaka šminka će biti dugotrajna. Ten traži besprijekornost i to je prvo što se primijeti. Ostalo je stvar ličnog izbora šta ćemo i koliko naglasiti. Gledam da to bude prirodno a opet elegantno. Naravno, ja sam tu da ispunim želje klijentkinja. Trudim se da šminka bude glamurozna, ali ne pretjerana, što opet zavisi od događaja kojem se prisutvuje“.
Zanimanje šminkera danas je prilično traženo. Oni koji ulažu cijelog sebe u ovakav proces, posla imaju na pretek i ne smatraju nijedan tren edukacije izgubljenim vremenom pa tako ni ova šminkerka.
„Ne mogu reći da sam imala ličnog odricanja jer sam na edukacije išla sa velikom dozom znatiželje i uživala u izgrađivanju sebe. Više je bilo odricanja sa finansijske strane. Za posao profesionalnog šminkera morate uložiti u edukacije, opremu, pribor za rad, što košta. Naročito kada želite da uložite novac u kvalitetne stvari pošto kvalitet nema cijenu. Na moju sreću imala sam veliku podršku roditelja, porodice, prijatelja i dragih ljudi“.
Posao šminkera otvara brojne mogućnosti, a pored poznavanja tehnika važno je ovladati umijećem šminkanja. Veliki je broj šminkera, čime je izazov izbora za svoje mjesto još veći. Baš tada sav uloženi trud i posvećenost stupaju na djelo.
„Šminkanje je postalo jako bitno u životu žena i mislim da su moje klijetkinje prepoznale i moju ljubav prema šminkanju, ali i rad i strpljenje, što prepoznajem po tome kada iz salona izađu zadovoljne i srećne, pogotovo kada dobijem poruke da im je šminka trajala duže od 12 sati i da opet žele da dođu. Zadovoljne klijenktinje su moj najveći uspjeh! Planiram i dalje da nastavim da uljepšavam dame, da stičem nova znanja i trenutno se spremam za edukaciju kod šminkerke Aleksandre Gudelj. Zadovoljna sam i lično i profesionalno, a ispunjena jer radim ono što zaista volim i nemam osjećaj da radim“, zaključuje Maja Deretić.
U nečije sređivanje potrebno je, dakle, uložiti dušu. Spoznaja da uljepšavanjem nekome dodaju na samopouzdanju ili da će neki događaj učiniti nezaboravnim, izvjesna je odgovornost pa je neophodno u sebi imati osjećaj za lijepo, dozu urođenog stila, a sa druge strane i komformizma, kako bi ispoštovali tuđe želje.
Ljepota, naravno, nije imperativ za srećan život, ali nam život može biti srećniji uz malo više ljepote, bilo bi geslo sa kojim su saglasne naše sagovornice. Svjesne da je istinska ljepota odraz onoga što u sebi nosimo, sve tri najviše ulažu u znanje i hrabro koračaju bez straha od predrasuda i konkurencije. Izgrađujići sebe i posao za koji žive, da bi dosegle maksimum pariraju jedino vlastitim postignućima. Jer, baviti se onim što osjećaj nalaže, pritom činiti druge srećnim, najljepši je poklon života i svake profesije!
Maja Begenišić/Glas Trebinja
