BANJALUKA, SARAJEVO – Država je od vozača u protekle dvije decenije uzela desetine milijardi maraka, a sada, kada gorivo drastično poskupljuje, ne planira da se odrekne nijednog feninga.
Ključne informacije
- Vozači dali oko 19 milijardi KM za akcize i putarine
- Akcize od 2006. donijele skoro 10 milijardi KM
- Stručnjaci traže privremeno smanjenje fiskalnih opterećenja
- Cijena dizela na pojedinim pumpama prešla četiri KM
Dok cijene naftnih derivata divljaju gotovo iz dana u dan, vlast na nivou BiH spava, a mjere koje su donijele entitetske vlade prema riječima stručnjaka, nisu dovoljne da bi ublažile posljedice koje trpe i građani i privreda.
Istovremeno, inicijativa za privremeno smanjenje akciza se u političkim krugovima više gotovo i ne spominje, dok vozači strahuju od toga šta će ih dočekati pri svakom punjenju rezervoara. Ujedno, strah se sa benzinskih pumpi seli i u trgovine, jer su analitičari jasni: nakon poskupljenja goriva, poskupjeće i sve ostalo.
Šta sve plaćamo po litru
Istim tim građanima nije preostalo ništa nego da plaćaju ono što je država odredila. Po litru goriva koje se proda na tržištu u BiH trenutno se plaća akciza (visina zavisi od vrste naftnog derivata, od 0,30 do 0,45 KM po litru). Plaćaju se i dvije putarine: prva je putarina za održavanje puteva (0,15 KM po litru), a druga je putarina za izgradnju auto-puteva i rekonstrukciju drugih puteva (0,25 KM po litru derivata).
Od podataka o tome koliko je država uzela vozačima – mnogima će se zavrtjeti u glavi.
“Ukupan iznos prikupljene putarine za održavanje puteva (0,15 KM po litru) od 2006. do 31. jula 2026. je četiri milijarde i 407 miliona KM. Ukupan iznos prikupljene putarine za izgradnju auto-puteva i rekonstrukciju ostalih puteva (0,25 KM po litru derivata), od 2009. do 31. jula 2026. godine je četiri milijarde i 660 miliona KM”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Dakle, više od devet milijardi je prikupljeno po osnovu putarina, a po osnovu akciza je od 2006. do 31. jula 2026. ukupno prikupljeno devet milijardi i 916 miliona KM.
Kada se podvuče crta, oko 19 milijardi KM su vozači dali za putarine i akcize, a kada se na to doda i PDV, iznos je drastično veći.
Inflatorno žarište
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, podsjeća da su entiteti pristupili preduzimanju mjera kao što su povrat po osnovu kupovine naftnih derivata i kontrola marži.
“Sa nivoa BiH nije urađeno ništa, a shodno svojim nadležnostima, mogli su mijenjati zakone o akcizama i PDV-u kako bi rast cijene goriva kao inflatorno žarište bio obuzdan”, rekao je Mlinarević za “Nezavisne novine”.
Imali su, dodaje profesor, mogućnost da zakonom uvedu opciju privremenog smanjenja akcize koja bi bila vezana za određeni cjenovni prag sirove nafte.
“Na primjer, da se predvidi mogućnost smanjenja akciza na gorivo ukoliko barel sirove nafte pređe granicu od 110 dolara. Osim ove svojevrsne plutajuće akcize, u dijelu koji se odnosi na obračun PDV-a moguće je utvrditi za uvoznike i distributere nafte i naftnih derivata određenu osnovicu za primjenu PDV-a koja bi važila dok cijena sirove nafte ne padne ispod utvrđenog cjenovnog praga. Na taj način bismo dobili fleksibilne instrumente za kontrolu cijena goriva i obuzdavanje lančanih poskupljenja. Gubitak javnih prihoda bio bi ograničen i kompenzovan dok bi primjena mjere bila vezana za trajanje cjenovnog šoka”, pojašnjava Mlinarević.
Strah od gubitka prihoda
I Borivoje Simić, urednik poslovnog portala Indikator, ističe da entiteti jesu donijeli mjere, ali to, kako poručuje, nije dovoljno da bi se ublažio udar na cijene naftnih derivata i posljedično na rast inflacije.
“Država bi se mogla, kao što su to uradile druge zemlje, primjerice, Srbija i Crna Gora kroz smanjenje akciza, ili Slovenija kroz izostavljanje biokomponente iz kalkulacije cijene goriva, odreći dijela prihoda kako bi se spustile maloprodajne cijene i tako pomoglo stanovništvu i privredi. Kao što je poznato, prijedlog o smanjenju akciza bio je i svojevremeno na dnevnom redu na nivou države BiH, ali nije prošao jer postoji bojazan od gubitka prihoda”, kaže Simić.
On smatra da je mjera smanjenja akciza i u BiH neophodna.
“S obzirom na to da se nalazimo pred dosad najvećim udarom poskupljenja naftnih derivata, a što se kroz uticaj inflacije može odraziti na cijelu ekonomiju, mislim da bi državne vlasti trebalo da posegnu za mjerom smanjenja akciza koja je faktički jedina na raspolaganju, a mogla bi, ako ne neutralisati, a onda barem ublažiti cjenovni šok”, ističe Simić.
Kao što je poznato, dodaje on, situacija sa rezervama nafte je loša. U FBiH, prema Simićevim riječima, postoje određene rezerve, ali nedovoljne, i one služe za intervenciju u slučaju eventualnog nestanka nafte na tržištu, a ne radi intervencije da bi se spustila cijena, dok u RS rezerve ne postoje. Naša jedina sreća je, prema Simićevim riječima, to što naftne kompanije dobro funkcionišu.
“Neke imaju i značajne kapacitete skladištenja, pa smo dosad prebrođivali naftnu krizu bez nestašica i većih problema, čak bih se usudio reći bolje nego neke zemlje u okruženju”, naglasio je Simić u izjavi za “Nezavisne novine”.
Smanjenje opterećenja
I Goran Mrkić, urednik poslovnog portala BiznisInfo, smatra da država do sada nije poduzela značajnije mjere kojima bi ublažila direktne i indirektne posljedice rasta cijena goriva za građane i privredu. A rast cijena goriva, dodaje on, nije problem samo za one koji sipaju gorivo na pumpama, jer se preko transporta i drugih troškova vrlo brzo preliva na cijene brojnih proizvoda i usluga.
“Država svakako ima prostor da reaguje, prije svega privremenim smanjenjem fiskalnih opterećenja na gorivo, ali i ciljanim mjerama prema onima koji su najviše pogođeni. Istovremeno je važno pojačati nadzor tržišta kako rast cijena energenata ne bi poslužio kao opravdanje za poskupljenja koja nisu proporcionalna stvarnom rastu troškova”, rekao je Mrkić.
Posebno je, dodaje on, važno reagovati na vrijeme, jer kada se više cijene goriva jednom preliju na cijeli lanac i podignu cijene robe i usluga, veoma ih je teško kasnije vratiti na prethodni nivo.
“Dugoročno, BiH mora raditi na smanjenju energetske zavisnosti i stvaranju mehanizama koji bi građane i privredu učinili manje osjetljivim na svaki novi poremećaj na svjetskom tržištu”, rekao je Mrkić za “Nezavisne novine”.
Šta rade entitetske vlasti
Vlada FBiH je, podsjetimo, prošle sedmice produžila za još 90 dana ograničenje marži na naftne derivate. U veleprodaji marža iznosi najviše 0,06, a u maloprodaji 0,25 KM po litru.
“Ograničenje marži ne može zaustaviti promjene svjetskih cijena nafte i nabavnih cijena goriva, ali može osigurati da teret tih promjena ne bude dodatno povećan”, kazao je federalni ministar trgovine Amir Hasičević.
I u Republici Srpskoj, Uredbom o određivanju marže prilikom formiranja cijena naftnih derivata, koja je na snazi od aprila 2021. godine, propisane su maksimalne marže od 0,06 KM po litru u veleprodaji i 0,25 KM po litru u maloprodaji.
Osim toga, omogućeno je i umanjenje cijene bezolovnog benzina i dizel-goriva za 0,10 KM po litru na benzinskim pumpama koje učestvuju u realizaciji ove mjere.
“Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske kontinuirano prati kretanja na tržištu naftnih derivata, a ograničenje marži i direktna podrška prilikom kupovine goriva ostaju među ključnim mjerama čiji je cilj ublažavanje posljedica rasta cijena, zaštita životnog standarda građana i očuvanje stabilnosti snabdijevanja”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske.
Skuplje i od četiri KM
Istovremeno, na nivou BiH, gdje se za građane može uraditi najviše, vlada muk. A, cijene idu u nebo, pa na pojedinim mjestima u Kneževu litar dizela košta više od četiri KM.
U Banjaluci se juče, u ponedjeljak, 21. septembra, situacija razlikovala od pumpe do pumpe – na nekim od njih je dizel koštao do 3,85 KM, a benzin je znatno jeftiniji.
Za pun rezervoar od 50 litara, u auto sa dizel motorom, potrebno je, dakle, skoro 200 maraka. Ako političare, koji iz svog džepa ne pune rezervoare u službene limuzine kojim se vozaju, upitate šta misle o ovoj cijeni, kao i obično, ponavljaće da je gorivo kod nas među najjeftinijim u Evropi. “Zaboraviće”, međutim, da kažu kolika je prosječna plata ili penzija u Banjaluci i Sarajevu, a kolika u Ljubljani, Beču ili Berlinu.
