Šta se događa na hrvatskom tržištu rada? Jesu li višegodišnje žalopojke radnika, usudili bismo se potvrditi opravdane, zamijenile žalopojke poslodavaca? Je li jaz između dvaju suprotstavljenih strana tolikih razmjera da je doveo do nepremostivog nepovjerenja? Je li taj jaz došao do tačke na kojoj se mora lomiti, do tačke s koje bi se kao nulte trebalo iznova slagati vrijednosne i svake druge odnose između rada i kapitala?
Ako jeste aktuelno stanje na tržištu rada ima smisla jer nudi nadu za uspostavu trajnih i univerzalnih odnosa, poznatih u uređenim i istinski socijalnim državama, koji bi trebali garantovati da se od poštenog rada može dostojanstveno živjeti što, na opštu žalost i nezadovoljstvo velikog broja hrvatskih građana, da ne kažemo većine, u Republici Hrvatskoj sigurno nije slučaj.
“Nudimo plaće koje se samo zamisliti mogu, ali nitko ne želi raditi “– sve češće se može čuti poslodavce, piše Slobodna Dalmacija.
“Da ste nudili samo poštene plaće, Hrvatska bi danas bila drukčija zemlja. Unutar hrvatskih granica živjelo bi barem pola milijuna od onih koji su se tijekom posljednjih dvadesetak godina iselili, demografska kretanja imala bi pozitivan predznak, a hrvatski građani po standardu ne bi bili fenjeraši zemalja Europske unije. Sve loše što ste desetljećima radili, a u čemu ste imali potporu nositelja vlasti na svim razinama, danas vam se vraća poput bumeranga”, odgovaraju poslodavcima radnici.
Na promišljanje o ovoj problematici “okidač” je bio podatak da su hrvatski poslodavci, unatoč činjenici da su se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje krajem travnja 118.922 osobe vodile među nezaposlenima željnima rada, tokom minulog mjeseca od MUP-a dobili više od 21 hiljadu novih dozvola za zapošljavanje stranaca, među kojima su u progresivnom porastu oni iz Nepala, Indije, Filipina… I, s druge strane, dva javno objavljena podatka: prvi koji otkriva da poslodavac jednog restorana nudi vrhunskom kuvaru platu od 35 hiljada kuna i, drugi, koji govori o istraživanju koje je objavila upravo Slobodna Dalmacija, a iz kojeg proizlazi da u Hrvatskoj trećina doktora nauka zaposlenih u prvoj godini od sticanja te akademske titule radi za 3500 kuna ili manje.
Posljednjeg dana travnja, dakle, HZZ je u evidenciji imao 118.922 nezaposlenih, što je za 5,3 posto manje nego posljednjeg dana ožujka, i cijelih 20 posto manje nego posljednjeg dana travnja prošle godine. Među nezaposlenima je bilo 50.956 muškaraca (42,8 posto) i 67.966 žena (57,2 posto). Najviše nezaposlenih je iz dobne skupine od 55 do 59 godina, evidentirano ih je 17.433 i oni među nezaposlenima u Hrvatskoj učestvuju s 14,7 posto. Najmanje je mladih u dobi od 15 do 19 godina. Takvih je 3372 ili 2,8 posto ukupno nezaposlenih. Za ostale dobne skupine nezaposlenih moglo bi se reći da su ravnomjerno zastupljene.
Posmatrajući i po obrazovnoj strukturi najviše je KV i VKV radnika, 36.227 osoba ili 30,5 posto sveukupno nezaposlenih. Slijede ih završeni srednjoškolci s četverogodišnjim školskim programima i(li) gimnazijom kojih je 34.984 ili 29,4 posto, s osnovnom školom je 23.022 nezaposlenih ili 19,4 posto dok na nezaposlene s prvim stepenom fakulteta i stručnog studija otpada 8030 osoba ili 6,8 posto te na nezaposlene sa završenim fakultetima ili akademijama 10.299 osoba ili 8,7 posto.
Među zanimanjima koja se najviše traže su ona u građevinarstvu. Poslije zlatnih vremena u hrvatskom građevinskom sektoru, obilježenom gradnjom putne infrastrukture, dogodilo se urušavanje velikih i uspješnih preduzeća. Kada je došlo do novoga građevinskog zamaha, koji je i danas aktuelan, pojavio se veliki manjak radnika.
Još jedno zanimanje posljednjih godina u samom je vrhu na popisu deficitarnih. Radi se o mesarima.
Portal Moj-Posao navodi da je među završenim srednjoškolcima najtraženije zanimanje prodavač, a slijede ga konobar, magacioner, vozač teretnog vozila i kuvar. Među najtraženija zanimanja spadaju medicinske sestre, odnosno tehničari, bravari, recepcionari, čuvari…
Tržište drumom, škole šumom
Koliko su obrazovne institucije okrenute potrebama tržišta rada? Neosnovano bi bilo reći nimalo, ali da tržište često ide drumom, a školske institucije šumom može se zaključiti iz već spomenutih podataka o zapošljavanju i visini plate doktora nauka u prvoj godini poslije sticanja doktorata, te još više o zapošljavanju visokoobrazovanih u struci.
Više od jedne trećine tih osoba koje po završetku školovanja ulaze na tržište rada posao nalaze izvan svoje struke. Zašto su uopšte išli u školu? Ili plata od 3500 kuna doktoru nauka? U pravilu se radi o osobi iza koje je 20 godina provedenih u školskim klupama. Ako rad osobe s titulom doktora nauka nema protuvrijednost barem prosječne hrvatske plate uvećane za 15-20 posto onda takve doktorske studije pod hitno treba ukinuti pošto, očito, na tržištu nemaju nikakvu vrijednost i nikomu ne trebaju.
