Mladi fudbaler HŠK „Zrinjski“ iz Mostara, Trebinjac Filip Vukajlović fudbal voli otkad zna za sebe, a prve korake, šuteve i golove bilježio je još sasvim mali sa drugarima uz koje je rastao u Todorićima, nadomak Trebinja. Bila je to, prisjeća se, glavna zanimacija i igralo se neprekidno. Uz naslijeđenu strast od oca i strica prema ovom sportu, već sa šest godina počeo je i ozbiljno da trenira u FK „Leotar“.
„Prvi treninzi su počeli kada sam krenuo u školu. Otac i stric su voljeli fudbal, redovno se pratio u kući i moguće je da sam tako fudbal i sam zavolio. Imao sam više trenera, a najduže me trenirao Miodrag Bodiroga i svima sam zahvalan na svemu što su me naučili, na svim smjernicama i savjetima. Uz sve trenere, ne mogu da ne pomenem našeg kućnog prijatelja bogate fudbalske karijere Semjona Miloševića, koji mi je takođe prenio dosta znanja“, kaže osamnaestogodišnji Filip, danas zadnji vezni igrač juniorske selekcije u bh. premijerligašu „Zrinjskom“.
Odlično se sjeća prvog susreta sa stadionom FK „Leotar“. Nakon improvizovanih golova na livadi ispred kuće, to je, reče nam, bio susret prepun strahopoštovanja i oduševljenja.
„Bio sam mali i sve mi je djelovalo veliko i pomalo zastrašujuće. Doći na pravi stadion bio je doživljaj! Mi smo kao djeca fudbal igrali svaki dan, bilo nas je puno i samo smo željeli da igramo. Kada sam izbliza ugledao stadion u Policama bio sam srećan i ponosan u isto vrijeme“.
Bilo je to 2011. godine, kada se šestogodišnji Filip našao u svijetu pravog fudbala, pravih trenera, golova, lopte… Pored Leotara, osjetio je treninge i u kampovima Fudbalskog saveza BiH, u kojima je boravio dva puta.
Kako nam kaže, slušao je sve savjete i gotovo svaki upamtio do danas. Biti uporan, krilatica je koje se i sada pridržava, a koja mu je mnogo značila prilikom prelaska u drugi klub, deset godina kasnije.
„Dobio sam priliku da se sa 16 godina oprobam u HŠK „Zrinjski“ u Mostaru. Sedam dana je trajala provjera, a onda su mi rekli da ostajem. Bilo je to za mene ostvarenje sna! Teško mi je palo zbog prijatelja i porodice, ali je želja bila jača i ispunila se! Uklopio sam se u ekipu, imam sada već i dosta dobrih prijatelja u klubu, ali i u školi“, reče nam Filip, maturant mostarske Saobraćajne škole.
Ma koliko teško bilo, mišljenja je da je učinio ispravnu stvar prešavši iz Trebinja u Mostar i iz „Leotara“ u „Zrinjski“. Kao dio tima Premijer lige BiH, juniori U19, od 2021. već tri godine neumorno radi na sebi. Svjestan da je talenat jedno, a rad drugo, rano je naučio da jedino kada se ove dvije vještine dobro rasporede dolaze rezultati.
„Fudbal volim, a šta će biti u budućnosti vidjećemo, volio bih da idem dalje, ali sada sam tu gdje jesam i srećan sam. Porodica mi je najveća podrška i kada god mogu dođem u Trebinje. Ovdje i dalje imam prijatelje i, pored fudbala, to su mi najdraži trenuci“.
Ističe da je generacija „Leotara“ u kojoj je počeo, 2004 – 2005. bila odlična i da poput njega, ima još igrača koji grade karijeru izvan Trebinja.
„Imali smo baš dobar sastav. Sve su to dobri momci i fudbaleri. Sa mnogima sam i sada u kontaktu i volim kada se s vremena na vrijeme okupimo u Trebinju. Dosta smo zajedno igrali i rado se sjećam kada smo sa „Leotarom“ 2018. godine išli na turnir u Njemačku, u Minhen. Za tih nekoliko dana mnogo toga smo naučili, posjetili stadion „Bajerna“ i, što je najbitnije, stvarno se super družili!“
Kao posebno iskustvo ovaj nadareni sportista izdvaja i najsvježije.
„U toku proljetnih priprema za prvenstvo, tim HŠK „Zrinjski“ zajedno sa upravom kluba, nama juniorima dali su priliku da debitujemo na prijateljskoj utakmici HŠK „Zrinjski“ i FK „Kom“ iz Podgorice, koju smo igrali početkom februara ove godine. Tu sam zabilježio prve minute u seniorskom fudbalu. Bilo je stvarno fantastično!“
HŠK „Zrinjski“ trenutno je 2. na tabeli Premijer lige BiH, a kako Filip kaže, boriće se za prvaka, što je san svakog igrača i svakog tima ove lige. Da li će zacrtano ostvariti, znaćemo krajem maja.
Kakav god ishod bio, na Filipu je da marljivo radi, kako na sebi, tako i za ekipu jer nije floskula reći da je važno učestvovati. Sa svakom utakmicom više, bliže se cilju, a cilj je, prvenstveno, dobar fudbal. Sve ostalo, kada se igra srcem, kako to Filip čini, ne može izostati!
Autor: Maja Begenišić/Glas Trebinja Foto: Hercegovina.in
