Od opojnog mirisa do gorkog okusa. Tako bi se moglo reći za plantažni uzgoj smilja u Hercegovini, koje je, do koju godinu unazad, bilo san o dobroj zaradi.
Prestala je prodaja sirovine i eteričnih ulja. Od nekadašnjih malih i velikih plantaža, od dva-tri dunuma, pa do više desetina hektara, nije ostalo ništa.
Tu i tamo, još pokoja napuštena parcela svjedoči o namjeri da se, na žutom cvijetu, može zaraditi solidan novac.
Cijela priča, poznata kao smiljomanija, pretvorila se, najblaže rečeno, u razočarenje.
Ima li spasa za hercegovačko smilje?
