Situacija u BiH ubrzano se komplikuje nakon protivpravne Inckove odluke o nametanju zakona kojim kažnjava negiranje genocida, što je navelo Milorada Dodika da se suprostavi međunarodnoj zajednici i krene povlačiti radikalne poteze. Mlade ljude u Srpskoj i BiH pitali smo kako gledaju na trenutnu političku situaciju i vide li izlaz.
Srpski član Predsjedništva Milorad Dodik, koji je i lider vladajućeg SNSD, želi da Republici Srpskoj vrati njene nadležnosti zagarantovane Dejtonom i Ustavom BiH. Najavljuje posebne pasoše i lične karte za građane Srpske, vraćanje vojske Srpske, zabranu rada SIPA i OBA na teritoriji RS. Na ovim i sličnim koracima već radi kroz pravne timove, Vladu RS, Narodnu skupštinu Srpske.
Dodikove kolege iz Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović, kao i lider SDA Bakir Izetbegović, osuđuju Dodikove poteze i pokušaje da vrati nadležnosti Srpskoj. Opozicija Srpske je kategorična da Dodik žrtvuje srpski narod i čitavu Republiku Srpsku, dok Dodik poručuje da neće žrtvovati mir. I tako u krug. Jedni druge “časte” zapaljivim izjavama, a narod gleda sa strane i brine.
Kontinuitet kriza
Milomir Mučalović iz Banjaluke kaže da je za njega trenutna politička kriza kontinuitet svih dosadašnjih kriza, koje se, kako kaže, vještački prave da se skrene tema sa silnih afera ili sve skupljeg životnog standarda
– Kao ugostiteljski radnik koji je imao priliku raditi u “tri nacionalna tora” očevidac sam da nacionalne vođe sa svojom armijom vozača i obezbjeđenja nemaju problem da iza kamera uživaju i bahate se na račun običnih smrtnika. Meni njihovo druženje ne smeta, ali mi smeta što ubjeđuju običan narod da je sve normalno i da jedni druge mrzimo što se drugačije zovemo – kaže Mučalović za Srpskainfo.
Džan Helać iz Sarajeva mišljenja je da većina mladih u BiH ne vidi izlaz iz krize.
– Većina mladih danas u BiH ne vide izlaz iz spomenute krize, izuzev sinova i kćeri takozvane elite, tajkuna, koji su bogatstvo stekli nezakonito, najčešće tokom ratnih godina – kaže Helać za Srpskainfo.
Takvi odlično žive, dodaje, dok njihovi vršnjaci osjećajući krizu na svojoj koži, trbuhom za kruhom osuđeni na golo preživljavanje bježe iz BiH u potrazi za boljim životom u zemlje gdje se čovjek i njegova produktivnost stavljaju u prvi plan i gdje je radnik zakon, a ne rob i poslušnik sistemskih marioneta.
– Što se krivaca tiče, za ovakvo stanje duboke depresije mislim da smo svi krivi podjednako. Latentna negativnost, stajanje u mjestu, doveli su nas na vrh ledenog brijega, gdje je mordor nakupina iz prošlosti beskonačan, a neka svjetlija budućnost upitna i nedostižna – kaže Helać.
Život, a ne preživljavanje
Mišljenja je da narod na ovakvom stanju može zahvaliti „nesposobnim i korumpiranim političarima, koji svoje neuspjehe instališu tako što krivce za ovakvo alarmantno stanje traže u građanima, a ne u samima sebi.
– Vodeći se konstantno onom poslovicom “veži konja gdje ti aga kaže”, samo što je aga malo, a konja mnogo, valjda zato smeće bukti i gomila se više nego ikad prije – rekao je Helać.
Njemu kao mladom čovjeku, dodaje, bilo bi bitno da se političari malo više uhvate posla za koji ih narod plaća.
– A da malo manje pričaju masne i neukusne viceve, žive u oblacima i ostave se nepotrebnog, trivijalnog teatralizma i nacionalističke retorike kako bi privukli odavno bijesne, ojađane, opustošene glasače. Mislim da je ljudima toga došlo preko glave i da žele živjeti, a ne da preživljavaju – navodi Helać.
Puno ćemo više postići, dodaje, ako ne budemo vjerovali u svakakve nerealne bajke koje nam se nude, nego ako se kao svjesna odgovorna i ponizna lica budemo pošteno i dostojanstveno borili za svaki dio sebe u svakome pogledu.
– Život političara nije ništa manje ili više vredniji od mog ili života nekoga radnika na skeli, koji vrijedno radi bez pauze i sa nedostojnom dnevnicom, da bi donio koji dinar u kuću. Na takvim stvarima treba raditi da se ne bi desilo ono što se desilo prije 25 godina, kada su ljudi pod prijetnjama i ucijenjeni išli u nametnuti rat da ginu, a sve zarad ideala nekih ljudi, koji su se prvi “uhvatili noge” i profitirali od tog rata, da bi sve nas zajedno napravili budalama i glupima, naivnim i mozgom ispranim crnim ovcama u plemenima nalik onim iz Zibambvea za vrijeme kolonizacije bijelaca iz Evrope – naveo je Helać.
Neizvjesnost
Direktor Centra za ljudska prava Banjaluka, Dejan Lučka, kaže da mu se čini da većina mladih ljudi ovako gleda na trenutnu situaciju – ostaviti donkihotovsku borbu s vjetrenjačama, otići iz države i stvoriti dostojanstven život daleko od BiH.
– Mlad čovjek danas živi u konstantnoj neizvjesnosti. Ništa nije sigurno, ni posao, pa čak i ako je preko partije, ni stabilnost u državi, ni to da će sutra biti bolje. Kontinuirana neizvesnost je rak rana našeg sistema – smatra Lučka.
Dejan Lučka
Dodaje da je većini građana, a ne samo mladima, dosta priče o sukobima.
– Pogotovo jer mladi vide svoje roditelje koji su preživjeli taj rat i kojima on ništa dobro nije donio, osim ako nisu bili šverceri i profiteri. Naravno da postoji dio mladih kojima je takva retorika u redu, ali to je jedan manji dio i većinom se radi o stranačkom kadru. Ostatak je samo željan normalnog života i dostizanja bar malo onog života koji vide da postoji u nekim zapadnijim državama – kaže Lučka za Srpskainfo.
“POLITIČARE NE ZANIMA ŠTA TREBA MLADIMA”
Lučka kaže da mladi danas nisu isti oni mladi od prije 15 ili 20 godina.
– Drugačije su potrebe, na drugi način se primaju i šalju informacije i drugačija je društvena klima u kojoj odrastaju. Mladi bi trebalo da budu budućnost i pokretačka snaga države. Međutim, političari na njih gledaju samo kao na potencijalnu glasačku mašineriju, uz stav da su mladi potrošni materijal koji mogu koristiti kako im je volja. Dokazi za to su omladinske politike kod nas, koje često nude odlična rješenja za mlade, ali zbog nevoljnosti političara one ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Nema ozbiljnih i velikih kampanja od strane javne vlasti da bi se poboljšao položaj mladih, a političari, osim rijetkih izuzetaka, i ne žele da saznaju šta je u stvari potrebno mlađoj generaciji. Možda bi bilo najbolje da prije saznavanja o potrebama mladih određeni političari istinski počnu da ih uvažavaju – kaže on.