Kupiš stan, otplatiš ga pred penziju, a u međuvremenu moliš boga da ti se ne pokvari veš-mašina. Ovo je surova realnost onih koji su uzeli stambeni kredit u Srpskoj. Imati vlastita četiri zida znači određenu stabilnost, ali i decenijski život na finansijskoj ivici.
Jer, kupovina krova nad glavom je poduhvat koji godinama kasnije kroji životni stil, diktira jelovnik i briše putovanja sa liste prioriteta. To su godine kada se „peglaju“ kartice, jure sniženja i sanja o ljetovanju.
A i put do stambenog kredita posao je koji zahtijeva brdo živaca i brdo para. Neprospavane noći, kalkulacije, beskrajni administrativni zahtjevi…. I onda kada kredit bude odobren, euforija, useljenje, opremanje, uživanje. Pa, realnost.
-Sa našim platama jedva pokrivamo osnovne troškove. Kupovina stana na kredit postala je ogroman teret, pa za druge stvari, poput automobila, novca jednostavno nema. Svjesni smo da bismo uz odricanje mogli uštedjeti za par godina, ali život prolazi. Opet smo pred dilemom: čekati i štedjeti ili uzeti novi kredit? Čini se da će prevagnuti ovo drugo – priča za Srpskainfo Tanja S. koja je prošle godine konačno riješila stambeno pitanje.
Ona i suprug rade, reklo bi se i pristojnije i nešto plaćenije poslove, ali iznenadni troškovi, poput kvara veš mašine, kupovine računara ili intervenije kod zubara, ozbiljno poljulja do marke isplaniran budžet.
-Priuštimo odlazak u restoran jednom mjesečno, ali ne mislim ništa ekskluzivno, već ručak koji ne prelazi 50 maraka. Moramo se i obući, posebno jer oboje radimo poslove u kojem svakodnevno radimo sa velikim brojem ljudi, pa jednostavno moramo da imamo izbor – kaže ona. Dok otplate kredit, proći će još 24 godine.
Neki će kredit da otplate bukvalno pred penziju. Naša sagovornica Jelena R. i njen suprug stan su uzeli 2019. godine u vrijeme kada su kamate bile najniže, a kvadrati kud i kamo jeftniji. Zadnja rata biće 2045. godine.
-Mi smo tada kvadrat platili 2.000 KM. U zgradi pored nas, koja se sada gradi, kvadrat je 5.000 maraka. Sa ovim platama, poskupljenjima, cijenama hrane, odjeće i obuće vrlo je teško. Mi smo morali dizati i kredite za opremanje stana. Tu je i beba, kojoj treba mnogo toga. Samo za nju patikice koštaju 100 KM. Vrtić je 500 KM, plus komunalije – kaže ona za Srpskainfo.
Još jedna sagovornica poručuje kako „imaju zidove“ i da zbog toga grcaju. Prije 3 godina njena četvoročlana porodica obezbijedila je krov nad glavom. Naravno, uz kredit. Kad plate ratu, plate režije, kupe hranu, doslovno su na nuli.
-Jedna plata ide na režije i ratu kredita. Drugu raspoređujemo. I nije lako. Svekar i svekrva, inostrani penzioneri, uskaču maksimalno i oboje se loše osjećamo zbog toga. Jer, dvije visokoobrazovane osobe koje rade, ne mogu da obezbijede pristojan život djeci, isključivo svojim radom. To nam baš smeta – govori nam Ljiljana i objašnjava da za djecu ništa ne smije i ne fali, a da oni mogu neke stvari da preskoče.
–Muka nam je kad izleti nenadani trošak, pa onda pitamo njegove roditelje ili prijatelje za pomoć. I onda muka da to vratimo. Vjerujete, da smo znali šta nas čeka, zaobišli bismo kredit u širokom luku – tvrdi naša sagovornica.
Još jedan par, kako tvrde, više životari nego što žive normalno. Na putovanje nisu otišli od kada su uzeli kredit, a to je bilo prije više od 2 godine. Jedino što mjesečno odu do roditelja koji žive u drugom gradu.
-Kakvi izlasci, to se više ne može. I oblačimo se kada vidimo sniženja. Jer, osim stambenog podigli smo nenamjenski kredit da opremimo stan, a onda još jedan za polovni autić. Peglamo kartice, idemo u minus i tako iz mjeseca u mjesec – objašnjava teret života zbog stambenog kredita naša sagovornica iz Banjaluke.
Ekonomisti su izračunali da ako rate kredita prelaze 40% ukupnih prihoda jedne porodice ili osobe, u crvenoj zoni su. A svaki procenat preko toga dodatno pogoršava likvidnost. Pitanje je, kako se skućiti uz loše plate, a basnoslovne cijene kvadrata?
