Donedavni predsjednik SDS, Milan Miličević, prije nešto više od dvije sedmice podnio je neopozivu ostavku na mjesto predsjednika te stranke.
Na Skupštini SDS, koja je bila održana u Bijeljini, Miličević je pod žestokim pritiskom jednog broja stranačkih funkcionera i skupštinskih delegata odlučio da se povuče sa funkcije šefa stranke, a uzroci i razlozi zbog kojih je to učinio narednih dana postali su top-tema u brojnim medijima.
Oni koji su tražili Miličevićevu smjenu razloge su pronalazili u tome što SDS, prema njihovim riječima, od završetka prošlih lokalnih izbora nije radio ništa na konsolidaciji svojih redova, pa do toga da je Miličević, kao partijski lider, navodno, potpuno zapostavio stranačku infrastrukturu te da nije obilazio gradske i opštinske odbore SDS.
S druge strane, struja u SDS koja je podržavala Milana Miličevića tvrdila je da se on našao na meti onih čije su “bolesne sujete” i “lične ambicije” prevladale opštestranački interes, pa do toga da iza Miličevićevog “rušenja” stoji lider PDP, Draško Stanivuković, koji, navodno, donedavnom predsjedniku SDS nije mogao da oprosti to što se žestoko protivio njegovoj (Stanivukovićevoj) ambiciji da bude zajednički kandidat opozicije za predsjednika Srpske na izborima sljedeće godine.
Iako se ponegdje, kao pravi uzrok Miličevićeve smjene, navodilo to da se lider SDS našao u nemilosti vlasti u Beogradu zbog toga što je 15. marta preko društvenih mreža podržao studentske proteste u Srbiji, o tome se nije previše glasno govorilo. Međutim, prekjuče je poslanik SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske i član Predsjedništva SDS, Mirjana Orašanin, maltene, javno potvrdila spekulacije da je pritisak za Miličevićevom smjenom došao “preko Drine”.
– Ono što je dogovoreno na organima stranke ni sam predsjednik ne poštuje. To je bio stav prema Srbiji, prema političkoj situaciji u Srbiji. Stav stranke je bio da se ne miješamo u političke odnose u Srbiji, međutim predsjednik to nije ispoštovao, kao ni neki članovi – rekla je Orašanin, gostujući u programu BN televizije.
Da li su vlasti u Srbiji “došle glave” Milanu Miličeviću kao predsjedniku najveće opozicione stranke u Srpskoj, te da li to znači da zvanični Beograd ima presudan uticaj čak i na takve stvari kao što je izbor predsjednika neke ovdašnje opozicione stranke, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce političkih prilika “s obje strane Drine”.
Politički analitičar Tanja Topić za Srpskainfo kaže da je svojevrsno “priznanje” visokog funkcionera SDS Mirjane Orašanin, prema njenim riječima, pokazalo da se iz Beograda, zapravo, odlučuje ko može učestvovati u vlasti u Republici Srpskoj, ko može biti na čelu političkih partija, kao i “ko i šta smije objavljivati na privatnim profilima na društvenim mrežama”.
– Poražavajuće je to da se privatan stav Milana Miličevića okarakterisao kao “miješanje u unutrašnje stvari Srbije”. Doista je fascinantna ta logika ovdašnjih političara da raširenih ruku prizivaju “miješanje iz Srbije”, dok sebi lijepe flaster na usta da ne iskažu mišljenje koje ne odražava i zvaničnu politiku susjedne države – kaže Topićeva.
Da paradoks bude veći, dodaje ona, deklarativno se ogromna većina domaćih političara “bori protiv kolonijalne politike i sile stranaca prema Republici Srpskoj”.
– S druge strane, ti isti se dobrovoljno stavljaju u podanički položaj prema Srbiji – smatra Topićeva.
Direktor PR agencije “Pragma” i politički analitičar iz Beograda, Cvijetin Milivojević, za naš portal navodi da ni sam ranije nije “vjerovao u takvu vrstu teorija zavjere da se Aleksandar Vučić i vlast u Srbiji miješa u baš sve poslove u Republici Srpskoj”.
– Međutim, već poslije dvije godine Vučićeve vladavine svojim očima sam se uvjerio da ima istine u tome. Naime, negdje 2014. godine boravio sam u Banjaluci pred tadašnje izbore i lično sam svjedočio tome da je Vučić paralelno nudio i Dodiku i tadašnjem rukovodstvu SDS, mislim da se na čelu SDS tada nalazio Mladen Bosić, da im konsalting za politički marketing u kampanji radi jedan te isti čovjek, odnosno jedna te ista agencija. I jednoj i drugoj strani te usluge nudio je besplatno, odnosno da ih time “počasti” – priča Milivojević.
Vučić je, kako dodaje, već tada upravljao čak i tako internim stvarima, kao što je politička kampanja i upravljanje njenim menadžmentom u Srpskoj.
– Da cijela stvar bude još paradoksalnija, dvije najveće političke stranke u Republici Srpskoj, SNSD i SDS, imaju istog savjetnika za politički marketing, a i jednima i drugima savjetnika šalje Vučić – navodi Milivojević.
Kao što se u Srbiji, tvrdi on, Vučić miješa u svaki nivo vlasti, “po horizontali i vertikali”, tako je potpuno moguće da se aktuelni predsjednik Srbije, kako ističe, miješa i u izbor čelnika SDS.
– Da li je to baš jedini razlog zbog kojeg je otjeran Miličević, to ne znam, ali znam da je, na primjer, gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović nakon jednu benigne objave na društvenim mrežama oko podrške studentskim protestima prošao kroz “toplog zeca” u medijima na koje Vučić ima uticaj – ističe Milivojević.
O ispravnosti stava rukovodstva SDS da se ne miješaju u unutrašnje stvari Srbije, kako je otkrila Mirjana Orašanin, prema njegovim riječima, može se raspravljati.
– Ako je vrh SDS donio stav da se ne miješaju u unutrašnje stvari Srbije, a to podrazumijeva činjenicu da je ogromna većina građana Srbije podržala studentske proteste, onda je to pogrešna odluka. Vi se ne miješate u unutarstranački život, ali morate da podržite ono što je većinski stav građana Srbije, a taj stav je da Aleksandar Vučić ne može da bude svevladar u Srbiji. Primjećujem da i unutar SNSD imate ljude koji se ne slažu s Dodikovim slugeranjskim odnosom prema Vučiću, koji nema veze s odnosom predsjednika Srpske prema predsjedniku Srbije. Ovo što radi Dodik, da dovodi simpatizere i aktiviste svoje stranke na mitinge u Srbiji i da su oni spremni da biju građane Srbije koji nisu za Vučića, to je nešto što je kontraproduktivno i to niko ne bi smio da radi – zaključuje Milivojević.
