“Nemam nikakav problem sa krivičnim prijavama. Predlažem da prođemo kroz krivične prijave protiv članova CIK-a i da pošaljemo urgenciju za prioritetno rješavanje tih prijava i u svakom slučaju gdje dođe do obustave istrage – da se podnesu krivične prijave za lažno prijavljivanje krivičnog djela”, predložila je Vanja Bjelica Prutina, član CIK-a, naglašavajući da je nedopustivo stvaranje atmosfere straha, prijetnji, zastrašivanja i govora mržnje samo zato što je neko radio svoj posao.
Na samoj sjednici CIK-a istaknuto je da je dogovor da se ne komentarišu i da se ne izlazi u javnost sa stvarima o kojima proces još traje, i u svojim diskusijama ostali članovi CIK-a podržali su prijedlog Bjelica Prutine.
“Nevjerovatno mi je da najistaknutiji nosioci javnih funkcija smatraju da je potpuno normalno i prihvatljivo da se za svaku iole značajniju odluku podnose krivične prijave protiv članova. Evidentno je da se podnošenje krivičnih prijava protiv članova CIK-a u zadnje tri godine koristi kao instrument ucjene, prinude i zastrašivanja”, istakla je Bjelica Prutina.
Kada je riječ o samim krivičnim prijavama, u posljednjih par mjeseci bilo ih je nekoliko. Samo je SNSD u dva ili tri navrata podnosio krivične prijave, posljedni put jer je CIK “nevažeći” listić proglasio važećim. Takođe, stranka BOSS Mirnesa Ajanovića u nekoliko navrata podnosila je krivičnu prijavu protiv članova CIK-a, a i neki pojedinačni akteri kao što je Ivan Begić, kandidat za predsjednika, odnosno potpredsjednika Republike Srpske, takođe su tražili krivičnu odgovornost članova CIK-a. Krivične prijave uglavnom su se odnosile na nesavjestan rad u službi ili zloupotrebu službenog položaja.
Pravni stručnjaci sa kojima smo razgovarali ističu da u nekim slučajevima ima elemenata krivičnog djela u odlukama koje je donosio CIK, tačnije da se može tražiti krivična odgovornost, međutim ima istine u tome i da podnošenje samih krivičnih prijava na odluke koje su utemeljene u zakonu predstavljaju čin zastrašivanja.
“Utisak je da se krivične prijave štancaju i fabrikuju i kada ima i kada nema osnova za njih. Taj institut krivične prijave toliko je derogiran i prosto se nameće utisak da se radi o pritisku, zastrašivanju i jednoj vrsti političkog teatra. Ne samo da je obesmišljen taj institut, već smo došli do nivoa da su nam kriminal i korupcija prihvatljivo ponašanje i u tom smislu treba gledati i na te krivične prijave”, rekla je Tanja Topić, politička analitičarka.
Ona ističe da CIK sa najavom da će podnositi krivične prijave za lažno prijavljivanje krivičnog djela ulazi u tu vrstu igre sa političkim akterima i besmislene trakavice koje ponekad vrijeđaju inteligenciju.
“Znamo da u konačnici to neće dati rezultate niti će donijeti neku vrstu epiloga i osim medijske senzacije i punjenja novinskih stubaca – neće biti ništa”, rekla je Topićeva.
Što se tiče samog Krivičnog zakona BiH, krivično djelo lažno prijavljivanje definisano je članom 234, u kojem se navodi “Ko prijavi neko određeno lice da je učinilo krivično djelo propisano zakonom BiH, a zna da to lice nije počinilac, biće kažnjen kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”.
Milan Petković, advokat i poslanik US u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, govoreći o posljednjem slučaju zbog kojeg su članovi CIK-a dobili krivične prijave, rekao je da je odluka CIK-a u procesu izbora delegata iz Republike Srpske u Dom naroda parlamenta BiH nezakonita te da je CIK odlukom o prihvatanju “nevažećeg listića izašao iz zakonskih okvira”.
“Oni su mogli jedino da utvrde da li je glasanje sprovedeno u skladu sa zakonom ili ne i da se vrati na ponovno glasanje”, rekao je Petković.
