Malo mjesto sa juga Srpske stvara sportske šampione. Nestvarno zvuči podatak da Ljubinje ima odbojkaške prvake Republike Srpske u pionirskoj, kadetskoj i seniorskoj konkurenciji. I to u posljednje dvije sezone, dok su pioniri i kadeti bez premca posljednjih šest sezona.
Tajna uspjeha ove male opštine koja broji nešto više od tri hiljade stanovnika leži u velikom trudu, radu i zainteresovanosti za odbojku. Sve to odvija se pod budnim okom trenera Miladina Rudana koji brine o svim selekcijama kluba.
– Zaista je rijetkost da iz jednog malog mjesta poput Ljubinja dolaze šampioni kada se zna da mnogo veća mjesta ulažu mnogo više sredstava od nas u svoje odbojkaške klubove. Ipak, tajna leži u tome što u Ljubinju nema drugog sportskog kolektiva pa sva djeca igraju odbojku. Istina, postoji i klub malog fudbala, ali je slaba zainteresovanost te su svi okrenuti nama. Naša djeca imaju malo bolje uslove za rad od ostalih jer klub gazduje dvoranom koju je dobio od opštine pa nemamo problema da organizujemo treninge za sve naše selekcije. Pjetlići rade tri puta sedmično, svi ostali po četiri ili pet, pa se stvori razlika u odnosu na ostale klubove. Drugi razlog leži u činjenici da djeca rano počinju sa treninzima pa brže sazrijevaju od vršnjaka iz drugih ekipa – izjavio je Rudan.
Pohvalio je i roditelje koji ih usmjeravaju ka odbojci iako se posljednjih godina osjeti smanjenje broja djece u podmlatku.
– Mnoge porodice sele u veća mjesta. Zanimljivo je da trenutno u klubu imamo više odbojkašica nego odbojkaša. U ženskoj konkurenciji trenira njih 80 u svim selekcijama, dok ih je od 15 do 20 pri prvom timu, a kod muškaraca imamo njih šezdesetak. Djeca nam dolaze sama, ali ima i onih koje roditelji malo pritisnu da dođu na trening. Problemi nastaju kada treba da pređu u seniorsku konkurenciju, jer mnogi odlaze na fakultete pa naš prvi tim ne bude dovoljno konkurentan drugim timovima – istakao je Rudan.
Talentovane djece biće sve dok bude i ovom malog mjesta.
– Rasadnik smo talenata, rekao bih fabrika igrača, ali me najviše boli kada neko naše dijete ode rano iz kluba, jer mu je neko ponudio bolje uslove, poput smještaja ili stipendije. Ne smeta mi kada neki ekstra talenat ode u bolji klub, jer mi malo koga možemo zadržati pa i tu mučimo veliku muku. U narednom periodu očekuje nas potpisivanje saradnje sa Vojvodinom i postaćemo filijala novosadske ekipe što bi trebalo da dodatno ojača strukturu kluba – izjavio je Rudan.
Iz kluba je poteklo mnogo permijeligaških igrača mada ima i onih koji su igrali van granica BiH.
– Recimo Radoslav Janjić bio je prvak BiH sa Mladosti pet ili šest godina, Anđelko Ćuk igrao je u Južnoj Koreji, Đorđe Knežević u Kataru, braća Dangubić, Strahinja Kozić, Kovač… Mnogo je igrača koji upišu fakultet pa karijeru nastave u klubu iz toga grada, pa je mnogo naših odbojkaša koji su igrali u banjalučkom Borcu, na Palama, bijeljinskim i brčanskim klubovima – rekao je Rudan.
Najveći problem predstavlja besparica. Klub muku muču da sastavi kraj sa krajem, a ni geografski položaj ne ide im na ruku kada je troškovnik u pitanju.
– Najveći nam je problem to što smo daleko od svih mjesta pa najviše novca trošimo na putovanja. Opština izdvaja četiri odsto svog budžeta za naše potrebe pa pokušavamo da se uklopimo kako znamo – kazao je Rudan.
Muški seniorski tim Ljubinje Bankom nastupa u Premijer ligi, a kao što je običaj i ova generacija je bez izuzetaka ponikla u matičnom klubu.
– Cilj je da izborimo opstanak, ne možemo da težimo višim ciljevima pošto nemamo novca da dovedemo igrače sa strane. Sa djevojkama smo ozbiljnije počeli da radimo 2014. godine i one su stabilan prvoligaš. Uspijevali smo da pobijedim Gacko ili Bileću što je ranije bilo nezamislivo kao i to da nam igračice idu igrati van BiH – zaključio je Rudan.
Đurić i turnir
Najpoznatije ime ljubinjske odbojke je nekdašnji reprezentativac Jugoslavije Đorđe Đurić koji je sa “plavima” osvojio srebne medalje na EP 1997. i SP 1998. kao i bronze na EP 1995. i OI 1996. godine.
– Đorđe često posjeti Ljubinje, bio je nedavno. Da nije bilo problema zbog pandemije virusa korona njegova Vojvodina, u kojoj je pomoćni trener, došla bi na turnir kojeg organizujemo u čast njegovog pokojnog oca Jove, osnivača kluba koji se prvo zvao Partizan, a potom Jugometal. Ove godine imali smo 42. izdanje turnira – naglasio je Rudan.
