Priroda predstavlja glavni turistički resurs Bosne i Hercegovine, ali se prema rijekama, šumama i planinama ponašamo kao da su neiscrpne. Posljedice nekih zahvata neće biti moguće popraviti, upozorio je stručnjak za turizam Marko Radić u BUKA podcastu.
Bosna i Hercegovina nema tako razvijenu morsku obalu poput Hrvatske i Crne Gore, niti velike urbane centre koji bi mogli konkurisati najposjećenijim evropskim gradovima. Njena najveća turistička prednost jesu rijeke, jezera, planine, nacionalni parkovi i mogućnosti za aktivni i ruralni turizam.
Upravo te resurse istovremeno ugrožavaju izgradnja malih hidroelektrana, sječa šuma, zagađenje, neplanska gradnja i nekontrolisano korištenje javnog prostora.
„Priroda je glavni resurs i glavna infrastruktura turizma Bosne i Hercegovine. Tu imamo mogućnost velikog rasta, ali te resurse treba tretirati drugačije nego što ih sada tretiramo“, rekao je Radić.
Dozvole ne izdaju investitori
Odgovornost za stanje prirode, prema njegovim riječima, postoji na svim nivoima društva, ali je najveća na institucijama.
Institucije upravljaju javnim prostorom, donose zakone, dodjeljuju koncesije, izdaju ekološke dozvole i vrše nadzor nad projektima koji mogu trajno promijeniti izgled i tok rijeka.
„Investitor će nešto uraditi kada dobije dozvolu. Neko mu tu dozvolu mora dati“, naglasio je Radić.
Odgovornost postoji i kod privatnih kompanija, građana i turista. Kompanije bi morale poslovati savjesno i u skladu sa propisima, dok građani i posjetioci moraju promijeniti odnos prema otpadu i javnom prostoru.
Ipak, nije dovoljno apelovati na svijest pojedinaca ukoliko ne postoji osnovna infrastruktura. Otpad se mora redovno odvoziti, na izletištima moraju postojati kante, a pravila ponašanja moraju biti jasna i primjenjivana.
Neke stvari se ne mogu obnoviti
Radić upozorava da prirodni resursi nisu potpuno neuništivi. Priroda se može djelimično obnoviti, ali posljedice nekih projekata ostaju decenijama ili trajno.
„Priroda se obnavlja, ali neke stvari se ne mogu obnoviti. Generacijama ćemo ostaviti nešto uništeno i nešto u cijevima“, rekao je.
Posebno je problematično što se u pojedinim evropskim zemljama već pojavljuju pokreti koji traže uklanjanje prepreka i vraćanje rijeka u njihove prirodne tokove. Istovremeno se u BiH primjenjuju modeli od kojih razvijene države pokušavaju odustati.
Rijeke poput Vrbasa i Plive mogu se promovisati kao neke od najljepših u Evropi, ali njihova turistička vrijednost nestaje ukoliko se prirodni tok ograniči ili voda završi u cijevima.
Turizam ili kratkoročna zarada
BiH svoj budući turistički razvoj želi zasnivati na aktivnom odmoru, raftingu, planinarenju, biciklizmu, ribolovu i boravku u prirodi. Međutim, takva strategija nema smisla ukoliko se isti prostor istovremeno uništava zbog kratkoročnih investicija.
Očuvana rijeka, šuma ili planina može decenijama donositi prihod lokalnoj zajednici kroz smještaj, ugostiteljstvo, vodičke usluge, domaću proizvodnju i različite turističke sadržaje.
Njihovo trajno uništavanje korist najčešće donosi ograničenom broju investitora, dok posljedice ostaju cijeloj zajednici.
Razvoj turizma zato se ne može odvojiti od ekologije i upravljanja prostorom. Bez očuvane prirode BiH gubi upravo ono po čemu može biti drugačija i konkurentna na evropskom tržištu.
Pitanje više nije samo koliko turista možemo privući, već šta će ih dočekati kada dođu – očuvane rijeke i planine ili resursi koje ćemo budućim generacijama ostaviti uništene i zatvorene u cijevima.
Kompletan razgovor sa Markom Radićem pogledajte u BUKA podcastu.
