Trebinje

Marko Resković, zaljubljenik u kinoprojekcije: Cijeli život posvećen filmu

  • 57
  •  
  •  
  •  
  •   

Nanizao je četiri decenije iskustva operatera i rada na održavanju Doma kulture

Dovoljno je reći Marko Resković, pa da većini Trebinjaca, pogotovo onih srednje životne dobi, počnu navirati sjećanja na neko minulo vrijeme, prve poljupce i prvo stidljivo držanje za ruku u tami kina.

Resković je u svijet dugometražnih i kratkometražnih projekcija, pozorišnih predstava i drugih kulturnih dešavanja zakoračio s 13 godina. Ovaj, tada dječak, koji je uživao u filmovima, nanizao je četiri decenije iskustva kinooperatera i rada na održavanju Doma kulture.

Spreman raditi

Za sve to vrijeme doživljaj kina, kao druge kuće, kako kaže, nikada nije presahnuo.

– Odrastao sam u naselju Bregovi, volio filmove i stalno sam se vrtio oko Doma kulture, ne bi li ušao bez ulaznice. Međutim, da bi me pustili, morao sam i ponešto da im pomognem. Rado sam prihvatio takav redoslijed stvari. Njima je trebalo radnika, a meni slobodnih ulazaka. U početku sam lijepio plakate, nosio stolice, pomagao sve i nakon kratkog vremena ovdje sam stekao prijatelje. Vidjeli su da sam spreman da radim i zvali su me kad god je nešto trebalo. Za njih sam bio Mali, što je meni tada bilo kao da sam prilično veliki – ističe Resković.

Naglašava da je kino toliko zavolio da je bukvalno iz sale išao u školu te joj se, nakon nastave, jureći vraćao. Poslu kinooperatera ga je naučio Suljo Pivodić.

– Pogledao sam svaki film, uživao sam u tome. Kinosala uvijek je bila puna. Još dok sam išao u školu, radio sam kao kinooperater. Dosta profesora dolazilo je redovno u kino. Prethodno bi me zvali da im ostavim kartu za film i obavezno rezerviram 19. red, koji je bio privilegija i tu nije mogao svako sjesti. Oni su tada bili mladi, došli bi s djevojkom ili suprugom, a u posljednjem redu nema nikoga iza i niko ne može smetati. Ja bih ispoštovao profesore u kinu, a oni mene u školi – prisjeća se Marko.

Nekada veća draž

Dodaje da je kino nekada imalo veću draž.

– Bio je prozor u svijet, izlazak- Danas je sve dostupno, čak i najnoviji filmovi se pogledaju prije nego što stignu u kino, iako ugođaj nikada ne može biti isti. Posljednjih godina, otkako je Dom kulture renoviran, ljudi se sve više vraćaju kinu, što mene, iskreno, raduje – kaže Resković.

P.M./AVAZ


  • 57
  •  
  •  
  •  
  •   

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više