Upoznati osobu posve autentičnu, ne samo po onome čime se bavi, nego i po načinu života, razmišljanja, uopšte pogleda na svijet sa širinom i razumijevanjem susret je vrijedan divljenja. U današnjem vremenu i veoma rijedak. Pravi dar. Zato se jedino darovima i može nazvati ono čime jedna takva duša boji svijet.
Ana Tomas je žena prepuna mašte, što se da uočiti sa prvim pogledom na nju samu, posebno na svaki komad nakita koji izrađuje te na cjelovitu biljnu ishranu, kreiranu u ukusne i zdrave zalogajčiće. Poput aksesoara i njena hrana jednako zadivljuje.
Zaintrigiralo nas je ko je to u našem gradu tako svoj te se, na naše zadovoljstvo, usudio ponuditi nešto drugačije? Pošli smo po odgovore i upoznali Beograđanku, koja je nakon godina života u Švedskoj svoj kreativni put iznjedrila u Trebinju. Iz dva velika grada u kojima je sa suprugom, rođenim Trebinjcem, stvarala porodicu, stigla je ovdje, gdje je, kako se čini, zavrtila novi točak života.
„U Švedskoj sam radila kao medicinska sestra sve do pandemije, u koju ni do danas ne vjerujem. Nisam htjela da se vakcinišem i usljed konstantnog pritiska, bez obzira na veliku platu i udobnost takvog života, dala sam otkaz na poslu. Muž i ja smo odlučili da se vratimo, a djeca i unučići su ostali. Presrećna sam ovdje u ovom divnom gradu prepunom blagodeti sa svake strane“, otvara nam dušu Ana, koja je ovdje, tako nam izgleda, u svojoj oazi u Pridvorcima pronašla put kojim dalje želi ići.
A možda je taj put pronašao nju. Jer, u životu se sve desi onda kada i kako treba, što je potvrda i u priči ove žene. Rukotvorinama se bavila i ranije, ali je punoću izraza, ljepotu motiva i sklad dizajna, potpuno spontano, priča nam, iz sebe izbacila baš ovdje. Trebinje sa svojom prirodom i ljepotom je jeste inspirisalo, mada, vjerujemo da je ovakav izraz, prevashodno odraz onoga ko ona jeste duboko u sebi.
„To je moja ljubav! Nekada sam i živjela od dizajna. Novac mi nikada nije bio primaran jer kada nešto radiš iz ljubavi to nema materijalnu vrijednost. Pravljenje nakita i kreiranje ishrane mene mnogo ispunjava! Toliko budem srećna. To je ta čista ljubav! Ovaj nakit je jednostavno izašao iz mene u momentu mog totalnog dna. Bio je moja terapija!“
Ogrlice, narukvice, minđuše, tašne, svaki komad dio je slagalice, a zajedno ukomponovani postaju čitava priča. Živopisne boje, od kojih svaka ima svoju svrhu, potom tkanine i materijali njenim prstima pleteni i sjedinjeni, pokazatelj su nepresušne inspiracije i ljubavi od koje su satkani.
„U prodavnici polovne robe kupim stare svilene kravate i od njih pravim mekane dijelove na narukvici, loptice koje punim spužvom. Trake su od starih pamučnih majica, drveni dijelovi od starih ogrlica, krugovi su sa garnišni, tvrdi dio u narukvici su dijelovi kartonskih cijevi koje sam vidjela u jednoj prodavnici kao zaštita za staklene čaše… Dakle, stvar je u mašti, koliko smo sposobni da svijet percipiramo drugačije. Meni mnogo toga posluži kao ideja i svakoj se silno radujem. Kada sam počela da pravim, to je prosto izlazilo iz mene. Došla sam u Trebinje, u nepoznato, drugačija i po izgledu i po razmišljanju, nisam nailazila na razumijevanje. Spoticali su me, ali i dalje plivam u svom svijetu“, sa osmijehom i nekim mirom nam reče Ana, čije jedinstvene rukotvorine se mogu kupiti u Starom gradu, odmah pored Anđelkine kapije u jednom ušuškanom kutku.
Poput nakita koji uveliko osvaja originalnošću i ljepotom, na isti način, predano i iskreno Ana gradi i put za svoju cjelovitu biljnu ishranu. Nakon primjene u vlastitom jelovniku i benefita koje joj je donijela, srcem je preporučuje svima. Ne nameće, samo upoznaje kako sami sebi možemo pružiti najbolji izvor vitalnosti i energije. Kada sve potkrijepi tezom da ono što u sebe unosimo to smo mi, shvatamo mudrost koju sa nama dijeli.
„Prije par godina potpuno sam promijenila život, ishranu, razmišljanje, šta jedem i ubacujem u sebe i počela drugačije da se hranim. Nisam ni vegan ni vegetarijanac, već sam na cjelovitoj biljnoj ishrani. Međutim, stalno naizlazim na stravičan otpor. Pitala sam se odakle taj otpor potiče i shvatila da su mnogi zatvoreni, ne žive slobodno, naučeni su da je samo jedan put ispravan pa i kada im na tom putu nije dobro. Rijetki su oni koji probaju. Pustila sam svu priču i shvatila da ako treba da se desi da nekome nešto pokažem desiće se, baš kao i sa nakitom. Moja najveća misija je da ljudi počnu slobodno da žive, da se tome nauče, da se raduju i budu zahvalni za svaki sekund svog života. Ne moraju jesti moju hranu, meni je i ovako odlično i zabavno!“
MAGIJA KOJA ISPUNJAVA
„Sve što se radi iz ljubavi nema cijenu. I cijena mi nije primarna dokle me ono što radim ispunjava. Važno je raditi iz strasti, tada si potpuno ostvaren, zadovoljan, srećan, imaš sve. Moja strast su nakit i zdravi zalogajčići, a posebno mi je uživanje u istom dizajnu kolačića i narukvice. To mi je čarobno, magija koja me ispunjava! Kako će izgledati hrana trenutak je moje inspiracije, a recept je iz moje mašte. Strašno bih voljela ženama odavde, koje su prepametne, predivne, predarovite, genetski inteligentne i, zapravo sve znaju iz gena naših predaka, da prenesem ono što znam. Sa mojih 50 godina imam iskustvo da ga predočim drugima. Živim izvan industrije i savremene medicine i vjerujem da je moguće biti zdrav i srećan uz pomoć lijepih misli, ljubavi, mašte, oprosta i zahvalnosti. Vjerujem jer to živim!“
Kada se nešto radi srcem i sa strašću, onda i ne može biti drugačije nego prepuno radosti i ushićenja, baš onako kako ova hrabra žena, uprkos svim odbacivanjima i nerazumijevanjima, živi svoje snove. Ono što u Trebinju pravi u svijetu je odavno našlo svoje mjesto i veoma je cijenjeno.
U svojoj kuhinji, koju je namjenski uredila za ovakav program ishrane, priprema razne vrste kolačića, zemički, kremova, sladoleda, torti i drugih hranjivih kombinacija od bilja, sjemenki, prirodnih šećera, spelte, heljde, klica i ostalih sastojaka iz prirode. Izuzev svojom individualnošću, sve na kraju upotpuni i jednim posebnim začinom.
„Pravim zemičke od pet vrsta sjemenki: bundeve, suncokreta, lana, susama, kima, sa mojim začinom koji sam nazvala „zlatni začin“. To je spoj biljaka, himalajske soli, kurkume, đumbira osušenih u rerni. U mojim kolačima ima prirodnih šećera poput meda, suvih smokava, suvih urmi. U ishrani koristim indijski orah, ovas, kokosovo ulje i kokosov šećer, rogač, ruzmarin, suvu kajsiju i marelicu. Dakle, sve što ljudi veoma često, ako ne i svakodnevno konzumiraju. Ovo je veoma jednostavna, a hranljivim materijama bogata ishrana koju može svako da napravi“, objašnjava nam.
OKRENUTI SE PRIRODI
„Oduševljena sam blagodatima koja postoje u Trebinju! Potičem iz Srbije, takođe plodne zemlje, ali ovdje imate i čist kamen i netaknutu prirodu. Na primjer tušt, biljku od neprocjenjivog bogatstva, redovnu u mojoj ishrani. Pored nje, pravim keksiće, hljebiće, klice. Kada je sezona svježeg voća i povrća sve imam u prirodi, dok zimi klijam. To je čista energija koju nam priroda daje i koju unosimo u sebe. Meni ljudi kažu: – Ti paseš travu! – Da, ja pasem travu! Ovom hranom naše se ćelije pune. Termički je obrađena do određene temperature, odnosno sušim keksiće i zemičkice, a sve drugo je živo, tako da moja hrana može trajati tri dana. Našem mozgu je potreban 21 dan da dobije informaciju da je nešto rutina i svako ko je probao, već 22. dana mi je rekao da se osjeća fantastično, što se vidi i spolja po koži i po kosi. Međutim, mi smo duboko ukorijenjeni u tradiciji i to je tvrd kamen koji je teško razbiti. Ipak, vjerujem da će se nekad nešto ovdje desiti i da će se ljudi okrenuti izvornoj prirodi. Sve što je nama došlo da napravimo postoji neko kome je to potrebno, inače se ideje ne bi rađale ni u mojoj ni u bilo čijoj glavi“.
Osim što su namirnice ukusne, one su vješto i prezentovane. Savršen sklad boja i detalja na tanjiru, identično nakitu, pripovijedaju suštu ljepotu kojoj u prirodi svakodnevno svjedočimo.
„Igram se bojama i razmišljam u bojama. Svaka ima svoj cilj i razlog zašto je u tanjiru. Svašta je moguće napraviti i kombinovati kada se izmašta i krene iz srca. Moj cilj je pokazati ljudima da ako nešto istinski vole da rade, da to mogu i da ostvare. Nas su učili da moramo da se pomučimo, da zagrijemo stolicu. Ne! Leti dok radiš nešto, dok učiš, maštaj jer kada radiš sa lakoćom, tada uživaš. Treba sebi dati šansu i svoja znanja dijeliti sa drugima, ne zadržavati samo za sebe. Tada dobijamo mnogo natrag, najljepšu razmjenu energije, što je predivan poklon!“
Za Anu Tomas moglo bi se reći da živi po principu – ne očekujem ništa i prihvatam sve. Upravo zbog njene vjere, snage uma, duha i srca stigla je tu gdje je danas. Ako je pogledate, odmah ćete shvatiti da ono što govori ima smisla. Svojoj mladolikosti duguje zdravom ishranom, životom u miru sa sobom i svima oko sebe, energijom koju širi, svojim talentima kojima je dopustila da uzlete i konačno, samoj sebi, povjerovavši da se na krilima snova život zaista može živjeti!
Maja Begenišić/Glas Trebinja
