Izvor: Srpskainfo.com
Za režije i hranu jednoj četvoročlanoj porodici u Republici Srpskoj mjesečno treba najmanje 1.000 KM, što je više od prosječne plate koja iznosi 969 maraka.
Domaćinstva koja na raspolaganju imaju približno dvije ovakve plate, nekako i mogu da sastave od prvog do prvog, ali su u problemu svi oni koji zarađuju manje, a kojih je u Republici Srpskoj, nažalost, najviše.
Podaci Poreske uprave RS pokazuju da je, od ukupno 273.553 zaposlena u septembru, ispod 1.000 maraka zarađivalo njih 186.367 ili 68 odsto, dok je za platu do 700 KM radio skoro svaki drugi radnik.
A taman ovoliko, naime, iznosi prosječna plata u privredi, koja nije dovoljna ni za trošak prehrane za četvoročlanu porodicu.
Podaci Saveza sindikata RS pokazuju da je ovaj izdatak u novembru koštao 728 KM, koliko u Srpskoj mjesečno ne zarade čak 123.464 zaposlena.
Svi oni se snalazeu kako znaju i umiju da sustignu troškove života, što je, s obzirom na primanja, često pravo umijeće.
Samo režije jednu četvoročlanu porodicu koštaju više od 300 KM, gdje je najskuplje grijanje, skoro 100 KM za stan od oko 60 kvadrata.
Mjesečni računi za struju idu od 60 do 70 maraka, kablovska i internet 50, a voda za četiri člana domaćinstva 20 KM, računi za dva mobilna telefona oko 70 KM.
Oni koji žive u zgradama održavanje zajedničkih prostorija plaćaju 20, a odvoz smeća oko pet KM.
Kada se ovome doda trošak za hranu, jasno je da mnoge porodice, praktično, rade samo za te najosnovnije izdatke, nakon čijeg podmirenja im na raspolaganju ostane sića.
Najniže prosječne plate u Srpskoj su u građevinarstvu – 662 KM, u ugostiteljstvu – 741, trgovini – 748 KM, odnosno, djelatnostima u kojima je zaposlen gro radne snage.
Iz Saveza sindikata RS više puta su ponovili da je za pristojan život, bez ikakvog luksuziranja i razbacivanja, jednoj četvoročlanoj porodici u Srpskoj potrebno najmanje 2.000 KM, odnosno da oba njena radno sposobna člana mjesečno ne zarađuju ispod 1.000 KM.
Tane Peulić, potpredsjednik ovog saveza za privredu, naglašava da se prosječna plata u realnom sektoru kreće između 700 i 750 KM.
Prema njegovim riječima, mnogi radnici u Srpskoj zarađuju taman toliko, da mogu da se prehrane.
– Kada se u obzir uzmu primanja i troškovi života, činjenica je da je standard dobrog dijela radničke klase nezadovoljavajući. Mnogi zarađuju taman za one nejosnovnije životne potrebe, a među njima je dosta onih koji su narušenog zdravstvenog stanja, pa moraju i lijekove da kupuju, što je dodatni trošak – kaže za Srpskainfo Peulić.
Dodaje da dobar dio onih sa nižim primanjima rupe u kućnom budžetu krpe dodatnim poslovima.
– Ljudi se dovijavaju na razne načine. Jedni rade na crno, drugi na dnevnice, ne bi li nešto dodatno zaradili i tako koliko-toliko poboljšali standard svojih porodica – ističe Peulić.
Milenko V, konobar iz Banjaluke, kaže da on kao konobar i supruga koja je zaposlena u jednoj pekari, mjesečno zarade 1.550 KM.
– Imamo dva školarca, tako da bismo, bez dodatnih poslova, teško mogli da sastavimo kraj s krajem. Supruga vikendom čisti stanove, a ja, kad god imam vremena, krečim kome zatreba. Da nije tih poslova sa strane, zaista ne znam šta bismo. Jer, kad od plata poplaćamo sve račune i kupimo dovoljno hrane, ne ostane nam bogzna šta, a djeci stalno nešto treba – kaže naš sagovornik.
Iz udruženja potrošača poručuju da je u Srpskoj mnogo ovakvih primjera da ljudi, iako cio mjesec rade, jedva mogu da sustignu samo one najosnovnije troškove.
– A još je teža situacija tamo gdje radi samo jedan član domaćinstva, i to za platu od nekih 700 KM. Ti ljudi zaista jedva preživljavaju, pod uslovom da redovno izmiruju račune. U suprotnom, rizikuju da im budu isključeni voda ili struja, ili da završe na sudu – kaže za Srpskainfo izvršna direktorka Udruženja građana „Don“ iz Prijedora Murisa Marić.
Prema njenim riječima, suvišno je govoriti o standardu onih koji rade za minimalac od 520 KM, a kojima, kad plate nezaobilazne režije, za hranu ostane nepunih 200 KM.
PRIORITET TRI OBROKA DNEVNO
U udruženjima potrošača naglašavaju da poseban problem za mnoge građane predstavljaju stalna poskupljenja, koja iz mjeseca u mjesec povećavaju i trošak života.
– Riječ je o tihim poskupljenjima, koja su konstantna i koja, ma kako da na prvu nisu velika, predstavljaju značajan udar na džep građana koji rade za niske plate – ističe izvršna direktorka prijedorskog Udruženja građana „Don“ Murisa Marić. Naglašava da je dobrom dijelu radničke klase malo novca na raspolaganju, zbog čega su mnogi među njima odavno zaboravili na kupovinu knjiga ili novina, odlazak u pozorište ili bioskop i slično. – Ljudima je danas prioritet da svojim porodicama obezbijede tri obroka dnevno, a ostalo nije bitno. To znači da smo uskraćeni za mnogo toga, što je u razvijenim društvima normalno i što se podrazumijeva. Kod nas je još sretan svako ko svojim primanjiam može da sustigne troškove, a da ne mora da se zadužuje – ističe Marićeva.