Prva je javno progovorila o zagađenju vazduha i ugroženosti zdravlja mještana, zbog otrovnih isparenja iz Termoelektrane Gacko. Pisala je i o kriminalu, korupciji i aferama u ovoj i drugim opštinama u istočnoj Hercegovini. Prijetili su joj, ali nije odustajala. Milanka Kovačević, novinarka iz Gacka, na sve to kaže: „Nisam hrabra, samo radim svoj posao“.
Moj je posao da prikažem stvarnost, onakvom kakva ona jeste. To što se ljudima ne sviđa kada vide kako stvari stoje, pa novinar zbog toga trpi prijetnje i pritiske, više govori o ćorsokaku u koji je zapala ova zemlja, nego o meni kao o nekoj bog zna kako hrabroj ili izuzetnoj ženi – kaže Milanka Kovačević (49).
Priznaje da u svoje priče unosi mnogo truda, energije i iskrenosti, ali je ubijeđena da tako treba i da tako radi i stotine drugih novinara i novinarki u BiH.
Ali, jedna je stvar „čačkati mečku“ u Sarajevu ili Banjaluci, a nešto sasvim drugo u gradiću od 5.000 stanovnika prozivati i na odgovornost pozivati lokalne moćnike. Za to stvarno treba imati petlju.
Preseljenje
Da zna šta hoće Milanka je pokazala još 2003. godine, kada se iz Beograda preselila u Gacko.
– Moj suprug je iz Gacka, studirao je u Beogradu, rudarski je inženjer i ovdje je dobio posao. Tako sam i ja, rođena Vojvođanka iz Sremske Mitrovice, nakon studija novinarstva došla ovamo i postala vjerovatno jedina Hercegovka koja govori ekavski – kaže u šali Milanka.
Već skoro dvije decenije radi u Radio Gacku, lokalnom javnom mediju, ali u profesionalnom smislu „u petu“ je ubacila tek kada je zašla u četrdesete i kad je odlučila da, uz redovni, radi i dodatni posao.
Ranije nije imala vremena za to, zbog porodičnih obaveza.
Majka četvoro djece
Milanka je majka četvoro djece: najstarije danas ima 24, a najmlađe 13 godina.
– Moj sin je još osnovac, dvije kćerke su trenutno u SAD – jedna je kao srednjoškolka otišla na razmjenu, a druga je na ljetnjoj praksi u Hjustonu nakon master studija. Jedna kćerka u Novom Sadu studira biohemiju – kaže Milanka, dodajući da je svoju djecu uvijek učila da budu komunikativni, da imaju svoje mišljenje i da ga slobodno iskažu.
Ističe, da je jako važno da žene, koje imaju djecu, ne zanemare svoju profesiju i svoj život.
– Djeca odrastaju i idu svojim putem, pa dođe vrijeme kada svaka majka treba da se, da tako kažem, vrati sebi – kaže Milanka.
Dok su njena djeca redala petice u školi i desetke na fakultetima, mama Milanka je radila punom parom. Prvo se pridružila ekipi portala „Moja Hercegovina“, a potom je, sa još dvije koleginice pokrenula novi projekat.
– Nikolija Bjelica Škrivan, Jelena Denda Borjan i ja odlučile smo prije četiri godine da krenemo svojim putem i pokrenule portal „Direkt“. Eto, ženska ekipa. I u radiju radim sa koleginicama novinarkama; sve su to divne, obrazovane i vrijedne žene – kaže Milanka.
Oštro pero
„Direkt“ je od prvog dana krenuo, što bi se sportskim rječnikom reklo, direktno i pravo u centar.
– Od početka smo radile kritičke i istraživačke tekstove, sa fokusom na istočnu Hercegovinu, pogotovo na male opštine, koje su medijski zanemarene. Afere koje se dešavaju u ovim sredinama često ostaju „neosvijetljene“ i skrivene od javnosti – kaže Milanka.
Istakle su se tekstovima o Termoelektrani Gacko, o zloupotrebama u „Elektroprivredi RS“ i u lokalnim Šumarijama Javnog preduzeća „Šume Srpske“.
Među prvima je Milanka Kovačević pisala i o bezdušnom premlaćivanju Slobodana Vasiljevića, koje se dovodi u vezu s takozvanom „industrijskom policijom“ Kompanije „Boksit“ iz Milića, i koje je sud okvalifikovao ka pokušaj ubistva na svirep način.
– Pisali smo i o partijskom zapošljavanju i o zloupotrebama u vezi sa izgradnjom malih elektrana i o dešavanjima u Kalinoviku, maloj opštini koja je zarobljena korupcijom vladajuće elite, o nezakonitostima u Policijskoj upravi Trebinje – kaže Milanka.
Dodaje da je u malim sredinama bitno da ljudi znaju da postoje mediji i novinari spremni da pišu o problemima koji zagorčavaju život stanovnicima.
Otvorene prijetnje
Milanka Kovačević je širom BiH postala prepoznatljiva upravo po takvim pričama, ali i po spremnosti da pomogne koleginicama i kolegama koji se, po istom poslu, zapute u Hercegovinu.
– Svi smo mi na istom zadatku i cilj nam je da objektivno i pošteno informišemo javnost o bitnim temama – kaže Milanka.
Ali, objektivno i pošteno izvještavanje o nepodopštinama lokalnih moćnika nije baš bezopasna rabota. Tako se i Milanka suočavala s pritiscima, pa i otvorenim prijetnjama i verbalnim napadima.
– Kod nas je sve prisutniji rezon tipa: kad ti se ne sviđa priča, ubij glasnika, ili mu bar priprijeti. Ja živim u malom mjestu, često se dešava da ljudi ne žele da mi se jave, da na ulici okreću glavu od mene i optužuju me, kao da sam ja kriva za lopovluke koje drugi čine. Tako mi je jedan lokalni „čovjek sa potjernice“ prijetio na javnom mjestu, unosio mi se u lice, potezao ruku na mene. Prijavila sam ga i odgovarao je prekršajno – priča Milanka.
Kaže da je u posljednje vrijeme otvorenih prijetnji manje, jer je postala javno vidljivija, a i potencijalnim napadačima je jasno da će ih prijaviti.
– Ne samo zbog ovakvih neprijatnosti, nego i zato što su u lokalnim sredinama na sceni ljudi koji ne prezaju ni od čega, mnogi novinari i novinarke odustaju od istraživačkog novinarstva. To je možda mudar izbor, ali ja neću odustati – kaže Milanka.
Borci protiv vjetrenjača
Ona smatra da je odgovorno novinarstvo najznačajniji društveni posao, iza kojeg bi trebalo da stane javnost, odnosno građani. I da se sve istraživačke novinarske priče svode na jedno ključno pitanje: ko i kako troši javni novac.
– Već sama činjenica da ne možete da dođete do podatka kolika je plata nekog funkcionera ili koliko su plaćene službene limuzine po meni je znak za uzbunu i pobunu. Ali, mnogi građani to ne shvataju – kaže Milanka.
Sve to, smatra ona, pokazuje da živimo u društvu koje je utučeno i dezorijentisano. A pošto brojni slučajevi zloupotreba i korupcije, na koje ukazuju mediji, ostaju nekažnjeni, i novinari istraživači su često u javnosti doživljeni kao „smiješni borci protiv vjetrenjača“.
Ipak, Milanka Kovačević ne odustaje od svojih “vjetrenjača”. Upravo završava tekst o lokalnim političarima iz istočne Hercegovine koji su kandidati na izborima, a godinama su u sukobu interesa.
Spisak je podugačak.
ZAŠTO BAŠ JA?
Hrabrost i angažman novinarke Milanke Kovačević prepoznali su i u Fondaciji „Fridrih Ebert“ u BiH, pa su je uvrstili u projekat „Zvijezde Hercegovine“.
– Zašto baš ja, nisam sigurna da ja to zavređujem! U Hercegovini ima puno kreativnih, pametnih, sjajnih žena, mnogo uspješnijih od mene. Ponavljam, ja samo pošteno radim svoj posao i bila bih sretna da živim u društvu gdje je to standard, a ne izuzetak – kaže skromno Milanka Kovačević.
