Prošlo je nešto više od četiri godine otkada je virus korona zakucao i na vrata našeg grada, a trebinjski ljekari su ga spremno dočekali i hrabro i neumorno se borili za svaki život. Ipak, čini se, najviše je ovim virusom bilo pogođeno Odjeljenje za plućne bolesti u čijim prostorijama je napravljeno Infektivno odjeljenje. U prvom naletu kovida, bez pogovora su pulmolozi i pulmološke sestre obukli zaštitne skafandere i krenuli u bitku koja je trajala, rekli bismo, predugo. Danas, medicinsko osoblje Odjeljenja za pulmologiju i dalje osjeća posljedice korone usljed koje je oslabljen imunitet ljudima te se ponovo bilježe slučajevi tuberkuloze, u Hercegovini iskorenjene nekoliko godina prije kovida. Ipak, svjesni koliko je njihov poziv važan, ništa ne prepuštaju slučaju pa je zahvaljujući njihovoj stručnosti, ali prije svega ljudskosti, i trebinjsko Odjeljenje za plućne bolesti široko poznato i visoko kotirano.
„Trebinjsko Odjeljenje za plućne bolesti je regionalni centar za cijelu Hercegovinu što znači da se na našem Odjeljenju pored pacijenata iz Trebinja liječe i pacijenti iz Bileće, Gacka, Ljubinja, Nevesinja i Berkovića. Ranije smo imali mnogo tuberkuloznih pacijenata, nekada i preko 20. Međutim, posljednjih godina nemamo tuberkulozu, čak smo je pred koronu skoro potpuno iskorijenili. Sada, usljed pada imuniteta bilježimo po tri do četiri slučaja u posljednje tri godine, a s obzirom koliko je imunitet ljudima oslabljen očekujemo i porast“, započinje zabrinuto primarijus doktor Dušanka Mićunović Jovanović koja u Bolnici Trebinje radi punih 39 godina, dok je 18 godina načelnik Odjeljenja za plućne bolesti.
Primarijus doktor Dušanka Mićunović Jovanović, načelnik Odjeljenja za plućne bolesti
Kada smo prošli hodnikom ovog odjeljenja iznenađujući je bio broj pacijenata gdje je u svakoj sobi praktično svaki krevet popunjen. Zapitasmo se, koliko ljekara i medicinskih sestara radi na ovom odjeljenju kako bi uspjeli da se posvete svakom pacijentu. Tako, dođosmo do informacije da pulmologija ima 18 zaposlenih, a da trenutno rade dva doktora pulmologa, dok su tri na specijalizaciji. Ne kriju, dobro će im doći podmladak. I doktori pulmolozi su dostupni 24 sata tako što rade u Bolnici do 15 časova, a zatim su do sedam ujutru dostupni po principu pripravnosti što implicira da pulmolog mora doći na svoje radno mjesto ukoliko bude hitnih slučajeva, u bilo koje doba dana ili noći.
Veliki broj pacijenata je posljedica toga što je naše odjeljenje za plućne bolesti oduvijek regionalni centar, a ujedno imaju i široko polje djelovanja. Tako se na ovom odjeljenju od dijagnostičkih metoda radi bronhoskopija, spirometrija, alergološka testiranja, pleuralne dijagnostičke i terapijske punkcije koje predstavljaju evakuaciju tečnosti iz plućnih maramica. No, ukoliko uzmemo u obzir da je samo prošle godine na ovom odjeljenju na bolničkom liječenju bilo preko 800 pacijenata, a da bude i mjeseci u godini kada na njihovom odjeljenju leži po 100 bolesnika, jasno je da je biti pulmolog i pulmološka sestra u trebinjskoj bolnici veliki izazov, a sasvim sigurno je njihov svaki dan izuzetno naporan i stresan.
„U Bolnici Trebinje se bronhoskopija radi od 2002. godine i ona predstavlja endoskopsku metodu gdje se aparatom bronhoskopom ulazi u pluća i uzima se isječak iz bronha. Ova metoda se primjenjuje kod sumnji na tumor pluća premda se radi i kod svakog iskašljavanja krvi ili sumnjivih sjenki na plućima. Zapravo, bronhoskopski pregled je postao rutinska metoda“, priča nam doktorica Mićunović Jovanović i ističe da je bronhoskopiju prije njih radila jedino bolnica u Banjaluci.
S obzirom da je počela sezona alergija doktorica Dušanka naglašava da se na njihovom odjeljenju posljednjih petnaestak godina rade intradermalni testovi na inhalacione alergene prilikom kojih se ispituje 18 standardnih alergena i utvrđuju da li su prisutne respiratorne alergije.
TORAKALNI HIRURG NAS UPOTPUNJUJE
„U posljednje vrijeme imamo potrebu za konsultacijom sa torakalnim hirurgom tako da nam jednom mjesečno dolazi dr Milorad Bjelović koji je načelnik za torakalnu hirurgiju u Sremskoj Kamenici. Za sada se pacijenti operišu u Univerzitetskoj bolnici Foča pa je tako prošli mjesec pet naših pacijenata tamo operisano. Smatram da je za pacijente veoma značajno što doktor Bjelović dolazi u našu bolnicu jer tako ne moraju da idu na preglede u druge medicinske centre. Ipak, moram naglasiti da je plan da nova bolnica u Trebinju bude mjesto gdje će se, u budućnosti, raditi te operacije. Takođe, planiramo uvesti i interventnu bronhologiju i transbronhijalnu biopsiju koju će biti moguće raditi uz podršku grudne hirurgije, kao i ultrazvuk pluća za koji će biti edukovani mladi doktori koji su trenutno na specijalizaciji“, kaže doktorica Mićunović Jovanović.
Načelnica Odjeljenja za plućne bolesti najviše ističe značaj edukacije medicinskog osoblja, kako doktora pulmologa tako i pulmoloških sestara.
„Pulmolozi, kao i svi doktori specijalisti, imaju kongrese i seminare koje redovno posjećujemo koleginica i ja i to je veoma značajno za nas jer uvijek nešto novo čujemo, vidimo i razmijenimo mišljenje sa kolegama. Na tim kongresima se uvijek prikazuju pojedini zanimljivi slučajevi što je zaista interesantno jer vidimo kako su kolege dijagnostikovale tu bolest i šta su preduzeli kako prilikom dijagnostike tako i u terapiji. To je od krucijalnog značaja u našoj praksi jer jedna živa riječ i prikaz slučaja neuporedivo su značajniji i opipljiviji nego kad isto pročitate u nekom stručnom časopisu. Takođe, svake godine imamo i majske pulmološke dane, koje redovno posjećujemo, često i kao predavači stručnih radova iz naše prakse“, priča doktorica Dušanka i posebno podvlači da su pulmološke sestre u našoj bolnici edukovane da rade bronhoskopiju i da asistiraju prilikom pleuralnih punkcija.
Pulmolozi: dr Dušanka Mićunović Jovanović, dr Biljana Bogdanović i specijalizant pulmologije Nikola Pejaković
Doktorica se nostalgično prisjeća perioda kada se zaposlila u Bolnici Trebinje, na Odjeljenju za plućne bolesti.
„Kada sam počela da radim nije postojao ni CT aparat, radio se rendgenski snimak pluća. Kasnije, kada smo dobili CT selektivno se razmišljalo koga poslati na to snimanje. Evidentno je dijagnostika značajno uznapredovala, a samim tim se i oprema morala osavremeniti. Tako danas imamo dva spinometra i jedan video bronhoskop, a trebalo bi još jedan noviji da dobijemo za novu bolnicu. Što se tiče našeg odjeljenja, od opreme zaista imamo sve što nam je potrebno za normalno funkcionisanje“.
ISTRAŽIVAČKE STUDIJE SU TRADICIJA
„U sklopu našeg odjeljenja radili smo tri velika istraživačka projekta kojima smo se uključili u svetske studije i bavimo se istraživanjem lijekova koji se koriste u liječenju plućnih bolesnika. Jedna studija je bila onkološka pa smo pacijentima koji su bili u četvrtom stadijumu bolesti davali biološki lijek koji se pokazao odličnim i značajno je produžen život pacijentima. Sada je u toku studija u kojoj ispitujemo lijek za nejteže oblike hronične obstruktivne bolesti pluća. Naredno istraživanje se odnosi na biološku terapiju astme i smatram da su to inovacije u medicini zbog kojih vidimo svetlo na kraju tunela“, priča nam načelnica.
S obzirom na broj pacijenata, konstantna konsultacija medicinskih sestara i doktora pulmologa je imperativ pa doktorica ističe značaj modernih sredstava komunikacije koja im značajno olakšava posao i omogućava da 24 časa budu na vezi sa sestrama koje su uvijek na odjeljenju i prate pacijente.
Tako smo, osim sa načelnicom, razgovarali i sa Nadom Šarović, glavnom medicinskom sestrom na Odjeljenju za plućne bolesti, koja nam je približila zaduženja pulmoloških sestre. Nada ističe da, glavna medicinska sestra pored toga što mora da ima tehničke vještine, treba da ima i dobre komunikacijske sposobnosti koje će joj pomoći da unaprijeđuje i jača svoj tim, a ujedno da na taj način stvara i odnose pune povjerenja. Ipak, možda najbitnije zaduženje je adekvatno reagovanje i timsko pronalaženje rješenja u teškim i nepredviđenim situacijama, kada je svaka sekunda bitna.
Nada Šarović, glavna medicinska sestra Odjeljenja za plućne bolesti
„S obzirom da medicina veoma brzo napreduje, mijenjaju se i pristupi liječenju i uvode se nove procedure, pa se tako i posao medicinskih sestara konstantno unapređuje. Ipak, rekla bih da suština ostaje ista – uvijek i na najbolji način pomoći svakome kome je naša pomoć potrebna. Medicinske sestre na ovom odjeljenju, pored opšteg znanja i vještina, obučene su i za rad sa pacijentima oboljelim od upale pluća, hronične opstruktivne bolesti pluća, tuberkuloze, astme, plućne embolije, karcinoma pluća… Ujedno, po nalogu ljekara, učestvuju i u terapijskim, dijagnostičkim i svim ostalim procedurama“, navodi glavna medicinska sestra, koja se nijednog trenutka nije pokajala zbog poziva koji je izabrala.
Nada u Bolnici Trebinje radi skoro 40 godina, a posljednjih 10 godina je glavna medicinska sestra na ovom odjeljenju. Sigurna je, kaže, da osnovci prilikom odabira svog poziva nemaju predstavu koliko je on težak i ozbiljan i koliko odgovornosti nosi sa sobom. Tako, ni ona nije bila potpuno svjesna važnosti ovog zanimanja, no, to ne mijenja činjenicu da se u svom poslu pronašla. Jer, ipak, pacijenti su za njih najvažniji i sve rade kako bi njima pomogli i olakšali im boravak na ovom odjeljenju.
Nada se prisjeća perioda kad je proglašena kovid pandemija i trenutka kad je njihovo odjeljenje preorganizovano u kovid odjeljenje. Kaže, taj period pamte kao jedno izuzetno teško iskustvo.
„Naši radni dani su se graničili sa neizdrživim. Nismo ni slutili kakva će nevolja zadesiti svijet i šta će se sve sručiti na naša leđa. Ljekari, medicinske sestre i pomoćno osoblje uvezali su se u još čvršći i snažniji tim i svako je davao maksimum svog znanja i snage. Trudili smo se da pomognemo i spasimo živote ljudi koji su se borili za vazduh. Nažalost, nekada ishodi nisu bili onakvi kakve smo mi željeli. To su bili teški dani za nas, naše pacijente i njihove porodice. Smjenjivali su se strah, beznađe i nada. Mislim da smo, zahvaljujući kovidu, prilično dobro savladali kako da se nosimo sa teškim situacijama. Sestrinstvo je važan dio zdravstvstvenog sistema i naša prisutnost i rad neizostavni su dio svake zdravstvenu ustanove“, zaključuje glavna medicinska sestra.
Koliko god da sve napreduje i olakšava se rad osavremenjavanjem opreme, na teške bolesti, patnju pacijenata i smrtne ishode niko ne može da se navikne. Tako, nerijetko, svako od njih odlazi kući sa svim problemima koje je taj dan nosio sa sobom i trude se da prebrode situacije koje su ih duboko potresle prije svega zbog dobrobiti pacijenata kojima su potrebne. Jer, naposljetku, uvijek ima pozitivnih ishoda koji im uljepšaju dan i daju razlog da nastave borbu.
Radio Trebinje
