Tužna vijest dolazi nam iz Sjedinjenih Američkih Država /SAD/, gdje je u 85. godini života preminuo Trebinjac, velikih dobrotvor, humanista, patriota i iznad svega čovjek Slobodan Galeb.
Slobodan je rođen 1940. godine, a kao osamnaestogodiškak je napustio rodni Cerovac kod Trebinja i na poziv strica Boža Galeba zaputio se preko okeana da zaradi svoj hljeb, koji je u ondašnje vrijeme i te kako bilo teško zaraditi, posebno u Jugoslavijim koja je, maltene, tek izašla iz Drugog svjetskog rata i bilo je više siromašnih i gladnih nego sitih i zadovoljnih. Ipak, ni u Americi Slobodana nisu dočekali med i mlijeko, a samo mukotrpnim radom uspio je da stvori mnogo više od prosječnog Amerikanca i da zatim, posebno u ratnim i poratnim godinama, bude uz svoj srpski narod, posebno rodno Trebinje.
Godine 1966. je završio Matematički fakultet, a zatim i Mašinski fakultet u San Hozeu. Nije prekinuo nijednu zavjetnu nit svoje porodice i svoga naroda. Istrajavao je i na zadužbinarstvu, koje mu je i u porodičnoj tradiciji. Pomagao je i gradio. Svojevremeno je najviše novca, nepovratno, dao za Zajam za privredni preporod Srbije. Kao član Društva Hercegovaca u Americi učestvovao je u sakupljanju 300.000 maraka za pomoć bolnici na Banjici u Beogradu, odmah poslije bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine.
Nije zaboravio ni pouke i velike neostvarene želje strica Boža Galeba, koji je umro u SAD 1986, gdje je i sahranjen.
Mnogim sjećanjima bio je vođen i kada je obnovio staru porodičnu kuću u selu Cerovac, koju je neprijateljska vojska srušila 1992, a on ponovo obnovio. Poštujući želju svog strica, Slobodan Galeb je u Trebinju izgradio i predao na upotrebu narodu kao zadužbinu novoizgrađeno krilo bolnice.
Prelijepo zdanje-legat, na kojem sada stoji ploča “Zadužbina Bože Galeba”, obuhvata 800 metara kvadratnih korisne površine i u njemu su smješteni Očno odjeljenje, Služba za transfuziologiju, Spomen-soba sa bibliotekom, kafe-restoran, Centar za fizikalnu medicinu i dijalizu. Ispred zdanja Galeb je uredio bolnički park u hercegovačko-mediteranskom stilu, sa fontanom i kamenom iz rodnog Cerovca.
– Njemu sve pripada, mom stricu Božu. Ja sam to samo sproveo. On mi je zamijenio oca, koga nisam imao, on je dao pravac – rekao je jedne prilike Slobodan Galeb.
O Dučiću, citirajući njegove riječi, govorio je sa posebnim pijetetom, tvrdeći da Dučićevski patriotizam i njegoševsku filozofiju nosi duboku u sebi, kao i svaki normalan Srbin.
Preko Kola srpskih sestara iz Kalifornije, svake godine u Trebinje pristiže pomoć porodice Galeb za potrebite iz našeg grada, a ličnom donacijom izgradio je i dječije igrališe u Kleku kod Zrenjanina, gdje je poslije Drugog svjetskog rata naseljen veliki broj naših sunarodnika.
Skupština grada Trebinja dodijelila je Fondaciji “Galeb” jedno od najviših priznanja Grada – Povelju Grada Trebinja.
Slobodanova posljednja želja bila je i da Trebinju pokloni novu zgradu Centra za socijalni rad, za koju je obezbijedio oko 2.500.000 KM i koja uskoro treba da počne da se gradi.
Bio je poseban čovjek, kome je srce kucalo za rodnim krajem, za Cerovcem gdje je kao dijete napravio prve korake i gdje je u sebe usadio ljubav prema rodnom zavičaju, koja ga je uvijek iznova vraćala u njegovo Trebinje.
Slobodan Galeb je iza sebe ostavio suprugu Margaret, kćerke Pegi i Lepu i sina Toma.
Sahrana Slobana Galeba biće obavljena u SAD, a vrijeme sahrane biće naknadno saopšteno.
1 komentar
Vječnaja pamjat