Nebojša Glogovac ostao je upamćen kao jedan od najupečatljivijih glumaca svoje generacije, ali i kao ličnost čija je privatna priča često bila podjednako snažna kao i uloge koje je igrao.
Njegov život i rad obilježili su intenzitet, emocija i potpuna posvećenost, kako umjetnosti, tako i ljudima koje je volio.
U javnosti se posljednjih dana ponovo govori o njegovom nasljeđu, nakon što se njegova supruga Milica oglasila na društvenim mrežama.Objavila je fotografiju sa jednog protesta na kojem nosi transparent sa njegovim likom i citirala njegovu čuvenu repliku iz filma „Nebeska udica“:– Znaš ti kako se postaje pravi šampion?Tako što izađeš na ulicu kada je najpotrebnije i pobijediš.
U opisu objave dodala je:– Ne znam gdje si, al’ znam gdje bi bio.
Milica i Nebojša započeli su vezu 2014. godine, nakon što se on razveo od prve supruge Mine, sa kojom je u osamnaestogodišnjem braku dobio dva sina.Milicu Šćepanović, tada novinarku, upoznao je poslije premijere predstave „Hadersfild“, kada mu je prišla kako bi ga intervjuisala.
– U meni su se miješali uzbuđenje i strahopoštovanje.Imala sam tremu, onu naivnu, dragocjenu za mlade novinare.On je bio iznenađujuće pristojan i koncentrisan.Čudila sam se:„Tako veliki glumac, a tako neposredan i drag“, svjedočila je Milica.
Ubrzo su započeli zajednički život, a 2016. godine dobili su kćerku Sunčicu.Odluka da se porodi kod kuće izazvala je tada veliku pažnju, ali je Milica kasnije isticala da je njihov svakodnevni život bio daleko od javnih očekivanja.
– Zajednički život sa njim bio je tako zabavan.Na prvu loptu djelovao je robusno, malo grublje, a kada sam ga zaista upoznala, shvatila sam koliko je meka duša.U to sam se zaljubila.Od svega je pravio poeziju.Volio je da pjeva, da pušta muziku i često smo plesali po kući.
Njihova ljubav prekinuta je njegovom bolešću.Nebojša je 2017. godine saznao za tešku dijagnozu i pokušao liječenje i u inostranstvu, ali prognoze nisu bile dobre.Preminuo je poslije nekoliko mjeseci.
Milica je kasnije govorila o tome kako se nosila sa gubitkom.– Ja sam sebi pomagala tako što sam dozvoljavala da osjetim sve što me spotakne, jer to je opšta konfuzija vrlo intenzivnih emocija svih vrsta.Ako mi se plače, isplačem se, ako sam mnogo tužna, pustim i to, ako mi se dešavaju misli koje su mračne, i njih dozvolim.Jednostavno ispoštujem svaku emociju i mislim da je to najzdraviji način tretiranja bilo čega.
Govoreći o Nebojši, isticala je njegovu ljudskost i profesionalizam.– Bio je prije svega veliki čovjek, pa otuda i veliki glumac.Ljudi su prepoznavali njegovu iskrenost i autentičnost.U neposrednom kontaktu bio je beskrajno šarmantan.Šmeker, tu nema šta, i umio je tako da živi i tako da glumi.
Dodala je i da je život sa glumcem bio stalni proces razmjene i rasta.– On se fizički mijenjao kada se pripremao za velike uloge.Nekad smo zajedno čitali tekst, vježbali replike, sve je bilo uživanje.To ne može svako.To je ono što dobre razlikuje od najboljih, a on je definitivno bio najbolji.
Bez dramatizovanja i patetike, priča o Milici i Nebojši ostaje svjedočanstvo o bliskosti, poštovanju i životu koji je, i kada je trajao kratko, bio intenzivan i pun.
