Grad Trebinje
Izdvojeno Trebinje

Služba ORL Bolnice Trebinje: ODJELJENJE NAM JE NEOPHODNO

Otorinolaringologija, mala služba u Bolnici Trebinje, na posljednjem spratu lijevo, iza čijih vrata će vas dočekati ljubazne sestre i još ljubaznije doktorice, nepravedno je zapostavljena već godinama unazad. Iako ovu Službu čine samo dvije doktorice, dvije medicinske sestre i jedan fizioterapeut, iako im nedostaje i osoblja i instrumenata za efikasniji rad, ovi medicinski radnici ulažu sve svoje napore da pacijenti ne osjete te nedostatke, da dobiju njegu kakvu zaslužuju i da im se posvete koliko god to bolnički uslovi dopuštaju. Jer, na kraju, one su samo doktorice koje žele da pomažu onima kojima je to potrebno.

Iako mnogi smatraju da je otorinolaringologija uska grana medicine, njena kompleksnost je neosporna. Osim što se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti uha, nosa i grla, bavi se i hirurgijom vrata i glave, a po metodama liječenja ona je hirurška grana medicine. U početku su se otologija, zajedno sa rinologijom, i laringologija razvijale odvojeno, a tek pred kraj Prvog svjetskog rata stvorena je jedinstvena nauka. Moderna otorinolaringologija proširila se i na liječenje susjednih organa – paranazalnih sinusa, jednjaka, traheje i bronha.

U trebinjskoj Bolnici, u Službi za otorinolaringologiju rade doktorica Danijela Mucović, koja je ujedno i šef službe i doktorica Gordana Vučinić Vujović. Doktorice posebno ističu nadu i želju, ali i potrebu za svojim odjeljenjem jer broj pacijenata iz dana u dan je sve veći, a samim tim  kapacitet ove Službe ne može da odgovori potrebama koje ima povećan broj pacijenata. Doktorica Mucović, koja je Medicinski fakultet završila u Nišu 1999. godine, iste godine je počela da radi u Bolnici Trebinje. Iako joj medicina nije bila prvi izbor, nakon završetka studija, prvi izbor specijalizacije joj je bio ORL i nijednog trenutka se nije pokajala. Kao ni doktorici Mucović, ni doktorici Vučinić Vujović medicina nije bila prvi izbor. Međutim, medicina i otorinolaringologija su poziv koji bi opet izabrala.

„Otorinolaringologija nema svoje odjeljenje, mi imamo status službe i kao služba radimo do 15 časova, a nakon tog vremena uvijek je pripravan jedan ljekar. Imamo dvije sobe na Odjeljenju za urologiju i tu su nam na usluzi urološke sestre. Potreba za odjeljenjem odavno postoji i zaista nam je sad prijeko potrebno sve – ljekar, obučene odjeljenske sestre, instrumentarka, instrumenti. Otorina se, pored uha, nosa i grla bavi i hirurgijom glave i vrata. Sve se radi kroz šupljine nosa, grla ili uha, prostor kroz koji radimo je izuzetno uzak, a greške mogu biti fatalne“, ističe doktorica Vučinić Vujović značaj svoje struke.

Na riječi doktorice Vučinić Vujović se nadovezuje i doktorica Mucović rekavši da mnogi podcjenjuju otorinu.

„Neka od najtežih hitnih stanja u medicini su gušenje i kravarenje iz regije glave i vrata. Tada treba obezbijediti disajni put pacijentu. Ukoliko, zbog prirode bolesti ili opstrukcije gornjih disajnih puteva, anesteziolog ne može da intubira pacijenta i na taj način mu obezbijedi disajni put, mi radimo traheotomiju kojom se stvara vještački otvor na prednjem zidu vratnog dijela dušnika i tako se omogućava disanje koje je bilo poremećeno pa ovaj hirurški zahvat spada među najurgentnije“.

Doktorica Mucović i doktorica Vučinić Vujović posebno ističu značaj toga da dobiju svoje odjeljenje, kao i instrumente koji su im neophodni za rad, ali i obučene odjeljenske sestre. Očekuju da će u novoj Bolnici dobiti odjeljenje jer ovo sada je improvizacija u kojoj se izuzetno teško radi.

„Veoma je teško snalaziti se u ovim uslovima. Dnevno nam u ambulantu dođe minimum 20 pacijenata, a da ih ne naručujemo taj broj bi bio daleko veći. Jedna smo od najposjećenijih ambulanti u Bolnici. Najgore je kad vas iz pripreme pozovu zbog npr. djeteta koje krvari ili ima neko strano tijelo, vi dođete i nemate svoju sestru. Bukvalno smo same u takvim situacijama što je vrlo nezgodno“, kaže doktorica Vučinić Vujović i podvlači da, što se tiče operacija, sve normalno funkcioniše.

ODJELJENJE JE POSTOJALO PRIJE RATA
„Odjeljenje otorinolaringologije je postojalo u periodu prije rata, do 1991. godine. Tu je radio uvaženi dr Kabil koji je imao i svoje specijalizante. Međutim, u periodu rata odjeljenje je ugašeno. Na mjestu gdje je bilo Odjeljenje ORL sada je Odjeljenje urologije, a operaciona sala ORL je bila na mjestu današnjih internističkih ambulanti“, priča doktorica Mucović.

Kako ove doktorice ističu, imaju i dosta pacijenata koji imaju karcinome, koji su bez grkljana, ne mogu da gutaju i normalno dišu i to su najteži pacijenti. Oni imaju specifične mirise, pričaju nam doktorice, i niko ne može da bude sa njima u sobi, moraju da budu sami. Šefica službe kaže da u takvim situacijama posebno frustrira nedostatak prostora i obučenog osoblja.

Međutim, nedostatak osoblja nije spriječio doktoricu Mucović i doktoricu Vučinić Vujović da po prvi put samostalno urade operaciju vrata i jezika. Naime, pacijentu je dijagnostikovan karcinom jezika, operacija je bila neophodna i ona zahtjeva prisustvo najmanje tri hirurga.

„Ovu operaciju smo prvi put izvele nas dvije samostalno, uz pomoć doktora Lazara Drčića koji je specijalista maksilofacijalne hirurgije. Operacija je prošla odlično. Izuzetno je kompleksna i specifična i greške ne smiju da se dešavaju. Specifičnost se ogleda u tome što sve ide uz glavne krvne sudove koji vode do mozga. S obzirom da u našoj Bolnici nemamo vaskularnog hirurga, ukoliko oštetimo krvne sudove posljedice bi bile fatalne. Operacija je trajala oko osam sati. Sve limfne žljezde koje smo skinuli su bile negativne što znači da nije došlo do metastaze“, kaže doktorica Mucović.

Služba ORL broji petoro zaposlenih - dvije doktorice, dvije sestre i fizioterapeuta.jpg (284 KB)

Služba ORL broji petoro zaposlenih – dvije doktorice, dvije sestre i fizioterapeuta

Operacija koju su izvele, slažu se doktorice, velika je satisfakcija.

„Bilo je straha, iz operacione sale smo izašle premorene, ali srećne i zadovoljne što smo same uspjele da uradimo ovu operaciju koja je vrlo kompleksna. Operacija koju smo izvele je velika stvar, kako za nas kao doktore, tako i za našu službu. Zbog ovakvih stvari se osjećamo i srećno, ali i ljuto što nemamo odjeljenje. Međutim, očekujemo da će se stanje u našoj službi popraviti izgradnjom nove Bolnice, da ćemo dobiti svoje odjeljenje koje će poboljšati efikasnost i dovesti do boljih rezultata, nove instrumente, ali i potrebno osoblje“, saglasne su doktorice, a posebno ističu potrebu za specijalizantima otorinolaringologije kako bi se usavršavali za izvođenje operacije vrata ili nekih radikalnijih operacija.

ORL NIJE USKA GRANA MEDICINE
„U Službi ORL radimo sve, od ambulantnih pregleda i konzervativnog liječenja pa do operacija. Najčešće se bavimo polipozom nosa i sinusa, polipima na glasnicama, operacijom krajnika ili trećeg krajnika, laringomikroskopijom koja predstavlja pregled grkljana uz pomoć endoskopskopa koji na svom donjem kraju ima kameru i svjetlo, biopsijom, uklanjanjem tumora, operacijom pljuvačne i štitne žljezde. Između ostalog radimo i stavljanje cjevčica djeci koja imaju pojačan sekret u ušima. Tu operaciju je prvo radio moj stari šef, doktor Turuntaš, pa sam ja nastavila da je radim nakon njegovog odlaska u penziju. Operacija podrazumijeva pravljenje malog reza na bubnoj opni kroz koji se odstranjuje sekret iz srednjeg uha, a zatim se stavlja ventilaciona cjevčica“, navodi doktorica Danijela Mucović.

Ove dvije doktorice ne kriju koliko se dobro slažu, jedna drugoj dopunjavaju rečenice u želji da što bolje predstave otorinu i kompleksnost ove medicinske grane. Međutim, kao najznačajnije u načinu funkcionisanja ORL službe ističu to što o svim pacijentima brinu zajedno, u njihovoj službi ne postoji podjela pacijenata što je, slažu se, od krucijalnog značaja za dobrobit pacijenata.

Jovana Salata/Glas Trebinja

Pratite nas i putem Vibera

Komentar