Društvene mreže preplavljene su lažnim vijestima, ali i komentarima anonimnih korisnika, kojima vrijeđaju ili ponižavaju druge osobe, šire dezinformacije, pozivaju na javni linč i slično, čime ugrožavaju bezbjednost osoba koje im se nađu na „dnevnom redu“.
Vrijeđanja, psovke i prijetnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj, političkoj ili seksualnoj osnovi preplavile su društvene mreže. Od Tvitera, preko Fejsbuka, Jutjuba, do informativnih portala i foruma mnogi korisnici ostavljaju uvredljive komentare na postavljeni sadržaj.
Iako je u prošlosti u BiH bilo slučajeva da su sudovi kažnjavali pojedince zbog vrijeđanja ili prijetnji na društvenim mrežama, taj je broj zanemarivo mali, a problem leži u činjenici da mnogi svoje komentare na društvenim mrežama ostavljaju koristeći se lažnim profilima, pa je teško utvrditi ko stoji iza njih.
Botovi
Analitičari ističu da sve više građana u BiH koristi društvene mreže kao glavni kanal informacija, što su prepoznale i brojne kompanije za reklamiranje svojih proizvoda, ali i političari koji alternativne medije sve više zamjenjuju upravo društvenim mrežama.
Osim za političku propagandu, političari društvene mreže sve više koriste i za „botovanje“, odnosno sabotiranje svojih neistomišljenika, bilo da je riječ o političarima, novinarima, nevladinom sektoru ili nekim drugim pojedincima, vrijeđajući ih ili šireći lažne informacije o njima.
U moru „botova“, lažnih vijesti i anonimnih komentara, običnom građaninu je jako teško prepoznati šta je od svega istina, a šta laž, odnosno kome vjerovati, a kome ne. Upravo iz tog razloga analitičari upozoravaju da društvene mreže postaju sve ozbiljniji bezbjednosni i politički problem, te da je neophodno ovu oblast što prije urediti kako bi se stalo u kraj anonimnim komentarima, lažnim vijestima, ali i raznim portaloidima, za koje se ne zna ni ko stoji iza njih.
Siva zona
Potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i banjalučki advokat Milan Petković ističe da su internet mediji nesumnjivo postali siva zona medijskog prostora, koja se veoma teško kontroliše.
– S druge strane, imamo činjenicu da se upravo posredstvom tih elektronskih medija sve češće čine određeni prekršaji, pa i krivična djela, te nanosi šteta kako fizičkim tako i pravnim licima. Ne postoji apsolutno nikakva odgovornost, odnosno bez ikakve kontrole mogu se registrovati razni portali i portaloidi i objavljivati neprovjereni sadržaji, lažne vijesti i slično. Isto tako, imamo pravu najezdu anonimnih osoba koje ostavljaju komentare ispod tekstova, a u kojima često vrijeđaju, prijete ili pozivaju na bojkot ili linč određene osobe – ističe Petković.
Podsjeća da je susjedna Hrvatska odlučila upravo da radi na uvođenju novog zakona o elektronskim medijima, gdje bi se ova oblast dovela u nekakav red, ali ne da bi se cenzurisala javna riječ, već da se za svaku javno izgovorenu riječ mora snositi odgovornost.
Odgovornost
Ukoliko neko nekoga vrijeđa ili prijeti na ulici, kako ističe Petković, ta osoba će biti prekršajno odgovorna za narušavanje javnog reda i mira. S druge strane, ako neko nekome opsuje nešto ili mu prijeti u svojim komentarima na portalima, ne snosi nikakvu odgovornost jer je često nemoguće saznati ko stoji iza navedenog komentara.
– Moramo u budućnosti ozbiljno pristupiti ovom problemu jer on sve više i više nanosi veliku štetu, ne samo onima koji obavljaju javne funkcije, već svim građanima. Podsjetiću da je Evropski sud za ljudska prava još 2015. godine donio presudu u predmet DELFI AS protiv Estonije, u kojoj stoji da su vlasnici portala odgovorni za anonimne komentare koji se ostavljaju ispod tekstova koje oni objavljuju – podsjeća Petković.
Dodaje da su upravo anonimni komentari jedan od najvećih problema na društvenim mrežama jer se ne zna ko iza njih stoji, kako doći do te osobe ili osoba, pa je samim tim teško i izreći im neku sankciju.
Petković ističe da bi se zbog toga moralo zakonom regulisati da svaki portal mora imati impresum, mora se znati ko mu je osnivač/vlasnik, ko je odgovorni urednik i novinar, te ko će snositi odgovornost u slučaju prekršajne ili krivične odgovornosti.
– Takođe, trebalo bi se regulisati i to da komentare mogu javno objavljivati samo verifikovani korisnici, koji dostave svoje lične podatke, bio to matični broj ili njegova adresa i slično. To se jedino može sveobuhvatno riješiti zakonom o elektronskim medijima, i to se mora uraditi što prije – zaključuje Petković.
Zakon
Slično mišljenje dijeli i potpredsjednik DNS i bivši ministar policije Republike Srpske Radislav Jovičić, koji ističe da se društvene mreže, na žalost, često koriste za loše stvari umjesto za stvari koje mogu doprinijeti dobroj razmjeni informacija u svrhu promocije pozitivnih vrijednosti.
Očigledno je, dodaje on, da na prostoru BiH nije mnogo toga uređeno, pa ni oblast korištenja društvenih mreža.
Jovičić podsjeća da je Republika Srpska zakonski definisala kazne za stavove izrečene na društvenim mrežama, ali to nije dovoljno upravo zato što je nekada teško ući u kraj ko stoji iza prijetnji, uvreda i slično.
– Svjedoci smo ružnih stvari koje se i dalje dešavaju u praksi, od govora mržnje pa do prijetnji novinarima, političarima ili pojedincima. Mora se donijeti poseban zakon koji će tretirati ovu oblast i koji će propisati na koji način se može koristiti ovaj prostor i šta to podrazumijeva, te odrediti sankcije za nepostupanje po tom zakonu – ističe Jovičić.
Podsjeća da je najjača teroristička organizacija Al kaida prije napada na SAD, 11. septembra 2001. godine, imala 20-ak naloga na društvenim mrežama, a nakon tog napada više hiljada, koje koriste za edukaciju svojih pripadnika, što dovoljno govori o snazi društvenih mreža.
MANIPULACIJA STRAHOM
Analitičari upozoravaju da su društvene mreže postale prostor na kojem se reflektuju svi vještački kreirani sukobi u BiH, a da se internet često koristi za zastrašivanje i manipulaciju strahom.
Svojevrsna anonimnost i mogućnost kreiranja profila pod lažnim imenima, na forumima i društvenim mrežama, otvorila je prostor za različite mogućnosti izražavanja negativnog i prijetećeg sadržaja. Kada tome dodamo i sve razvijeniju mrežu botova, koji za potrebe političkih stranaka orkestrirano podstiču netrpeljivost i sukobe na društvenim mrežama, onda je sasvim vidljivo da „virtualni svijet“ postaje sve ozbiljniji bezbjednosni problem i u BiH.
