Studenti u Srbiji ostvarili su istorijsku izbornu pobjedu, ali rezultat izbora 25. oktobra ima mnogo šire značenje od smjene dosadašnje vlasti. Politički poraz doživio je i veliki dio opozicije, ili je možda ispravnije reći onih koji su se tako predstavljali, a koji su godinama pokušavali da se nametnu kao alternativa Aleksandru Vučiću. Građani su, čini se, odlučili da više ne biraju između onih koji vladaju i onih koji su se navikli da budu opozicija.
Srbija je 25. oktobra dobila politički rasplet kakav se donedavno teško mogao zamisliti, i kakav je rijetko gdje viđen. Studentska lista „Studenti pobeđuju“ osvojila je 52,71 odsto glasova i, prema preliminarnim rezultatima Republičke izborne komisije, 140 poslaničkih mandata. Lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ osvojila je 39,17 odsto glasova i 104 mandata.
Time je Aleksandar Vučić, nakon dugogodišnje dominacije na političkoj sceni Srbije, ostao bez parlamentarne većine. Međutim, možda još značajnija poruka ovih izbora jeste činjenica da se u parlamentu neće naći gotovo nijedna od tradicionalnih opozicionih političkih opcija, izuzev manjinskih lista.
Nisu pobijedili samo protiv vlasti
Put do ovakvog rezultata počeo je nakon tragedije u Novom Sadu, kada je pad nadstrešnice na željezničkoj stanici odnio 16 života. Studentski protesti, pokrenuti zahtjevima za odgovornost i objavljivanje dokumentacije, vremenom su prerasli u najmasovniji građanski pokret u novijoj političkoj istoriji Srbije.
Studenti su uspjeli ono što tradicionalnim opozicionim strankama godinama nije polazilo za rukom – da nezadovoljstvo vlastima pretvore u širok društveni pokret, koji nije bio ograničen stranačkim članstvom, ideološkim podjelama ili političkim liderima.
Upravo tu se dogodio prelomni trenutak. Studenti nisu željeli da budu još jedna politička organizacija koja će se pridružiti postojećoj opozicionoj sceni. Izgradili su sopstvenu strukturu, nametnuli sopstvene zahtjeve i preuzeli odgovornost za politički proces, iznijeli kompletnu predizbornu kampanju i putem odlično organizovanih i motivisanih kontrolora sačuvali izbornu volju.
Opozicija ostala bez razloga za postojanje
Godinama je značajan dio opozicionih stranaka svoju političku poziciju gradio na jednostavnoj poruci: oni su protiv Vučića i zato predstavljaju alternativu njegovoj vlasti.
Međutim, studentski pokret otvorio je pitanje koje se dugo izbjegavalo – šta je stvarna politička ponuda opozicije, da li su oni zaista bili protiv Vučića i zašto građani treba da vjeruju upravo ljudima koji su godinama obećavali promjene, a nisu uspjeli da ih ostvare?
Studenti su preskočili postojeće političke strukture i pokazali da politička alternativa ne mora nastati u stranačkim centralama. Time su tradicionalnim opozicionim liderima oduzeli ono što su dugo smatrali svojim političkim kapitalom – ekskluzivno pravo da predstavljaju protivnike vlasti.
Izborni rezultat pokazao je da građani nisu željeli samo drugačiju vlast već i drugačiji način bavljenja politikom, kao i promjenu sistema.
Od studentskih protesta do preuzimanja odgovornosti
Posebnost studentskog pokreta bila je i u tome što nije počivao na jednom političkom lideru. Njegova snaga proizlazila je iz kolektivnog djelovanja, decentralizovane organizacije i poruke da institucije moraju biti iznad pojedinaca.
Ipak, pobjeda na izborima tek je početak mnogo težeg posla. Pred studentskom listom sada su izazovi formiranja institucija, borbe protiv korupcije, reforme pravosuđa, slobode medija i uspostavljanja političkog sistema u kojem promjena vlasti neće zavisiti od jednog čovjeka ili jednog pokreta.
Izborna pobjeda sama po sebi ne garantuje uspješno upravljanje, ali je nesumnjivo promijenila političke odnose u Srbiji i vratila nadu narodu, da je bolje i pravičnije društvo moguće.
Ugasili svjetlo i vlasti i opoziciji
Ovi izbori poslali su dvije istovremene političke poruke. Prva je da ni dugogodišnja vlast nije nedodirljiva kada se nezadovoljstvo građana organizuje oko zajedničkih zahtjeva i kada političku borbu vode nekompromitovani i “čisti” pojedinci. Druga je da ni opozicija nema zagarantovano pravo na političko predstavljanje samo zato što se nalazi izvan vlasti.
Studenti su tako politički prostor otvorili za novu generaciju i drugačiji model organizovanja, dok su dosadašnje političke strukture suočili sa pitanjem koje više ne mogu izbjeći: šta su konkretno ponudile građanima i zašto im građani nisu ukazali povjerenje?
U Srbiji se, dakle, nije dogodila samo smjena vlasti. Dogodio se i poraz jednog političkog modela u kojem su se vlast i opozicija godinama smjenjivale u ulogama, dok je stvarna promjena sistema ostajala neostvarena.
Studenti su ugasili svjetlo i vlasti i “opoziciji”. Jednima su oduzeli vlast, drugima monopol nad opozicionim djelovanjem, a političkoj sceni Srbije i regiona pokazali da građani više nisu spremni da prihvataju da je dovoljno biti deklerativno protiv vlasti da bi se automatski postalo alternativa.
