Trebinjka Gordana Kovačina ili jednostavno za prijatelje Goca, osim što nam je prepoznatljiva kao neko ko je čitav život u muzici i dugogodišnji član, prvo Crkvenog, a onda Gradskog hora „Tribunia“, istovremeno je i pasionirani zaljubljenik u kuvanje. Spada u one, strastvene pojedince, čija je težnja da ukusnim jelom i maštovitom dekoracijom prirede gušt za svačije nepce. Avanturista u duši, neko kome je život u skladu sa koloritom nebrojenih pijaca i kuhinja svijeta, sve doživljeno sasvim lako pretače u središte svoje kuhinje, omiljenog joj ambijenta.
Gordana Kovačina (lijevo – njena slika sa naslovne strane kulinarskog časopisa)
Stičemo utisak da se, u njenom slučaju, radi o beskrajnoj igri, u kojoj se uživa, istražuje, kombinuje, a sve sa finim osjećajem za mjeru i finalni dodir. Sama nam reče da tako i jeste. Kuvanjem zabavlja sebe, ali i porodicu i prijatelje. Iako je obišla pola svijeta i upoznala mnoge svjetske kuhinje, prilično je vjerna hercegovačkim specijalitetima pa ćete kod nje uvijek naći sir iz ulja, prijesnac, sve vrste povrća vješto spremljenog na razne načine, kao i slatkiše, poput čuvenih trebinjskih šapa ili mramornog kolača, patišpanja.
„Kuvanje svi porodično volimo. Mama mi je Srbijanka iz Kragujevca i odlično je kuvala, poput bake koja je bila nenadmašna. I tata je odlično kuvao, tako da sve što se kod nas u kući dešavalo, počinjalo je i završavalo se u kuhinji, koja je bila centar svih zbivanja“, otvara svoju kulinarsku priču Goca.
Već kao dijete, priča nam, sa ocem je redovno odlazila na pijacu, u mesnice, prodavnice, a zatim u kuhinju. Tradiciju nikad nije prekinula.
Slatkiši s ljubavlju
„I sada sam među prvima na trebinjskoj pijaci. Svake subote, a i drugim danima rano izjutra sigurno ćete me tu naći. To ne propuštam! Osim što volim na vrijeme da dođem i izaberem ono što valja, meni je posjeta pijaci više od toga. Naprosto uživam u toj čaroliji boja, koja je kod nas izvanredna, u tom spoju Mediterana i Kontinenta na jednom mjestu. Meni je ta draž posebna, a sa sobom nosi i šmek nekih prijašnjih godina, odlazak na pijačne dane sa tatom pod ruku“.
Ta neraskidiva povezanost učinila je i čini da Goca gdje god da se otisne ne propušta posjetu tržnicama širom svijeta, kao glavnog obilježja jednog grada. A imala je priliku da se susretne sa grčkom, italijanskom, mađarskom, pijacom u Pragu, američkim, te beogradskim i tržnicama na crnogorskom i dubrovačkom primorju. Dušu joj razgali nevjerovatna ljubaznost na koju redovno nailazi, nasmijana lica prodavaca i želje za dobrim jutrom, susret neizostavan za ljepši početak dana.
Priliku da putuje, priča nam, iskoristila je i za obilazak mnogih restorana. Od nekoliko puta koliko se obrela u Americi, zemlji u kojoj su smještene sve nacije i kulture, probala je meksičku, indijsku, kinesku i mnoge druge kuhinje. U Evropi, u Pragu je jela njihov čuveni gulaš i koljenicu, u Mađarskoj paprikaš, u Italiji tjestenine, a u Grčkoj, po majčinoj preporuci, solunski đevrek u srcu Soluna, za koji kaže da je bez konkurencije.
Pregršt doživljaja, svaki sa ličnim pečatom, ova Trebinjka je prenijela u svoj grad, u svoj dom, na radost prijatelja i porodice za koje godinama priprema neponovljive večere. Pažljivo i s ljubavlju sjedinila je vlastite, ali i mamine, bakine, tatine recepte, mješavinu Hercegovine, Srbije, Mediterana… Biranim sastojcima, počesto na zadatu temu, primat joj je da ukusnom trpezom razveseli sve drage joj goste.
„Volim kad drugi uživaju u onome što spremim. Ispunjava me osjećaj da sam nekome uljepšala dan i začinila veče ukusnom hranom. Večere pravim uvijek na određenu temu, kao iznenađenje. Servirala sam meksičke, dalmatinske, italijanske, kineske i razne druge kuhinje. Meni je kuvanje hobi. Uživam da kombinujem recepte, svaki dan nešto pravim, volim domaću hranu i ništa ne serviram kupljeno. Kad uđem u kuhinju zaboravim na sve oko sebe, isključim se, po strani ostavim sve probleme. Kuvanje mi je terapija, koja traje satima. Proces koji se ne može raditi na brzinu i bez ljubavi“, priča nam uz konstantan, prepoznatljiv osmijeh, koji nikada ne skida s lica.
Gocini recepti u “Blic ženi”
A Gocini recepti odavno su poznati i široj javnosti. Godinama unazad, jedan za drugim, objavljivani su u časopisu „Blic žena“. Uprkos vještini pripreme gotovo svih stranih jela, za srbijanske novine slala je isključivo recepte tipične za hercegovačko podneblje. Kako kaže, željela je da naglasi našu tradiciju i izvornost, a kako i ne bi kada nam naše podneblje nudi izobilje kvalitetnih namirnica, ali i jela čuvenih nadaleko.
Tako su stranice ovih novina krasili neprevaziđeni hercegovački prijesnac, od kupusa kalja, od povrća sataraš, punjene tikvice, musaka od patlidžana, razljevak sa špinatom, ali i poslastice, preko starinskog mramornog kolača, makovnjače, do trebinjske pite sa trešnjama. Vješto je spajala i ribu i plodove mora pažljivo ih dekorišući sa modro zelenim namirnicama iz hercegovačkog krša.
„Kod svakog recepta koji sam slala za novine, vodila sam računa da bude zastupljena hercegovačka kuhinja, ono što je tipično za ovaj kraj i naše podneblje. Da budu autentični, starinski recepti koji se i danas kod nas redovno i rado spremaju. Smatrala sam da je to odlična prilika da predstavim sve ono što mi jesmo, što nosimo sa sobom generacijama i na šta možemo da budemo ponosni. Jela su naišla na dobar prijem i svako je objavljeno. To me dodatno ohrabrilo i motivisalo da nastavim i više da istražujem u kuhinji, prebiram po receptima i beskrajno uživam!“
A izuzev pripremanja jela, ova Trebinjka naročito uživa i u prilici da svako fotografiše, dajući hrani dimenziju više, evidentno i odajući poštovanje korijenima i svemu što joj je ostavljeno u naslijeđe. U njenom domu uvijek će vas dočekati savršen sklad mirisa i okusa bilo da je riječ o njoj omiljenom srbijanskom pinđuru i ajvaru ili džemu i slatkom od smokava, raznim vrstama slanih i slatkih đakonija. Sve čega se dohvati učini besprijekornim. I više je nego jasno da su talenat i ljubav prema kulinarstvu formula za savršene zalogaje, ali i input za uživanje u malim stvarima koje život neizostavno čine ljepšim!
Hrana sa mirisom uspomena
„Od hrane volim sve da probam i da spremam. Sa ocem sam rano naučila da pravim škembiće, odnosno tripice i to obožavam. Moje prijateljice su se čudile kako to mogu da jedem, a kad su probale rekle su mi: „Kad ih budeš ponovo pravila misli na nas!“ Kineska jela su interesantna, spoj slatkog, kiselog i ljutog, njihov vok i piletina su fantastični! Mnogo volim grčku salatu i musaku, a od hercegovačkih jela volim sve. Omiljena poslastica su mi hurmašice, starinske sa puterom i najbolje ih pravi supruga Zorana Tadića, Jadranka. Savršene su i stigle su i do Amerike. Takođe, i princes krofne, po receptu moje prijateljice. I danas sa sobom nosim miris krempita iz Kupara sa lisnatim tijestom i šam rolne. Nigdje nisam probala bolje. Voljela bih da pokrenem nešto svoje, ta želja me odavno vuče, ali uvijek se nešto ispriječi. Neka zasada ide ovako, a vidjećemo šta donosi sutra!“
„La šape“ neprevaziđeni trebinjski kolač
„Prije par godina čuveni gastronom Nenad Gladić, poznatiji kao Lepi Brka bio je u posjeti Trebinju. Kuvao je na razne teme, a mene su pozvali da spremim nešto slatko iz „Zorkinog kuvara“, najstarijeg kuvara sa našeg podneblja, koji je decenijama u vlasništvu porodice Škundrić iz Trebinja. Trebala sam da napravim kolač sa temom „Trebinjska gradska kuća“ iz perioda 20. godina prošlog vijeka, između dva Svjetska rata. Razmišljala sam šta je u to vrijeme bilo u kućama da se spremi, šta su imali. I sjetim se šapa, koje nikad do tada nisam pravila. Znajući da je porodica Tadić, sa kojima sam godinama prijatelj, uvijek spremala šape, upitam za savjet. I tada saznam za čuvene „La šape“. Naime, u svakoj kući u Trebinju ovaj sitni kolač se pravio i bilo je nazamislivo da ih nema na stolu. U vrtlogu mnogih recepata, jedna domaćica, da bi iskazala svoju posebnost kaže: „Izvolite, ovo nisu šape, ovo su moje La šape!“ Lepi Brka je bio oduševljen. Naravno, ponio je „La šape“ sa sobom!“
Maja Begenišić/Glas Trebinja
