Vaso Bokun je prvi nakon rata u Trebinje počeo da dovodi grupe poljskih turista i na taj način ovaj grad učinio prepoznatljivim van granica Republike Srpske i BiH. Od nekadašnjeg recepcionera dubrovačkih hotela, Vaso postao je jedan od najprepoznatljivijih poljskih i crnogorskih vodiča.
Kada pitate ljude kako najviše vole da provode vrijeme i na šta najradije troše novac, većina će vam reći da su to putovanja i da bi, kada bi im se pružila prilika, najradije stalno putovali. Za turstičke vodiče je ono o čemu mnogi sanjaju, svakodnevnica. Iako u osmoj deceniji života Vaso Bokun koji već trideset godina živi u Poljskoj, i danas kao turistički vodič putuje i zarađuje. Više od dvadeset godina licencirani je turistički vodič koji turiste iz Poljske upoznaje sa zemljama bivše Јugoslavije.
– Kada turiste dovodim u Hercegovinu obično kažem to kamen i voda, naša sparta, samo fenomen kakao se tu moglo opstati i živjeti je priča za sebe. Puno sam slušao kolega koji su iz BiH i Srbije pa kažu kakao kad idu od Stoca ka Trebinju nemaju o čemu pričati, pa kakao ja nikada taj mikrofon ne ispuštam, ja im pričan npr kakao smo mlatili kukuruz, kakao se vrše žito konjima – priča Vaso.
Osim upoznavanja sa turističkim znamenitostima i istorijskim činjenicama, jako mu je važno da turistima predstavi i tradiciju srpskih prostora. Zato je svaka njegova turistička tura originalna i priča za sebe. Ono po čemu je takođe jedinstven jesu narodnje nošnje koje uvijek nosi shodno mjestu u koje vodi turiste.
-Uvijek nosim zastavu države u kojoj boravim ali i poljsku zastavu. Naprimjer, kada sam u Albaniji nosim albansku nošnju, pa su me neki čak i zezali da sam se poislamio, ne ja promovišem sebe ali i tu zemlju. Za mene je turizam stil života, ja to volim, sada sam uveo kada idem kroz Srbiju ja im obaavezno pričam o vlašlkoj magiji, oni zinu od čuda, morate naći nešto da ih šokirate, svako može pričati o istoriji – priča dio svog posla Vaso.
“Možete istjerati Hercegovca iz Hercegovine ali Hercegovinu iz njega nikako” – kroz osmjeh priča Vaso.
Iako je tri decenije u Poljskoj nedostaje mu trebinjski mentalitet i karakter Hercegovačkih goštakama kakav nemaju Poljaci. Željan je, kaže, dobre, tople priče i pripovjedanja svojstvenog samo ovdašnjim ljudima.
A zanimljivo je svakako čuti da li ga supruga razumije kada srce povuče u Hercegovinu.
– Mora da me razumije, možemo reći da su naši mentalitetu uklopivi. Volimo piti i mi i Poljaci, ali to je u njih potpuno drugačije oni piju na eks, mi volimo da ćeifimo – priča Vaso.
Sebe naziva jednim od modernih nomada u savremenom turizmu, a zahvaljujući poslu kojim se i danas bavi obišao je cijelu Evropu.
Druženje sa turistima Vaso je zapravo započeo u Dubrovniku radeći kao recepcioner. Tamo je upoznao i svoju suprugu Poljakinju, sa kojom je usljed ratnih dešavanja, devedesetih godina napustio ove prostore i trajno odselio za Poljsku gdje je završio ispit za turističkog vodiča. Želja za rodnom grudom i druženjem sa turistima još uvijek da drži u životu. Sa nestrpljenjem,kaže, čeka proljeće kada ponovo počinje sa turističkim turama po svojoj Hercegovini, ali po zemljama nekadašnje Јugoslaviji.
