„Neka vaša hrana bude lijek, a lijek vaša hrana“, rekao je Hipokrat. Ako na ovu tezu nadovežemo i onu Marka Tvena da se okusi ne rađaju nego stvaraju, uviđamo da se obje tvrdnje, s punim pravom mogu odnositi na instagram stranicu „Stvaranje ukusa“, naše sugrađanke Ivane Jokanović, nastavnice fizike u osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ Trebinje. Djevojke koja, vodeći se zdravim stilovima života i željom da motiviše druge, sa puno pažnje, a prevashodno mnogo ljubavi, više od četiri godine kreira ovaj inspirativan kutak.
ekadašnjoj izuzetnoj sportistkinji, koja iza sebe ima deceniju i po košarkašakog staža, zdravi obroci i takav stil života uvijek su bili primarni dio svakodnevice. Izučavajući šta sa čim spojiti, kako u kuhinji tako i izvan nje, odgovore često pronalazi u fizici, nauci koju izrazito voli pa ima mogućnost da je primijenjuje i u hobiju, koji je, kaza nam, nastao spontano, kao rezultat životnih izazova i svojevrsnih prekretnica.
„Mnogi fiziku doživljavaju kao bauk, ali ako se malo bolje zamislimo, ona objašnjava sve oko nas. Kad uđem u kuhinju to je laboratorija termodinamike, bavljenje sportom može posložiti bilo koju jednačinu kretanja, dakle to je mehanika. Zanimanje za fiziku dovelo me u učionicu, a rad u prosvjeti, sa djecom, moj je primarni poziv i, zaista ga ne bih mijenjala. Instagram stranica je hobi u kome uživam, sa željom da podstaknem druge da je odnos prema hrani važan. „Stvaranje ukusa“ rezultat je nekih mojih životnih okolnosti. Zdrava hrana je uvijek bila dio mene, kao i košarka. Kad sam otišla na fakultet, sportski intenzitet je opao, puno sam učila i u jednom trenutku dobila sam dijagnozu inzulinska rezistencija – preddijabetično stanje. Nisam znala šta je to i počela sam da istražujem, kakve su moje nove navike, šta treba da radim da taj disbalans koji nije jednostavna stvar, dovedem pod kontrolu. Nakon što sam uspjela, to me navelo da ozbiljnije uđem u svijet zdrave hrane i vlastita iskustva podijelim sa drugima jer, nikad se ne zna, kome i na ovaj način, to može pomoći“, uvodi nas Ivana u njen kulinarski svijet.

ŽKK Leotar 03, iz Ivaninog košarkaškog albuma
Svijet koji vuče korijene od dječijih dana, zahvaljujući baki, izvrsnoj kuvarici, a osim toga, reče nam, onoj koja je ljubav na ovaj način umnožavala. Jer hrana i jeste ljubav, poseban način da se dragim i važnim ljudima pokaže koliko nam znače. Upravo taj začin ono je što karakteriše i Ivanin rad. Koliko kvalitet sastojaka, toliko i posvećenost svakom, i najsitnijem detalju u prezentaciji.
„Baka je bila majstor u kuhinji, s tim, što je za razliku od mene, pripremala uglavnom našu tradicionalnu hranu. Znam da je ljubav prema meni iskazivala spremajući mi sve što bih poželjela i to je nešto što se zauvijek pamti. S obzirom na moj sportski duh i zdrave pristupe životu na svakom polju, potpuno prirodno je bilo da se ovakvom vrstom hrane i bavim na svojoj stranici. Pored zdravih navika i ishrane, sadržaj čini i motivacija. Trudim se da onim što prezentujem, ljude i podstaknem da nam zdraviji način života treba postati svakodnevica i da svi, onoliko koliko možemo, trebamo da radimo na tom polju“.
Iako se u posljednjoj deceniji prilično prihvata poimanje zdrave ishrane i obraća više pažnje na kvalitet namirnica koje konzumiramo, još uvijek ima onih koji pomen zdrave ishrane poistovjećuju sa nečim preskupim i prezahtijevnim. Da to nužno ne mora biti tako, dokaz je upravo instagram stranica „Stvaranje ukusa“ na kojoj je moguće pronaći pregršt ukusnih recepata, spremljenih sa svim dostupnim i pristupačnim sastojcima.
Sa druge strane, sve što se s ljubavlju radi, sa sobom nosi i onu posebnu energiju, koja ne može ostati neprimijećena. Obostrana reakcija, ili kako to Ivana uz smijeh obrazlaže – Treći Njutnov zakon.
„Sve što se radi s ljubavlju pravi je put. Najveći kompliment upravo mi je kada ljudi to kod mene prepoznaju. Imam nekoliko poslova i trudim se koliko mogu da stranica bude što ljepša i da razbijam predrasude da je zdrava hrana bezukusna. Nije i ne mora da bude. Za vrijeme vaskršnjeg posta predstavljala sam i ideje za zdrave posne obroke, a tu su i mnogi drugi lagani i jednostavni, a pritom zdravi i ukusni recepti“.

„Ideje mi dođu spontano. Kako u početku, tako i sada. Prvo što sam objavila bilo je neko slano jelo, a naziv stranice dala je moja drugarica, pejzažni arhitekta. Još jedna izuzetna prijetaljica, Tanja, koja cijelim bićem vjeruje u mene i tu je uvijek da mi pomogne, kreirala je logo. Porodica mi je beskrajna podrška, glavni degustatori svega što spremim. Nadam se da će stranica vremenom da zadobije ljepši izgled, radim na tome, imam pregršt zamisli“.
Da bi imala kredibilitet i na ovom polju djelovanja, upisala je Akademiju za zdravu hranu i suplementaciju, koju uskoro treba da završi, čime će postati i sertifikovani međunarodni savjetnik u ovom području.
„To će mi biti dodatni vjetar u leđa da se hobiju još bolje posvetim i razvijam nove ideje. Volim da radim polako, temeljno da sve bude onako kako treba. Čovjek uči dok je živ i ne trebamo biti sujetni da kažemo da nešto ne znamo. Akademiji sam se priključila online. Imamo ozbiljne profesore sa Medicinskog i Prirodno-matematičkog fakulteta sa područja Srbije, Crne Gore i Hrvatske, od kojih možemo mnogo da naučimo. Sviđa mi se tematika, željela sam da popunim neke praznine i poboljšam samu sebe u spremanju hrane. Razmišljam da jedna od ideja kojoj bi se posvetila bude i inzulinska rezistencija jer dobijam priličan broj poruka baš na ovu temu“.
KOMPLIMENTI KOJI SE PAMTE
„Košarku sam igrala 15 godina, sa timom bila na mnogim državnim prvenstvima, osvajali medalje od pionira do seniora. Ta emocija na terenu, naša uzbudljiva putovanja i takmičenja ono su što se ne zaboravlja. Prije tri godine sam prestala aktivno da igram, ali ovaj sport i sve moje prijatelje zauvijek nosim u srcu. Zdrava ishrana i sportska aktivnost ostale su do danas i pretočile se u hobi „Stvaranje ukusa“. U početku su to bili recepti, zatim video klipovi i, vremenom sam, pored zdrave hrane, sadržaj koncipirala i na zdrave navike i treninge, pošto i sada svakodnevno vježbam u teretani, a od ove godine sam krenula na boks. Primarno sam nastavnik fizike i, iskreno, sa pokretanjem instagram stranice nisam ništa naročito očekivala, a danas mi je puno srce kada mi ljudi kažu da su primijenili moj recept. Posebno me dirnu učenici kada me pitaju gdje mogu pronaći namirnice za jelo koje sam objavila. Zapratili su stranicu i često mi kažu da su probali neko od jela. Meni je to predivno. Nema ljepšeg komplimenta od spoznaje da odrasli, a posebno djeca prihvataju zdrave životne navike!“
Šta god odlučila, vjerujemo da će realizacija zamišljenog biti ne samo lijepa već i poučna, što možemo nazvati još jednom izražajnom crtom Ivanine ličnosti, evidentnom i kroz njen rad sa djecom, sa kojima se osim fizike, bavi i drugim, za njih važnim pitanjima. Tako je lani sa svojim đacima organizovala Košarkaški turnir, koji je ove godine prerastao u pravu sportsku manifestaciju – Prvi Vaskršnji humanitarni turnir „Basketom protiv zavisnosti“, održan na Veliki ponedjeljak, 21. aprila.

Sa Vaskršnjeg humanitarnog turnira „Basketom protiv zavisnosti“
„Predajem velikom broju odjeljenja u školi u Policama, imam i razredništvo, i sa svojim đacima često subotom, nekad i nakon časova, po njihovoj želji igramo košarku. Prošle godine smo spontano organizovali takmičenje na nivou škole „Vuk Karadžić“ i skupili izvjesnu sumu novca. E, ove godine, zahvaljujući podršci Fondacije „Sveti Vukašin“, čiji sam dio, ali i podršci mojih kolega, svih divnih ljudi, a naročito predivnih trebinjskih osnovaca, pokrenuli smo ovu, mnogo lijepu priču u kojoj je učestvovalo 180 takmičara. Presrećna sam što je odziv djece bio veliki, što smo sve uspjeli da realizujemo i što sam mojim đacima ispunila prošlogodišnje obećanje da ćemo turnir podići na viši nivo. Uspjeli smo da skupimo i izvjestan novac, kako bismo pomogli dvije porodice. Meni su ta djeca izvor ideja, velika inspiracija i oni su me snagom njihove želje naveli da se igra košarka i da zajedno pokrenemo i ostvarimo ovako divnu i plemenitu ideju!“
PETICA ZA LJUDSKOST

„U učionici se pravila znaju. Neophodno je međusobno poštovanje i uvažavanje, a ocjena je najmanji problem. Bitno je biti čovjek, i tome, uz fiziku, učim djecu. I oni zaista jesu dobra djeca. Vidjelo se to kada sam pripremala humanitarni Košarkaški turnir, koliku želju su imali da pomognu, da dođu čak i ako je proljetni raspust. 30 djevojčica je volontiralo, a prijavilo ih se mnogo više, ostajale su poslije škole da sve pripremimo, dolazile i za vrijeme raspusta, a onda svi na vaskršnji ponedjeljak. I svi su dobili peticu jer su savladali najvažniju životnu lekciju – ljudskost!

Prepoznali su da humanost i zdravi stilovi života vrijede. Moji učenici su formirali i ekipu „Stvarači ukusa“, što me posebno dirnulo i oduševilo! Za sebe mislim da sam običan čovjek koji samo radi ono što voli. Hvala svim osnovcima, volonterima, mojim učenicima na koje sam ponosna jer su pokazali spremnost da pomognu drugome, svom direktoru koji je dao zeleno svjetlo i kolegama u školi. Hvala svim dobrim ljudima koji su mi pružili ruku pomoći i podržali ovu humanitarnu i sportsku manifestaciju i onima koji su bili tu od starta – Fondacija „Sveti Vukašin“ i otac Miloš Mandić i Nikola Đurasović. Bez svih njih ovo ne bi izgledalo ovako. Nadam se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju!“
Da ljubav i posvećenost pomjeraju granice, ovo je još jedan primjer. Shodno tome i potvrda da najviše vrijedi samo ono što se srcem radi. Zato nam je jasno i zašto je pozivom prosvjetnog radnika toliko opčinjena.

Sa svojim učenicima: “Rad u prosvjeti ne bih mijenjala”
„Beskrajno me ispunjava rad sa djecom, a kod mene je to i porodična crta, deda mi je bio učitelj. S druge strane, tu je i ljubav prema fizici jer je moj otac vrstan matematičar. Đake učim da je putem fizike moguće jasnije shvatiti svijet koji nas okružuje, upućujem ih da razmišljaju i ovaj predmet ne doživljavaju kao strašan, kako se obično interpretira. Mislim da čovjek kad nešto voli i ima dovoljno pokretačke energije, a uz podršku porodice, u mom slučaju koja mi mnogo znači, može mnogo toga postići. Važni su dobra organizacija, disciplina, trud i rad te vjera u boga i već nam postavljene božije puteve da ih slijedimo dostojno njegove zamisli. Vjera mi olakšava životne raskrnice i uvijek me vraća na pravi kolosijek“.

Sa horom „Sveta Anastasija“
Uz brojna interesovanja, Ivana je već 12 godina i član hora „Sveta Anastasija“, još jednog hobija kome se predaje s dušom. Kad sve sagledamo, od košarkaških koraka u klubu ŽKK „Leotar 03“, prvog soliste ženskog orkestra Gimnazije „Jovan Dučić“ pod palicom profesora Pera Bokića, fizike i Prirodno – matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, do prosvjetnog, humanitarnog i rada na profilu „Stvaranje ukusa“, prešla je priličan put. Njena misao vodilja da je važno pomoći i motivisati druge je očaravajuća, što nam iznova sugeriše da se sve najljepše stvari uvijek događaju spontano. A spontano je sve ono što dolazi iz srca. Zato imamo privilegiju da kroz viziju ove mlade nastavnice fizike, uživamo u izuzetnoj kulinarskoj, ali i svakoj, njenom iskrenom ljubavlju, kreiranoj priči!