Svako od nas u sebi nosi neki talenat. Neko ih ima više, neko manje, samo je pitanje da li će svoju sklonost ka nečemu ispoljiti ili ne. Da li će toj strasti dozvoliti da se izrazi u punom obliku. Jedna takva žena, koja bez dileme, živi svaki djelić svojih talenata je Dubravka Mićunović, profesor engleskog jezika i književnosti u penziji. Neko čija je životna avantura odavno počela. Mogli bismo reći otkada je spoznala vlastito biće i sve ono što se u tom biću krije.
Živi punim plućima, a u vječitoj potrazi za ljepšom svakodnevicom, nadahnjuje svakoga ko je poznaje. Bavila se i bavi se raznim inspirativnim stvarima pa za penzionerske dane kaže da joj nikada nije bilo zabavnije kao sada. Njen duh je neumoran. Prepun radosti, pozitivnog pogleda na sve što je okružuje, pasije za neprekidnim istraživanjima koja veoma lako, takva kakva jeste, pretače u nesvakidašnje oblike i forme.
Pohađala je muzičku školu i svira klavir, u gimnazijskim danima počela a do danas nastavila svoju ljubav prema fotografiji, uporedo njegujući dar za slikanjem uljem i akrilom na platnu. Već 10 godina je član gradskog hora „Tribunia“, a kako nam sa osmijehom reče, prestala je da broji godine koliko je dugo učlanjena u trebinjsku biblioteku. Iako u penziji, strastvena je i kada je riječ o planinarenju i uživanju na moru, a i dalje je aktivna kao prevodilac, što joj je bilo zanimanje u trebinjskoj Industriji alata. Kao zaljubljenik u izučavanje engleskog jezika i kulture imala je priliku da i ovu svoju strast ispolji kroz poziv profesora, budući da je 12 godina bila angažovana kao asistent na Fakultetu za proizvodnju i menadžment Trebinje.
Međutim, ovo su samo komadići jedne kompleksne ličnosti, čija unutrašnja snaga i energija, kao da su dočekale pravi trenutak da se ispolje u svom punom obliku. Jer, ono po čemu je u Trebinju Dubravka specifična su njene ručno rađene lutke, takozvani gnomi, dobro poznati širom svijeta, posebno u Skandinaviji, odakle i vuku viševijekovnu tradiciju. Ideja da ih izrađuje rodila se spontano, iz želje da nekoga ko ih je poželio, jednostavno obraduje. I poput svega što u životu uradimo iz čistog čina ljubavi, nastanu najljepše i unikatne kreacije.
„Prošle godine pođem da kupim gnome želeći da ih darujem, ali zaključim da su mi skupi. Zagledam ih malo i shvatim da bih mogla sama da ih napravim. Nikada prije nešto takvo nisam radila. Zainteresovalo me kako se izrađuju. Sve nađem na internetu, uzmem iglu i konac i krenem. Naravno, uradim ih po svome i to kompletno ručno, bez ljepila, što mi se ne sviđa jer mi nije dovoljno kreativno“, sa osmijehom nam priča ova nadahnjujuća žena.
I tako je krenulo njeno putovanje nekom novom inspirativnom akcijom. Ne samo otkrivanje tradicije i ljepote značenja koju gnomi sa sobom nose, nego i čarobnosti kreiranja ovih malih vilenjaka u šarmantne i zadivljujuće ukrase.
„Do sada sam izradila nekih osam pari gnoma, pošto uvijek pravim muške i ženske zajedno i tako ih poklanjam. Za sebe sam ostavila par koji čuva moje ognjište jer gnomi, prema skandinavskoj tradiciji, predstavljaju čuvare ognjišta, sreće, zdravlja, mira u kući, dobrih domaćina. Nekada su se donosili kao pokloni za Božić i uglavnom ih i prave u tim crvenim bojama sa karo dezenima“.
Ali, izuzev zimskih, gnomi se izrađuju i za ostala godišnja doba, tako da postoje proljetni, kakve je Dubravka već pravila, pa čak i ljetni u japankama i kupaćim kostimima, koji su, dodaje, njen sljedeći izazov. S obzirom na nepresušnu inspiraciju koju ima, vjerujemo da će i varijanta njenih ljetnih gnoma sa hladnog sjevera Evrope, jednako prethodnim koje je sašila, dobiti svu toplinu i nježnost nakon što ih maštom i vještim rukama savršeno oblikuje i dekoriše.
Jer, unikatni gnomi iz Dubravkine kolekcije potpuno su čarobni. Ovi šarmantni patuljci, svaki na svoj način bajka je za sebe. „Srećonoše“, kako ih još nazivaju, zapravo su nezamjenljivi ukras u domu širom Evrope. Sa šeširićima spuštenim do nosa, koji im prekrivaju oči i gotovo cijelo lice, iako maleni, često svojom umiljatošću plijene u gotovo svakom prostoru u koji se smjeste.
Ako su u pitanju muški, obavezno imaju bradu, najčešće vunenu, dok se ženskima plete kosa i dodaju raznorazni detalji, shodno razigranosti njihovog tvorca. Kako nam Dubravka priča, da bi se napravio jedan par gnoma, potrebno je nekoliko dana.
„Prvo nađem materijale koje ću koristiti i složim boje, razmislim o svim detaljima i krenem. Djevojčice ukrašavam čipkom, a dječacima dodajem bradu od čiste vune. Čak sam pravila dredove djevojčicama, heklala ih i uplitala kako bih dobila izgled koji želim. Trudim se da kombinujem boje kako bih par gnoma i u tom dijelu uskladila. Nakon toga sve ručno šijem, spajam dijelove da dobijem lutke sa rukama i nogama i taj postupak šivenja najduže traje, nekoliko dana za jedan par“.
Svoje pažljivo izrađene gnome Dubravka izričito poklanja. Jednostavno, hobi je to kojim se bavi za svoje zadovoljstvo i nezamjenljiv osjećaj radosti kada ove simpatične patuljke daruje.
Iako su gnomi upotpunosti okupirali njenu pažnju i kreativni izraz, ova Trebinjka prepuna ideja kako da sebi i drugima uljepša dane, odavno se bavi i slikanjem na staklu, preciznije ukrašavanjem staklenih boca. I to čistim umjetničkim oslikavanjem! Fantastičnim skladom boja čini da flaše dobiju posve nove obrise. Birajući motive i elegantno sjedinjujući boje, stvara savršene ukrasne predmete za dom. Oslikala je čak i čuveni londonski Big Ben, što nam govori dokle sve seže njena univerzalnost.
„Slikanje sam uvijek voljela. Donosilo mi je radost. Dugo sam slikala na platnu a onda me počelo zanimati kako bi taj rad izgledao na staklu. Prve boce oslikala sam davno, u tri boje, srebrnu, bijelu i zelenu, i napravila čitavu kolekciju. Onda sam krenula da ih oslikavam kao poklone sa raznim motivima, za vjenčanja, sa inicijalima, nekim posebnim detaljima ili sam jednostavno neke moje umjetničke vizije iskazivala na taj način“, objašnjava nam ovo područje njene kreativnosti.
Tehnikom slikanja na staklu i danas se bavi, a pored boca, ukrašava i druge predmete. Ono što karakteriše njen rad jeste izuzetan sklad i magija prelivanja boja na način da imate utisak kao da su u pokretu. Ta živost iskazana na staklenim površinama gotovo da nam ukazuje i na samog njihovog autora. Ženu izvan vremena, jedinstvenu u svojoj viziji, obogaćenu suptilnom izražajnošću.
Zapravo, svi hobiji koje njeguje, odraz su nje same, težnje ka perfekciji kroz igru i radost dijeljenja. Unikatni gnomi i ukrasni predmeti od stakla radovi su uvijek posebni i drugačiji. A ono što ih čini tako posebnima je što uz ovakve darove dobijete srce, dušu i maštu umjetnika, nečije vrijeme, trud i nadasve ljubav uloženu u svaku sitnicu kreativnog i autentičnog dostignuća.
I sve čemu je posvećena ne bi bilo takvo bez njenog duha. Te nepresušne snage i izvora živosti i avanture koje je nose u sve nove susrete. Hrleći im, Dubravka se događa životu, a onda i svjedoči svim njegovim čarima.
„Čovjek i kada ode u penziju ne smije da se prepusti. Baš suprotno, baš tada trebamo da damo sebi oduška, da uživamo jer smo na raspolaganje dobili sve slobodno vrijeme koje smo zaslužili. Meni je u penziji fantastično! Radim sve ono što volim, a za šta prije nisam imala vremena. Pored slikanja i izrade gnoma, i sada se bavim fotografijom, to mi je pasija još iz gimnazijskih dana. Sjećam se naše laboratorije u kojoj smo izrađivali crno bijele fotografije. Obožavala sam provoditi sate i sate, kako pri fotografisanju, tako i pri samoj izradi slika. Imalo je to neku čar. Danas najviše fotografišem telefonom sve ono što mi izmami osmijeh i osjećaj koliko neke trenutke vrijedi sačuvati!“
I dok život oslikava na nebrojene načine, isto toliko puta Dubravka nas podsjeća koliko činjenicu što smo prisutni ovdje ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Koliko puta sebe i druge možemo iznenaditi, a tek inspirisati i motivisati. Dovoljno je samo malo, tek toliko da umijeće življenja pretvorimo u nezaboravnu i najzabavniju avanturu!
Gnomi – vilenjaci raskošne tradicije
Mali, plišani gnom dolazi iz Švedske, zemlje u kojoj ova lutka ima dugu tradiciju, istoriju, kulturu, ali o kojoj se njeguju i brojne fantastične priče i legende. Pominje se i u skandinavskoj mitologiji, gdje gnome nazivaju fiktivnim bićima. Skandinavska kultura često ih povezuje sa patuljcima u bašti, zbog čega su i zamišljeni kao mali bradati čovječuljci u odjeći čarobnjaka. Šveđani ih uglavnom tokom praznika stavljaju ispred ulaznih vrata za sreću, a nazivaju ih čak i Tomt, koji je u istoriji bio usamljeni gnom. Skrivao se po farmama i štitio vlasnika i porodicu, posebno tokom noći. Iako mali, u skandinavskim zemljama smatraju da gnomi posjeduju nevjerovatnu snagu i najčešće ih čuvaju u domovima, kao zaštitnike porodice, bića koja donose sreću, radost i ljubav.
Radost stvaranja
„Život je prelijep i mišljenja sam da bi svako trebao pokušati da pronađe sebe u nečemu što ga opušta. To u čovjeku budi veliko zadovoljstvo! Svi moji hobiji čine da se osjećam živom i veselom. Duboko vjerujem da svako ima neki talenat, samo ga treba prepoznati i slijediti, poslušati zov slobode, posebno ljudi u penziji. To je opuštanje, zaborav, radost stvaranja. Prepuštam se mašti, kreativnost proradi, a onda nekoga i razveselim i iznenadim originalnošću. Meni je vrijeme toliko ispunjeno i često ne znam kako sam nekada radila po osam sati dnevno ili po čitav dan. I danas radim kao prevodilac, pišem rezime za knjige i slično. U vrijeme pandemije sam planinarila, čak stigla i na neke lokacije na kojima nikada prije nisam bila ni u mladosti. Obišla sam naše kule oko grada, Strač, pješačila na Leotar, Ubla, Orjen i posebno uživala na Pirinoj poljani gdje je fenomenalno! Kada je vani ružno vrijeme kod mene u stanu je sve vedro. Razmaknem materijale za šivenje i realizujem ideje za gnome ili uzmem boje i kako mi dođe slikam i šaram po staklu!“
