U Kulturnom centru Trebinje večeras je upriličeno veče posvećeno sjećanju na žrtve postradale u jamama Hercegovine za vrijeme terora NDH.
U okviru komemorativne večeri održan je panel „Hercegovačke jame“ na kojem su govorili: istoričar i dekan Filozofskog fakulteta Istočno Sarajevo Draga Mastilović, profesor istorije u banjalučkoj Gimnaziji i viši asistent Odsjeka za istoriju Univerziteta u Banjaluci Danilo Kovač, te potomak stradalih u jami Jagodnjača u Ržanom Dolu Manojlo Ćuk i moderator, profesor istorije Dejan Škrivan.
Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić je rekao da je značajno da se govori o stradanju ljudi u Hercegovini četrdesetih godina, te da se mora imenom i prezimenom znati ko su ljudi koji su stradali.
On je dodao da će biti izgrađeno zajedničko spomen obilježje za sve stradale u hercegovačkim jamama.
„Grad će zajedno sa opštinama istočne Hercegovine u narednom periodu javnim konkursom odlučiti kako će da izgleda to obilježje i gdje će da bude lokacija, da na jedno mjesto mogu doći ljudi da upale svijeće i da saznaju šta se to sve dešavalo“, istakao je Ćurić.
On je naveo da je značajno da i preživjeli svjedoci stradanja na jamama budu intervjuisani i da se zapiše ono što je bilo, ne zato da bi se sijala mržnja, nego da se ne bi zaboravio zločin nad precima.
Istoričar Draga Mastilović je rekao da su ovakve večeri jako značajne za uspostavljanje i njegovanje kulture pamćenja, istakavši da je neophodno da se uspostavljanju kolektivne kulture pamćenja da insitutucionalni okvir.
„Osim ovakvih večeri koje su jako indikativne, posebno dokumentarnih filmova koji na poseban način njeguju tu kulturu pamćenja i mogu uticati na svijest mlađih generacija, postoje i drugi načini kojima treba istraživati, podučavati i njegovati tu kulturu pamćenja“, naveo je Mastilović.
On je dodao da korijeni zločina koji su zadesili Srbe, ne samo u Hercegovini nego i cijele NDH sežu u 19. vijek kada je Drina označena kao granica dva svijeta istočnog pravoslavnog i zapadnog katoličkog.
„Od tog vremena traju nastojanja da se srpskom narodu zapadno od rijeke Drine ospori pravo na život. Sve ono što nam se dešavalo u 19. i 20. vijeku vuče korijene iz takvih ideologija“, rekao je Mastilović.
On je naglasio da je na području istočne Hercegovine postojalo 36 jama koje su se za zločince u tom trenutku našle kao pogodna mjesta gdje bi mogli sakriti svoje zločine.
Za potomka Manojla Ćuka, ovo je izuzetno emotivno veče.
„Tri moja koljena su bačena u jamu. Moj prađed Mijo, đed Jovo i striko Manojlo koji je kao najmlađa žrtva od 15 godina bačen u Jamu. Ja nosim njegovo ime. Potpuno nevini ljudi. Ustaše su imale samo cilj da unište čitave porodice i u lijevoj i desnoj strani Popovog polja. Generacije koje dolaze treba da znaju kako su Srbi stradali u Popovom polju i da im se prenesu poruke koje su skupo platili naši preci“, istakao je Ćuk.
On je dodao da je 1990. godine uputio prvi javni zahtjev za otvaranje jama koje su bile zabetonirane kroz tekst „Beton i mrak“ u Glasu Trebinja.
„Par dana nakon izlaska teksta, prvo je otvorena Ržana jama, pa Pandurica, Bivolje Brdo, Šumanci… To je bila moja porodična obaveza i svi smo jedva čekali da se dogodi taj dan, da se otvore jame. Moja baka je uvijek živjela za tu ideju da neko iz naše porodice izvadi iz jame njenog sina i muža. Tog juna 1990. godine Hercegovina je bila tužna, ali ipak ponosna, jer smo mogli da izvadimo naše pretke i da ih pristojno sahranimo“, naglasio je Ćuk.
Danilo Kovač, profesor istorije u banjalučkoj Gimnaziji i viši asistent Odsjeka za istoriju Univerziteta u Banjaluci je rekao da o fenomenu hercegovačkih jama teško pričati, pisati i još teže suštinski razmijeti.
„Ovaj večerašnji susret predstavlja jedan takav pokušaj i to je nešto na šta nas obavezuju naši stradalnici“, naveo je Kovač.
Nakon panela premijerno je prikazan film autora Nebojše Kolaka pod nazivom „Vratiću se” u kome su prikazana svjedočenja potomaka stradalih, lične ispovijesti preživjelih, te istorijske činjenice koje su dovele do svirepih zločina.
Kolak je istakao da film ovog simboličnog naziva prati životnu sudbinu jednog od stradalnika Pridvoračke jame, te da je poruka ovog filma da se ovakvi događaji ne smiju zaboraviti.
„Pamtimo kroz hrišćanstvo, ne mrzimo, praštajmo, ali nemojmo nikada zaboraviti šta se prije 80 godina, ne samo na hercegovačkim jamama dešavalo, nego o stradanju Srba u istočnoj Hercegovini i o stradanju Srba širom svijeta“, rekao je Kolak i zahvalio Elektroprivredi Republike Srpske koja je finansijski stala iza ovog filma.
U okviru komemortivne večeri glumci Gradskog pozorišta Trebinje su recitovali dio poeme „Jama“ Ivana Gorana Kovačića.
Radio Trebinje
