Pridvorci. Plodne oranice, blagodet rijeke i vrijedni domaćini. Istorija koja seže u doba Nemanjića i njihove kraljice Jelene Anžujske. Mlinovi, crkve i džamije, ali i lavirint uskih krivudavih ulica po obodu polja. Ulice sa kućama čije su prostrane tarace okrenute baš ka tom polju, kako bi vrijedni domaćini, na podne, kad upekne zvijezda, odmarali se u hladovini bogatih odrina i uživali u plodovima svog rada.
Nema kuće u Pridvorcima u kojoj se generacijama ne njeguje jedan poseban odnos, moglo bi se čak reći i poštovanje prema zemlji, njivi, voćnjaku, vinogradu, imanju, … Tako je odvajkada bilo. Tako je i danas. I kad roditelja više nema, pamte djeca mirise i ukuse djetinjstva pa odluče da udahnu jedan novi život pridvoračkoj zemlji.
Učinila je to i Biljana (Madžar) Šarenac. Odrastajući uz dvije sestre u porodici u kojoj se mnogo radilo, ali i imalo. Otac Nikola, čuveni trebinjski pčelar, insistirao je na obrazovanju svojih kćeri, ali ih i naučio da poštuju zemlju. Zato danas ljubav prema Pridvorcima isijava iz svake Biljanine riječi. Osmijeh kojim plijeni i zjenice koje se šire dok priča o rodnom kraju ne mogu a da se ne primijete. Čak toliko da je Biljanin suprug, Miroslav Šarenac, na početku našeg razgovora „morao“ utvrditi da je Biljana previše subjektivna kad su njeni Pridvorci u pitanju. I tako razgovor, čiji je povod bio uzgoj višnje maraske kao i njena prerada, započesmo u smijehu i dobrom raspoloženju.
Miroslav i Biljana Šarenac
Bračni par Šarenac, odlučio se, prije petnaestak godina na uzgoj višnje maraske, autohtone sorte hercegovačkog i dalmatinskog podneblja. On mašinac, ona građevinac, sa malo znanja o višnjama, ali mnogo volje i entuzijazma, zasadili su oko 120 stabala na imanju Biljaninih roditelja u Pridvorcima. Prvobitna ideja je bila da poslije napornog posla imaju „obavezu“ da prošetaju do polja, u prirodu, da se odmore. Međutim, Šarenci su se zainteresovali za marasku, raspitivali, kupovali literaturu, konsultovali agronome, posjećivali domaće i inostrane sajmove i postali veliki zagovornici uzgoja ove sorte.
„Višnja maraska (lat. Prunus cerasus var. marasca) autohtona je sorta višnje čije je područje uzgoja Dalmacija i Hercegovina. Plodno tlo i mediteranska klima rezultiraju prinosima visoke vrijednosti u pogledu visokog sadržaja suve materije i šećera te specifične arome, koji se kao visoko vrijedna sirovina koristi u prehrambenoj industriji, posebno likera, čokolade, bezalkoholnih sirupa i voćnih sokova, džemova i kompota, sladoleda i desertnih vina. U poređenju sa drugim sortama višnje, plodovi maraske su sitniji, ali i kvalitetniji. Inače, ovu sortu je mnogo teže uzgajati u odnosu na ostale sorte višnje. Stabla su visoka sa bogatim krošnjama pa je rezidbu, tretiranje i berbu nemoguće obaviti sa zemlje. Radnici se moraju peti ili na stabla ili na skale što predstavlja dodatni problem, u već poznatom problemu pronalaska radnika za voćnjak – od rezidbe do branja. Međutim, sad smo se već uhodali pa ide lakše. Bili smo i uporni. Željeli smo kvalitet, a maraska sem što je jedna od najkvalitetnijih sorti, ona je i idealna za naše uslove. Plodna zemlja, sunce, voda…“ – započinje naš razgovor nježnija polovina bračnog para Šarenac i dodaje da ih je motivisala i tadašnja cijena jer je kilogram višnje bio oko tri konvertibilne marke pa im se isplatilo da plaćaju stručna lica za rezidbu i hemijsku zaštitu, ali i berače.
Kad probehara u Pridvorcima
Prvih godina Šarenci su, pričaju nam, prodavali kompletan rod, međutim posljednjih pet – šest godina počeli su sa proizvodnjom sokova. Prvo je to bio sirup, neizostavan u svakom domaćinstvu, a onda je Biljana posegnula za receptima svoje majke i proširila paletu proizvoda na matični sok i liker. Miroslav je došao na ideju da proizvode i vino od višnje. Od prvobitne količine dovoljne za lične potrebe, došli su do količine dovoljne da na godišnjem nivou zadovolje kupce u Hercegovačkoj kući u Trebinju i Banja Luci te sve one koji svako malo pokucaju na vrata njihovog stana.
„Naši sugrađani su vrlo brzo prepoznali kvalitet i prodaja je krenula solidno. Išla nam je na ruku i činjenica da je u tom periodu otvorena Hercegovačka kuća pa smo i tu vidjeli mogućnost plasmana proizvoda. Prodaja bi bila još bolja da u Hercegovačkoj kući postoji i mogućnost degustacije. Vrlo brzo smo stupili u kontakt i sa ugostiteljima tako da danas u našim proizvodima možete uživati u mnogim restoranima i kafićima u Trebinju. Svi naši proizvodi nastaju hladnim cijeđenjem. Bez hemijskih aditiva su. Nisu termički obrađeni. U sirup dodajemo šećer, a matični sok je 100% višnja. Za litar matičnog soka potrebno je minimum dva kilograma višanja“ – dodaje Biljana, a Miroslav dopunjuje njeni riječi.
„U stručnoj literaturi nalazimo da je višnja poznata kao izuzetno zdrava voćka. Na prvom mjestu, jer od cvjetanja do branja je vrlo kratak period, nešto malo više od tri mjeseca, tako da ima malo hemijskog tretiranja. Drugo, višnja sadrži veliku količinu minerala i vitamina i na listi hvatača slobodnih radikala je na vrlo visokom mjestu zbog sadržaja suve materije te vitamina vitamina A, E i C, kao i prisustva selena, cinka, fosfora, kalcijuma i magnezijuma. Plodovi maraske u svježem ili konzerviranom stanju služe kao hrana, kao preventiva u zaštiti ljudskog organizma i kao lijek. Hladnim cijeđenjem smo sačuvali sva svojstva višnje tako da su naši proizvodi izuzetno zdravi i ukusni. Svjesno smo se opredijelili za sortu marasku, upravo zbog njenog kvaliteta, koji se ne može mjeriti ni sa jednom drugom sortom višnje, a upravo iz razloga sadržaja te suve materije kao i jake arome i ukusa što daje poseban kvalitet našim proizvodima“ – ističe Miroslav važnost višnje u ljudskoj ishrani, a sve u službi zdravlja.
Sirup od višnje na kome su odrasle brojne generacije Trebinjaca
Od Šarenaca saznajemo da su za uzgoj maraske najpogodnija lakša ilovasta tla, odnosno pjeskovito-ilovasta tla te nadmorska visina do 200 metara. Po njihovim riječima maraska voli prozračne južne ekspozicije i blage padine, a prihvatljivi nagibi terena kreću se do 3%. Proizvodnja je nezamisliva bez navodnjavanja, a vode u Pridvorcima ne fali.
„Rezidba maraske važna je agrotehnička mjera. S toga svake godine angažujemo stručnjake. Navodnjavanje i ostale agrotehničke mjere bitne su za kvalitet ploda i ne želimo ništa prepustiti slučaju“ – dodaje Miroslav Šarenac, bivši sportista i zaljubljenik u životinje.
Iako je odrastao u centru grada, Miroslav je uz Biljanu zavolio Pridvorce. Uživaju u miru i prirodi, ali i mnogo rade kako bi održali kvalitet proizvoda. Ne žele da iznevjere kupce, koji su već postali stalni, a i ne vole da posao rade polovično. Zato preko cijele godine imaju mnogo obaveza, ali im zadovoljne mušterije iznova daju novu satisfakciju.
„Posla je mnogo, a naročito kad krene berba. Svake godine dajemo oglas za berače i uredno plaćamo te ljude, ali i želimo da roba koju isporučimo mušteriji bude najkvalitetnija. U isto vrijeme cijedimo sok. Iznajmljujemo mašinu za cijeđenje. Mada prije mašine, mi već obradimo višnju, jer tim presama se ne može iscijediti ono glavno, a to je suva materija. Dakle, prvo sameljemo višnju mašinom koja ne lomi košpicu pa tek onda koristimo presu. To je dodatni posao, ali nama je žao da ne iskoristimo ono najzdravije u višnji“ – dodaje naša sagovornica, koja uz pomoć sestara i suprugove bratične, za sada postiže da proizvede dovoljno za potrebe tržišta.
Miroslav i Biljana svake godinu povećavaju količinu roda koji prerađuju mada i dalje imaju veliki broj zainteresovanih i za kupovinu svježeg ploda. Za sada ne planiraju nove zasade, ali imaju ideje za novim proizvodima poput slatkog i džema. U realizaciji pomenutog neophodna im je mašina za odstranjivanje košpica. S toga se i oni kao i drugi brojni poljoprivrednici nadaju podsticaju Agrarnog fonda pri nabavci neophodne opreme i mehanizacije.
A dok ne nabave željenu mašinu, Miroslav će brinuti o voćnjaku, a Biljana uživati u proizvodnji matičnog soka, sirupa i likera. Na radost i zadovoljstvo porodice i prijatelja koji svakodnevno uživaju u zdravim kapljicama, ali i starih i novih mušterija.
Jastuk od košpica
„Moja snaha Belgijanka je kupila u Americi jastuk punjen košpicama od višnje. Stavljala bi ga na bolno mjesto i tvrdila da zagrijavanjem bol nestaje. Zainteresovala sam se za tu njenu priču pa mi je moja strina, a njena svekrva, sašila jastučnicu iste veličine i izmjerila težinu košpica. Već sljedeće godine sam odvojila košpice, očistila ih i osušila. Tako da se i ja mogu pohvaliti da imam jastuk od košpica i znate šta – bol stvarno nestaje!“ – otkrila nam je Biljana Šarenac samo jedan od načina za korištenjem košpice.
Italijanske ili hercegovačke višnje?
Preko NVO „Centar za razvoj Hercegovine“ ovi uzgajivači maraske bili su uključeni u projekat „Bakar“ te je Miroslav Šarenac imao priliku da boravi na Apeninskom poluostrvu i obiđe nekolicinu proizvođača višnje i isproba njihove specijalitete.
„Svaki sajam, svaka studijska posjeta, stručno predavanje… sve je od velike koristi u radu. Svim poljoprivrednim proizvođačima fali međunarodnih sajmova i zdrave konkurencije“ – ističu vrijedni Šarenci.
Jelena Danilović/Glas Trebinja
