Ako živite u Lapadu, sigurno ih znate, a za ostale Dubrovčane – ovo su omiljena lica u Studencu, zbog njih kupci izlaze nasmijani, a oni za sebe kažu kako su porodica, piše Dubrovački dnevnik
Prave zvijezde su radnici ‘malog Studenca’ na Babinom kuku, kako ga lokalci nazivaju. Svi koji mjestom stanovanja ili zaposlenja gravitiraju ovoj trgovini već dobro znaju Nadu, Slavicu, Miljana, Zoricu, Josipu, Veroniku, Anđelku i Olgu.
TU SU OD PRVOG DANA
Danas je prava rijetkost, u ovom užurbanom svijetu, da radnike u trgovini znamo imenom. Ali kada ista ekipa radi od samog otvaranja, i još kada je ta ekipa kao ova o kojoj pišemo, onda ih sve znate imenom, s njima se napričate, pa se vraćate u trgovinu čak i kada vam nije usput. Jer kad jednom naviknete na ‘tretman’ koji tu dobijete, noge idu same, a i volan se okreće u smjeru ‘malog Studenca’ na Babinom kuku.
Porazgovarali smo s Nadom Sparavalo, Slavicom Bošković i Miljanom Miletićem o njihovom poslu, odnosu prema kupcima i međusobnom odnosu. Ova mala porodica, kako će reći sami za sebe, razgovor je odlučila održati, a gdje drugo nego – u Studencu. ‘Uhvatili’ smo ih između smjena u nedjelju, jer ova radnja ‘gori’ od posla, vraćaju se domaći, dolaze i stranci, a naši sagovornici sve ih dočekuju nasmijani.
Slavica nam kaže kako su iz Trebinja došli prije skoro četiri godine, i odmah su počeli raditi ovdje, u Studencu na Babinom kuku.
Prva je došla Nada, a malo iza nje i ostatak ekipe koji je i danas tu.
„Došla sam na ideju doći ovdje kada je krenulo s tim da se može doći raditi u Dubrovniku. Jedna od šefica nam je došla u Trebinje i ponudila da dođemo u Studenac, a mi zapravo nismo ni znali neke detalje o toj trgovini, odnosno znali smo da je to prehrambeni lanac“, govori nam Nada koja je ‘probila led’, a nikoga u Dubrovniku nije poznavala, pa čak ni sam grad.
Svi su oni došli 2019. godine, i to u sezoni, posla je već tada bilo puno, a brzo su se morali snaći iako neki od njih prije toga nikada nisu radili u trgovini, dok je Nada u tom poslu već dugo, pa Miljan kroz smijeh dodaje kako je ona njihov veteran.
Dok se prisjećaju kako im je u početku nekada bilo, i teško, i zahtjevno pohvatati konce novog posla i grada, govore nam kako su puno lijepih trenutaka proveli zajedno pa su se zbližili.
„U potrazi za boljim uslovima rada, ali i primanjima, odlučili smo doći ovdje. Pokušali smo, probali i vidjeli, nešto novo iskusili, a na kraju nam je super. Ljudi su nas lijepo dočekali“, iskreno će Slavica.
MEĐULJUDSKI ODNOSI KAO TEMELJ DOBROG POSLOVANJA
Da je važan odnos među radnicima kako bi posao funkcionisao najbolje što može, to svaki dobar poslodavac zna, no isto tako bitno je i da u hijerarhiji onaj ‘poviše’, ima dobar odnos sa zaposlenicima. A naši sagovornici za svoju šeficu, Veroniku Gardašanić, imaju samo riječi hvale. Kažu nam kako je uvijek korektna i fer prema svim radnicima, i da cijene odnos koji međusobno imaju.
U pandemiji, u jednom trenutku, Slavica, Miljan i Nada su ostali u Dubrovniku.
„Šefica nam je osigurala najljepše, smještaj je bio prekrasan, spavali smo u Dvorima Lapad dva i po mjeseca i imali smo sve na svijetu“, govore nam.
U ovom dijelu Dubrovnika često ćete sa susjedima onako u prolazu nakon što ste obavili kupovinu prokomentarisati kakvi prekrasni ljudi rade u toj trgovini. Iako je posao ponekad zahtjevan i težak, kao i svaki na svoj način, ova ekipa će vas, i dočekati, i ispratiti veselo, malo ćete s njima proćaskati, ‘baciti’ pokoju šalu, pa čak i zagrljaj. Slavica nam govori kako im je svima važno da s kupcima održavaju dobre odnose.
„Najbitnije je da se njeguju lijepi odnosi, da trgovac bude ljubazan prema svima. A to se sve vidi i na kraju se uvijek dobro vrati na neki način. Posebna je satisfakcija kada nam netko na ovaj način iskaže poštovanje i kada cijeni naš trud“, govori Slavica.
OBITELJ
„Ljudi su ovdje prekrasni, mi smo se svi toliko s njima zbližili, ne samo ja, već svi mi“, nadovezuje se Nada, na što Miljan kaže kako su oni ustvari porodica. Upravo ta kratka, a toliko značajna rečenica, govori sve o njihovom odnosu.
Miljan nam priča kako je više puta čuo da ljudi dolaze ovdje iako im nekada nije usput, jer su naviknuli na ‘svoje’ trgovce. „Sada je zaista puno turista, ali i dalje su naši stalni Dubrovčani tu, samo se nekada izgube u moru turista“, govori te dodaje kako im tokom cijele godine dolaze ista lica, njihovi stalni kupci.
„Ne bismo mi toliko dugo bili ovdje da nam tu nije dobro. Studenac hvalim mnogim ljudima, na kraju krajeva i sin mi je tu došao raditi“, sumira Nada ono najbitnije.
KOMŠIJE I TRGOVCI, TU SU JEDNI ZA DRUGE
Dubrovčani, njihove komšije s Babinog kuka, toliko su ih zavoljeli da su im nudili i smještaj u Dubrovniku, u svojim kućama.
„Bilo je situacija da su nam komšije dolazili i govorili da u bilo kojem trenutku, ako nam bude potrebno, možemo u svako doba doći kod njih kući“, govore nam i priznaju – nikada im to ne mogu i neće zaboraviti.
„Sve naše komšije i komšinice znaju da smo i mi tu uvijek za njih, kada god im nešto zatreba, mi smo tu. Sve što možemo pomoći ili učiniti“, govori Nada o zaista rijetkim odnosima između kupaca i trgovaca danas. A u glas odgovaraju kako se i dalje, u budućnosti, vide u Studenca, u ovoj trgovini, zajedno.
I na kraju, nije im težak ni put do Dubrovnika, naviknuli su se svi, govori nam Miljan. Za njega će mnogi reći kako je ‘blažen među ženama’, a kada radiš među ovakvim ženama, onda je to ništa manje nego istina.
Iz štampanog izdanja Dubrovačkog dnevnika
Petra Srebrović/Dubrovački dnevnik
