Posljedica nepotrebno komplikovanog političkog sistema, kaže Šabanredžović
Stanovnici BiH plaćaju najskuplje lijekove u regionu, pokazalo je istraživanje koje je provelo Udruženje „Misli dobro“.
Naveli su da niko ne vrši nadzor nad tržištem lijekova u BiH koje je, prema njihovim procjenama, vrijedno više od 700 miliona KM.
Deset lijekova
– Devet od posmatranih 13 lijekova iz grupe najprodavanijih lijekova u BiH uvjerljivo je najskuplje u regionu – pokazala je analiza.
Naveli su da odgovornost za to snose prije svega Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH, ali i entitetska ministarstva zdravstva i zavodi za zdravstveno osiguranje.
– Veletrgovci i lanci maloprodajnih apoteka u BiH ubiru najviši profit u odnosu na regionalna tržišta – rekao je Uroš Vukić iz Udruženja „Misli dobro“.
Na lijek čija je cijena hiljadu maraka apoteka u RS može zaraditi 200 KM, u FBiH 250 KM, u Crnoj Gori 180 KM, u Hrvatskoj 100 KM, a u Srbiji svega 15,60 KM.
Stručnjak u oblasti farmakoekonomike Mirsad Šabanredžović za „Avaz“ je kazao da su rezultati ovog istraživanja poznati stručnoj javnosti u BiH.
Najviša cijena
– Na nivou BiH postoji pravilnik o određivanju maksimalnih cijena lijekova. Njime se određuju maksimalne cijene, međutim, kod nas, kad se stavi maksimalni limit, onda on i bude cijena. Imamo i definirane veleprodajne marže, kod nas je to 8 posto, a u Srbiji 6. Pa onda na tu cijenu ide maloprodajna marža, u FBiH je ona određena da smije ići do 25 posto, a u Srbiji je ona 12 posto. Onda mi na ovu cijenu dodajemo 17 posto PDV-a, a u Srbiji PDV na lijekove iznosi 8 posto – pojasnio je Šabanredžović.
Dodao je da na cijenu lijeka utječe i veličina tržišta, odnosno broj stanovnika i nivo BDP-a, odnosno potrošnje. Prema njegovim riječima, sve se, na kraju krajeva, svodi na politiku, tačnije, utjecaj politike na tržište lijekova u BiH.
– Visoke cijene su posljedica nepotrebno kompliciranog političkog sistema u državi koja ima krajnje neuređeno tržište lijekova – zaključio je Šabanredžović.
Promjena modela
– Predlagao sam da se ide u određivanje cijena na osnovu farmakoekonomske studije. Taj model bi uzimao u obzir i BDP, nivo potrošnje, razvijenost zdravstvenog sistema pa bi se došlo do realne i znatno niže cijene lijekova. Računao sam da bi cijene bile niže u prosjeku od 15 do 20 posto – pojasnio je Šabanredžović.