Uspešnu ekonomiju Srbije, čijim uspesima naprednjačka vlast voli neprestalno da se hvali, za samo tri mesece, bar kako tvrdi predsednik, razorili su studentski protesti i blokade. Ako se ekonomski tigar na Balkanu posle tri meseca protesta, za koje vlast tvrdi da i nisu nešto masovni, našao na kolenima, i laiku je jasno da je njegova snaga krajnje upitna. Ekonomski stručnjaci potvrđuju da politička kriza u jednoj zemlji može da se odrazi na ekonomska dešavanja, ali upozoravaju da su problemi privrede Srbije mnogo dublji i duže traju nego što je studentski bunt.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ocenio je da će se ekonomija Srbija podići posle „ova tri meseca blokada, razaranja, nerada, neodgovornosti i uništavanja“.
„Izdržaćemo mi to, uništili su tri meseca, pojeli, razorili ekonomiju za tri meseca, ali uspećemo da se podignemo“, rekao je proteklog vikenda predsednik države u razgovoru sa meštanima u Domu kulture u Krepoljinu, tokom posete Zaječarskom i Borskom okrugu.
Aleksandar Vučić konstantno ponavlja da je Srbija upravo u proteklih 12 godina njegove vladavine zabeležila do sada neviđene ekonomske rezultate. Da bi slikovito opisali koliko je država u njihovim rukama napredovala, naprednjaci vole da koriste poređenje da je Srbija ekonomski tigar na Balkanu.
„Studenti su čišćenjem ulica, povećali blagostanje u Srbiji“
Međutim, posle izjave predsednika da su studenti za tri meseca razorili ekonomiju zemlje, ključno je pitanje kakav je to ekonomski tigar koji pada na kolena posle tri meseca protesta, koji opet, prema proceni vlasti, nisu mnogo posećeni.
Profesorka Ekonomskog fakulteta Danica Popović primećuje da “u strukturi bruto domaćeg proizvoda nema ničega što se pravi na bilo kom segmentu koji su studenti blokirali”.

“Čak su za sobom počistili i sve ulice u Nišu, pa je za toliko BDP efektivno i porastao. A sa čišćenjem ulica, poraslo je i blagostanje u Srbiji”, ocenuje Danica Popović za Nova.rs.
I Mahmud Bušatlija, ekonomista i konsultant za strana ulaganja, ističe da ekonomska situacija u kojoj je Srbija nema mnogo veze sa studentskim protestima.
„Vučić neka pita svog ministra finansija“
“Neka Aleksandar Vučić pita svog ministra finansija za probleme u privredi. Kada imamo godinama ljude koji ne vode državu prema onome što je javni interes, već njihov lični, onda stignemo tamo gde smo mi sada”, ocenjuje Bušatlija za Nova.rs.
On upozorava da je privreda Srbije došla do tačke kada “polako prestaju krediti i strane investicije”.
“Predsednik Srbije Aleksandar Vučić se, prema mojim informacijama, nedavno u Švajcarskoj raspitivao za pojedine kredite koje bi mogla da uzme Srbija i odbijen je. Slično se desilo i ministru finansija u Nemačkoj”, naglašava Bušatlija.

On podseća da je “u budžetu predviđena stavka da ukoliko postoji problem da se vraćaju pojedini krediti, ministarstvo može da proda državne obveznice da bi vratilo ta dugovanja”.
“Tako da ne treba da čudi ako država krene da prodaje obveznice da bi isplatila kredite. I to nema nikakve veze sa studentima”, dodaje Bušatlija.
Primećuje da su “prethodnih 20 godina razni političari nedorasli funkcija na kojima su bili uništavali srpsku privredu i nisu je do kraja uništili, pa neće ni studenti”.
“Dapače, ono za šta se studenti bore, a to je uređen sistem i vladavina prava će uvek privući ozbiljne investitore”, zaključuje Bušatlija.
„Kriza posledica rada vlasti“
Mijat Lakićević, ekonomski novinar, objašnjava za Nova.rs da njegova saznanja, iz razgovora sa privrednicima, pokazuju da aktuelna politička zbivanja imaju određene negativne efekte.
“Oni se ne ogledaju u padu proizvodnje ili prometa, nego u opreznosti kada je reč o planovima i budućim aktivnostima. Figurativno rečeno, privrednici nogu sa gasa premeštaju na kočnicu. Prosto, politička nestabilnost povećava rizik poslovanja, a kako kaže jedna ekonomska izreka, ’novac je plašljiva zverka’, dakle više se misli kako da se sačuva ono što se ima nego što se investira u nove poslovne poduhvate”, ističe Lakićević.
On dodaje da dosta toga na ekonomskom planu zavisi od toga koliko će ova politička kriza još trajati.
“Međutim, mora se reći da je ta politička kriza pre svega posledica delovanja vlasti u prošlosti. Naime, nedemokratski režim kad-tad mora da se suoči sa otporom građana. Glavni uzročnik trenutke krize je vlast koja je odbijala demokratske promene. Korupcija, nepotizam i, u krajnjoj liniji, nasilje koje je vlast sprovodila i na osnovu čega je zadržavala poluge društvene moći, morali su dovesti do masovne pobune. Ona će privremeno možda i usporiti privredni rast, ali će nakon toga omogućiti brži, kvalitetniji i dugoročniji razvoj”, zaključuje Lakićević.