Nakon deset godina rada na kruzeru, obilaska svijeta uzduž i poprijeko, neraskidivih prijateljstava, života obogaćenog različitim kulturama, religijama, istorijskim znamenitostima, za Marka Ćuzulana s punim pravom možemo reći da u sebi nosi čitav svijet. Širina do koje seže njegov pogled na sve što ga okružuje je beskrajna i dobronamjerna. Kada se osvrne, zna da je od sebe dao maksimum, kao i da je svaki sekund minulih godina vrijedio, izgradivši od njega čovjeka spremnog da prigrli svu ljepotu univerzuma.
U svijet se otisnuo sa jasnim ciljem. Dosegao ga je i postao profesionalni frizer za ženske i muške frizure, stilista, barber i spa terapeut. Ono što ga je kao malog privlačilo, iako netipično za dječaka, ovog Trebinjca nije kočilo da istupi iz zadatih okvira društva i slijedi unutrašnje principe.
„Oduvijek mi je bilo zanimljivo da pravim frizure. Kod nas nije bilo škole za frizere, pa sam uporedo sa Srednjom ekonomskom, zanat učio kod rodice u njenom salonu. Onda sam otišao u Beograd na dalje školovanje. Od prijateljice, tada zaposlene na brodu, saznao sam o životu na kruzeru. Fasciniralo me i odlučio sam da pokušam. Volim da putujem, da se družim, da izučavam jezike i u toj priči sam se pronašao“.
Kako nam kaže, nije bilo lako odlučiti se za tako važan i veliki korak koji vodi u nepoznato. Istovremeno nije želio ni uskratiti sebi mogućnost za napredovanjem i usavršavanjem. Prijavio se na intervju za frizera za prekookeanske brodove u tadašnjoj kompaniji „The One Board Spa by Steiner“. Prva adresa bila je Beograd, a odmah potom London i Akademija “Steiner Training Academy”, kao najbolja preporuka rada i učenja, te ono najvažnije, nezaobilazna ulaznica za odlazak na brod.
Akademija je, sjeća se, bila prilično zahtjevna. Veliki broj predavanja, prakse i konstantnog rada. Program učenja traje tri mjeseca, ali i manje, u zavisnosti koliko spremnosti kandidat pokaže. Marko je povjerenje zadobio za svega 17 dana. Pored posla frizera, naučio je i druge djelatnosti, od kozmetičkih tretmana za lice i kožu, za obrve, brijanje, do parcijalne masaže i svega drugog što se tiče tretmana ljepote.
Otisnuvši se na prvu plovidbu, mogli bismo reći da je sve ostalo istorija protkana prebogatom životnom decenijom sa krestarenja.
„Nakon Londona, otišao sam u Njujork, u Nju Džerzi odakle sam se ukrcao na svoj prvi brod. I sad se sjećam tog ushićenja, kao da je juče bilo. Kako je brod uplovljavao u luku ja sam ostajao bez riječi koliko je to djelovalo nestvarno. Kao grad na vodi! Bio sam potpuno zadivljen tim putujućim hotelom sa pet zvjezdica! Ogromni kruzer velike brodske kompanije „Royal Caribbean“, jedne od najvećih u svijetu, prima od 1.000 do 6.000 putnika, plus 2.200 članova posade, dakle u jednom trenutku bude preko 8.000 ljudi na brodu. To je fascinantno“, otkriva Marko impresije, oživljavajući taj septembar 2009. godine kada je sa 23 godine, u bukvalnom smislu, zavrtio točak života i otisnuo se na prvu, od mnogih prekookeanskih plovidbi.
Devet mjeseci na koliko je potpisao ugovor, preraslo je u deset godina rada na kruzerima i isto toliko fantastičnih posjeta različitim zemljama svijeta, nevjerovatnih prizora i doživljaja koji su ga oplemenili.
„Plovili smo za Karibe, Bahame i po Americi, na Bermudska ostrva, u Aziju i Evropu. Svaki drugi dan kruzer pristaje u nove luke, pa smo stalno u nekom drugom gradu. Imamo jedan slobodan dan u sedmici i, iako se radi puno, taj jedan dan toliko motiviše i zato se živi. Sve što sam vidio, proputovao, predivno je i nezamjenljivo iskustvo. Na posao sam se brzo navikao. Nikada mi nije bilo teško da radim. Volim svoj posao i gotovo da rijetko primijetim kad isplovimo, a kada pristanemo u luku“.
Izuzev neponovljivih iskustava sa broda i obilazaka čuvenih svjetskih destinacija, kao neko ko je odrastao u brojnoj porodici, ovaj brodski momak priča nam da sa sobom najviše nosi uspomene na drage ljude.
„Pomisao na kruzer u meni budi veliki broj emocija. Osim putovanja, spoznaje drugih kultura i istorijskih činjenica, meni najveće bogatstvo je što sam upoznao veliki broj ljudi. Gdje god da odem svugdje imam prijatelje. To se ničim ne može platiti. U Trebinju sam odrastao sa bratom i dvije sestre. Naši roditelji uvijek su bili uz nas i podržavali sve naše odluke. Od malena sam naviknut na istinske vrijednosti i da su dobri ljudi veoma važni. Ta privilegija da među strancima nađem srodne duše i da mi postanu kao druga porodica meni je bila neprocjenjiva. Sa svima sam u kontaktu i znam da svuda u svijetu postoje ljudi na koje mogu da računam, kao i oni na mene. To je posebna draž ovakvog načina života!“
Upravo život daleko od porodice i prijatelja, iz čovjeka počesto izvlači ono što je on u dubini duše. Omogućava mu da sagleda i što bolje prihvati sve nedaće, da nađe oslonac i nastavi dalje. Tako je ovaj, uvijek pozitivni i nasmijani momak, bilo gdje preko okeana da se našao od sebe davao samo najbolje. Usavršio je jezike i tečno govori engleski i španski. Dostigao vrhunac u karijeri i više puta, od svoje kompanije bio proglašen radnikom mjeseca. Čak je doživio i da od brodske kompanije dobije nagradu za najboljeg među 2.200 članova posade!
„Ne radim direktno za brodsku kompaniju, već preko svoje “One Spa World” kao posrednicima potpisujem ugovor, kako bih radio za određenu brodsku kompaniju na čijem kruzeru ću boraviti. Do sada sam radio za Brodske kompanije „Royal Caribbean“ i „Celebrity Cruises“. Više puta sam od svoje kompanije proglašen za najboljeg radnika, a u sjećanju će mi zauvijek ostati činjenica da me i brodska proglasila za zaposlenika mjeseca, 2017. godine. Dešava se rijetko, a ponosan sam što se dogodilo baš meni. Vjerujem da su prepoznali moju ljubav i predanost poslu, moj rejting i ličnost. Imao sam mnogo pozitivnih komentara na svoj rad od skoro svih putnika da sam im putovanje učinio nezaboravnim. To je za mene golema satisfakcija“.
Kao neko ko je skoro pa domaći na koji god kontinent da kroči, važnim iskustvom smatra stručni napredak i činjenicu da je na brodu odrastao kao osoba i sebe ojačao psihički. Jer tvrdi, život na brodu nije za svakoga.
„U pitanju je veliki izazov, koji svakome ko želi da napreduje, otvara velika vrata i pruža ogromne mogućnosti. Kod svog posla, lično, volim izazove. Sve što je nedostižno, neobično, drugačije i teže za rad mene privlači jer mi daje mogućnosti da se kreativno izrazim i iz sebe crpim sva znanja, vještinu i maštu. Na brodu naučiš da je mušterija u pravu i ne možeš da kažeš ne, moraš naći rješenje da zadovoljiš njihove želje i potrebe, što je po meni, dobar podsticaj za napredak“.
Zbog pandemije, Marko je već skoro godinu dana u Trebinju. Radi zajedno sa bratom, koji je takođe frizer, jer bez svog posla, ne može. Ovdje ga skoro svi znaju, a kako je na kruzerima frizirao arapske princeze, poznate američke i španske glumice, njegov profesionalizam je neupitan. Ipak, brod ne prestaje sebi da ga vuče.
„Mi pomorci uvijek kažemo da kad smo na brodu želimo da smo kući i obratno. Tamo mi nedostaju familija i prijatelji, a kući opet brod i taj način života. Živi se stotinu na sat, uzbudljivo, interesantno, slobodno, nesputano. Sve je brzo i takav ritam mom temperamentu savršeno odgovara. Ovaj period od godinu dana je najduži da nisam plovio i već me hvataju sjeta i želja kad ću ponovo otići. Nadam se smirivanju situacije sa pandemijom i nekim boljim danima“, reče nam opet vedro, dok iščekuje novi susret sa beskrajnim plavetnilom pučine.
Prepun impresija iz Amerike, sa Kariba, Jamajke, Haitija, Bahama, Tajlanda, Bermuda, Ibice, Barbadosa, Floride, Djevičanskih ostrva, iz Meksika, Majamija, Kanade, Malte, Grčke, Italije, Barselone, Francuske, Njemačke… ovaj momak najviše zadivljuje u svojoj jednostavnosti. Tezom da će se novac vratiti a vrijeme neće, vlastita iskustva rado i nenametljivo dijeli sa drugima u težnji da ih podstakne da pokrenu istraživački duh i ostvare ambicije. Brodski život, ma kako znao katkad i biti težak, kad se sve oduzme i sabere, neponovljiva je avantura, ali i lekcija da je svaka prepreka premostiva, a život uzbudljiva staza, ako znamo da joj se prepustimo.
Trenuci za nezaborav
„Meksiko mi je ostao u najljepšem sjećanju od svih mjesta na kojima sam bio. Tamo sam plivao sa delfinima, imao priliku da ih dodirnem, što je predivan osjećaj. Letio u vazduhu na žici sa fantastičnim pogledom na predivne pejzaže i skakao padobranom iznad plaže „Playa del Carmen“. Mada, svako putovanje ima svoju draž. Poseban mi je bio obilazak mjesta nekadašnjih čuvenih kula Blizankinja u Njujorku, a danas spomenik svim nastradalima. Peo sam se i na najveću zgradu u Njujorku „Empire State Building“. Nezaboravno iskustvo! I veliki „Atlantis resort“ na Bahamima je veličanstven. Ogromni vodopad i akvarijum u kome sam plivao dok su oko mene ajkule. Na Kajmanskim ostrvima sam plivao sa ražama, a u sjećanju po svemu nosim i predivni Portoriko. Imam mnogo društva i imao sam čast da na brodu više puta kumujem na vjenčanju. Upoznao sam i dosta našeg svijeta, iz cijele bivše Jugoslavije. I danas se srećemo i ta radost je predivna! Spoznaja sudara kultura na brodu, gdje svako nosi nešto svoje, veoma mi je zanimljiva. Privilegija je sve to doživjeti!“
Sve na jednom mjestu
„Kada ste na brodu, uopšte nemate osjećaj da ste na vodi. To su ogromni putnički brodovi. Radio sam na najvećem kruzeru na svijetu „Symphony of the seas“ dužine 361 metar, visine 72,5, dubine 9,32 metra i težine od 228.081 tone, sa 18 spratova, koji ukupno može da primi 9.000 ljudi, zajedno sa posadom. Na njemu se nalazi 19 restorana, 14 barova, 70 različitih vrsta zabava sa fenomenalnim Brodvejskim predstavama, izložbama slika, klizanjem na ledu, vodenim teatrom, bioskopom, sportskim i terenima za golf, surfovanje. Tu je i foto studio, Bionik bar u kome roboti služe pića, zatim kazino, vrtić, razni butici, spa saloni i fitnes centar, bazeni, zip lajn, heliodrom u slučaju hitnih slučajeva… Ti brodovi imaju ogroman broj zaposlenih i svi mi možemo da posjetimo svaki od sadržaja, što je predivno iskustvo. Krstarenja traju zavisno od kruzera do kruzera, do tri dana ili prekookeanske do pola godine. Kruzeri na kojima sam bio, uglavnom su u kontinuitetu plovili od sedam do 15 dana“.
Oluja kao sastavni dio plovidbe
„Ponekad se desi da se brod malo više ljulja usljed oluje ili nevremena. Srećom, radio sam na najvećim kruzerima u svijetu, na kojima se to toliko ne osjeti. Jako su teški. Imaju stabilizatore i, na mostu gdje je navigacija i oficiri koji upravljaju brodom, mogu da predvide vremenske neprilike pa da na vrijeme promjene rutu. Na svom prvom brodu „Explore of the seas“ doživio sam malo jaču, ali ne strašnu oluju. Plovili smo ka Bermudskim ostrvima. Oko četiri sata ujutru osjetio sam kako polako klizim i udaram glavom o zid. Nisam se prepao, jer prije ukrcavanja na brod prođemo sve vježbe i sigurnosne treninge i obučeni smo šta da radimo i gdje da idemo u slučaju da dođe do nečega ozbiljnog. Imamo i pomoćne brodiće na kruzeru, opremu za spašavanje i preživljavanje na vodi, spremne u svakom trenutku“.
Maja Begenišić/Glas Trebinja
