Dok sjedite s Markom Spaićem i pijete čaj, njegov optimizam, duhovitost i osmijeh razoružavaju. Da pored stola nije naslonio štaku, niko ne bi ni primijetio da ovaj dvadesetčetverogodišnjak ima neki problem. A, njegov problem je opaka bolest hemofilija, s kojom se bori od rođenja. I on i njegova porodica.
Međutim, ovaj put s Markom ne pričamo o problemima. Pričamo o ispunjenju jednog Markovog sna – pjesmi pod nazivom „Nikad neću stat“, koja se posljednjih decembarskih dana ‘zavrtila’ na muzičkom nebu Bosne i Hercegovine. Snimljen je i spot u kome učestvuju Marko i njegova porodica. Roditelji i sestre Dragana i Jovana. A kako je uopšte došlo do toga da Marko zaplovi muzičkim vodama?!
„Volim muziku. Ona je oduvijek bila moj bijeg iz realnosti, bijeg od bolesti, jer, kao što znate, bolujem od hemofilije. Moje djetinjstvo, odrastanje… zbog bolesti je bilo teško. Pjesma je zapravo bila priča. Moja životna priča u kojoj sam opisao život sa hemofilijom. Nedavno sam tu priču doradio odnosno prepravio u pjesmu, koju sam snimio onako amaterski, telefonom. Takođe, telefonom sam snimio i neki amaterski spot“, započinje naš razgovor Marko Spaić, koji već tri godine radi kao dispečer u Alo taksiju.
U međuvremenu, Marko Spaić je u Tesliću prisustvovao skupu oboljelih od hemofilije i tamo se ohrabrio da javno pokaže svoju pjesmu. Na sastanku je bila prisutna i Samra Kržić Čelik iz Udruženja za rijetke bolesti, kojoj je Marko neizmjerno zahvalan za sve što je uradila poslije tog skupa.
„Samra me je pitala da li želim da moju pjesmu čuju profesionalci. Ja sam rekao da nemam ništa protiv. Ona je kontaktirala sve te ljude i pozvan sam u Sarajevo, gdje su mi ozbiljni muzičari pomogli da snimim pjesmu, kao i spot. Oduševljen sam. Bilo je lijepo, ugodno i zabavno. Mislim da bih se u budućnosti mogao baviti muzikom…“, pomalo stidljivo nastavlja naš razgovor Marko.
I dok nam priča kako to rade sarajevski muzičari, kako se osjećao u muzičkom studiju, da li je zadovoljan spotom…. Marku ne spada osmijeh sa lica. Srećan je jer ni u jednom momentu nije poklekao iako su ga brojne komplikacije prikovale prvo za kolica, a potom i za štake.
„Oduvijek sam se lijepo osjećao pred kamerom. Nemam ni strah od javnog nastupa. Shvatio sam to još 2016. godine dok sam prodavao suvenire na Trgu slobode. Tu sam upoznao Nebojšu Muratovića poznatijeg u gradu kao Mure, koji je radio u porodičnoj fotografskoj radnji. Kako bismo prekratili duge ljetnje dane počeli smo da snimamo skečeve. Kako je sve to naišlo na pozitivne reakcije napravili smo fejsbuk stranicu „Spaja i Mure“. Skečevi su se nizali, a mi smo uveseljavali i sebe i druge, a to radimo još uvijek. Tako je sve krenulo…“
U Markovim skečevima, kao i u spotu, učestvuju njegovi najbliži. Porodici je najvažnije da je on sretan, jer kako nam rekoše, iz njegovog osmijeha crpe energiju za nastavak borbe. A Marko se nada da će pjesmom „Nikad neću stat“ skrenuti pažnju na probleme osoba sa rijetkim bolestima u Republici Srpskoj.
„Zadovoljan sam terapijom koju nam u cjelosti refundira Fond zdravstvenog osiguranja, ali to još uvijek nisu najnoviji lijekovi sa svjetskog tržišta. Moram se ‘bocati’ u venu svaka dva-tri dana, a ako bi nam ti najnoviji lijekovi bili dostupni onda bi terapiju morao sebi davati svako dvije pa čak i tri sedmice. To bi nam svima umnogome olakšalo i uljepšalo život“, istakao je Marko Spaić, koji nam svojim primjerom pokazuje da se problemi najbolje rješavaju osmijehom i poručuje da, kad nam bude najteže, poslušamo pjesmu „Nikad neću stat!“.
